Rip Gary Moore 1952 .– 2011.
Moore je rođen i odrastao u Belfastu. Počeo je svirati gitaru u ranom uzrastu. Učenje svog budućeg zanata počinje od svoje osme godine na starim “isviranim” akustičnim gitarama.
Njegov interes za rock and roll je prvo poboljšao muzikom Elvis Presley, a onda su uslijedili legendarni The Beatles. Međutim, sredinom šezdesetih vrata bluesa su mu otvorili muzika John Mayall’s Bluesbreakers i Jimi Hendrix.
Peter Green je u tim ranim danima postao Mooreov gitar heroj tako da je muzika i pristup muzici Peter Greena odredio da Gary osjeća poštovanje prema ovom izuzetno utjecajnom blues gitaristi. Gary će kasnije vrati dug zahvalnosti Peter Greenu albumom Blues For Greeny - ostavljajuci tako i zvučni zapis svom mentoru.
Godine 1969 Gary Moore se pridružuje grupi Skid Row u kojoj su bili Noel Bridgeman i Brendan “Brush” (”Četka”) Shiels. Dva albuma Skid (1970) i 34 Hours (1971) i Garry Moore se otisnuo u solo vode od 1973.
To je također bilo vrijeme kada je Gary prvi put počeo raditi sa svojim dobrim prijateljem Phil Lynottom. Suradnja će izroditi prijateljstvo koje će ostati zapisano na albumima Thin Lizzy ali i na solo izdanjima.
Krčeći put sebi, Gary je postao tražen i uspješan gitarist. Od 1976-1977 s Don Aireyem, John Moleom i Jon Hisemanom izdali su tri albuma kao Colosseum II.
Tijekom 80-tih njegova “zvijezda” bila je u usponu ali su njegovi muzički zapisi, može se tako reći, bili pokušaj da se Blues muzika vrati u meinstream. Stigavši u prvih deset UK liste ”Parisienne Walkways”, singl iz 1979. godine obilježiti će Garyjevu muziku i način skladanja.
Između 1979. i 1990. godine Gary je ostavio u nasljeđe niz klasičnih rock albuma kao što su ‘Back On The Streets’, ‘Run For Cover’ i ‘Wild Frontier’ ali blues je definitivno sada gledano najbolje što je ostavio u nasleđe štovateljima gitare. Sve je krenulo od 1990. s albumom ‘Still Got The Blues’.
Govoreći o njegovom umijeću i načinu sviranja (kao i tretiranja) gitare mogu se osjetiti utjecaji blues umjetnika ali Gary Moore je bio “rame uz rame” sa svojim suvremenicima Rhandy Rhoadsom, Adrian Smithom, Jackie E. Leejem. Tko je živio u to vrijeme može se sjetiti da su ovi gitaristi i isticali Moorea kao jednog od “učitelja’ njihovog muzičkog puta. Malo kasnije javljaju se i neki mlađi poput Kirk Hammetta.
Garry je nastavio intenzivno svirati uživo sve do svoje prerane smrti. Objavio je svoj posllednji studijski album ”Bad For You Baby” 2008. godine.
Gitarist skupine Thin Lizzy Scott Gorham: “Sviranje s Garryijem na albumu ‘Black Rose’ je bilo veliko iskustvo. On je bio veliki igrač i sjajan momak. Jednostavno ne mogu poverovati da ga više nema”.
Bubnjar grupe Thin Lizzy Brian Downey je rekao: ”Ja sam u potpunom šoku. On će uvijek biti u mojim mislima i molitvama, a ja ne mogu poverovati da ga nema.”
Ovim tekstom odajem počast jednom od najvećih rock i blues gitarista ikada i pravom gospodinu u svijetu rok muzike.
Ivica Stanković
Objavljeno 13.02.2011.
