U nedjelju, 14. listopada 2007. u zagrebačkoj Tvornici kulture nastupio je, kako ga mediji često etiketiraju, ”eksperimentalni art rocker” David Sylvian, koji svoju glazbenu karijeru kao pjesnik, skladatelj i pjevač započeo u 80-ima popularnom britanskom grupom Japan. Koncert je bio jedan od najboljih na kome je ekipa RiRock.com magazina prisustvovala u posljednjih 30 godina (da, dobro ste pročitali: 30). Ako ste svjedočili koncertu ne treba vam niša reći, ako niste... trebale bi nam godine kuckanja po tipkovnici da vam dočaramo sve njegovu koncertnu magiju.
Možda je dobar početak za nadonađivanje gradiva priložena kraća ”radna” biografija koja je pred vama. Ostalo zahtijeva nešto veći osobni angažman - vrijedi truda.
Veliki uspjeh gru pa Japan je ostvarila 1982. s pjesmom ”Ghosts”, koja stiže na treće mjesto top hitova u Velikoj Britaniji. Ta je pjesma, na neki način, upućivala na smjer u kojem će se kretati skori Sylvianov samostalni umjetnički rad.
Sylvianovu daljnju glazbenu karijeru uvelike je obilježio poznati japanski skladatelj Ryuchi Sakamoto. Već početkom 1983. Sakamoto poziva Sylviana da napiše i izvede vokalnu varijantu vrlo poznate i nagrađivane filmske teme ”Merry Christmas Mr. Lawrence”. Rezultat je Sylvianov prvi internacionalni hit, ”Forbidden Colours”.
Sljedeći veliki Sylvianov uradak ”Brilliant Trees” ugledao je svjetlo dana u lipnju 1984. Bio je to prvi Sylvianov solo album na kojem su sudjelovali brojni poznati glazbenici: Sakamoto, Holger Czukay, eksperimentalni jazz trubači - Jo Hassell i Kenny Wheeler te članovi iz bivšeg Japana - bubnjar Steve Jansen (njegov rođeni brat) i klavijaturist Richard Barbieri.
Daljnji Sylvianov rad uključuje i različita eksperimentiranja vizualnim umjetnostima. Vrlo specifične, snažne i zanimljive trenutke Sylvian proživljava tijekom rada na svom drugom solo albumu ”Gone to Earth”, na kojem ima neke nove suradnike, od kojih treba izdvojiti Roberta Frippa i Billa Nelsona.
Narednih 18 mjeseci pokazalo se kao plodan period u stvaranju pa iz svega proizlazi album pod nazivom ”Secrets of the Beehive”, izdan u listopadu 1987.
Sljedeće su godine donijeli solidne projekte. Sylvian je povremeno radio s Holger Czukayem koji je improvizirao snimanje izvedbe s Jaki Liebzeitom i Michael Karoliem (oboje bivši grupe Can) i Markusom Stockhausenom. Snimanja sa Czukayem našla su se na Venture snimci pod nazivom ”Plight and Premonition” (ožujak, 1988.) i ”Flux and Mutability” (rujan 1989.).
U proljeće, 1989. Sylvian odlučuje okupiti bivše članove grupe Japan - ”To je nešto što sam stvarno želio učiniti.” Kada je Sylvian predložio ovu ideju inzistirao je na promjeni imena na Rain Tree Crow, ujedno imajući na umu kako se rad u prvotnoj grupi i ono što je sada želio, uvelike razlikovao. Album je napokon izdan u travnju, 1991., unatoč brojnim poteškoćama. Novi uradak veže se uz Sakamotov album ”Heartbeat”. Doprinoseći melodijom i tekstovima, ali i mnogim suradnjama s različitim glazbenicima.
Sylvian kasnije ponovo ulazi u glazbeno partnerstvo s Robertom Frippom, radi turneje po Japanu i Italiji, a novi studijski album nastaje u srpnju 1993. pod nazivom ”The First Day”. Nakon toga slijedi njegov najbolji album ”Dead Bees on a Cake” (1999.) koji postaje obavezno i opće mjesto art-rock glazbenih sfera.
Niz se nastavlja s ”Approaching Silence” (1999.), dvostruki kompilacijski ”Everything and Nothing” (2000.) koji pokriva dva desetljeća samostalnog rada, ”Damage” (2001.)., ”Camphor” (2002.), ”Blemish” (2003.), ”The Good Son vs. the Only Daughter” (2004.), a s posljednjim projektom Nine Horses objavio je odličan ”Snow Borne Sorrow” (2005.) i remix EP ”Nine Horses: Money For All” (2006.).
Posjetite www.davidsylvian.com ili stranicu njegove izdavačke kuće www.samadhisound.com. David je stvarni, samozatajni Umjetnik u ”real-timeu”. Takve danas možete nabrojiti na prste jedne ruke.
