Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Intervju: Kaliopi – ‘Još uvijek sanjam…’

Intervju: Kaliopi – ‘Još uvijek sanjam…’Razgovarali smo s Kaliopi, najboljim ženskim vokalom Makedonije uoči velikog koncerta ‘Indexi i prijatelji’ koji će se održati u Beogradu 16.10.

Glazbenu karijeru Kaliopi počinje sa 9 godina, pobjedom na dječjem festivalu ”Zlatni slavuj”. S grupom ”Kaliopi”, 1985. godine sudjeluje na festivalu ”Opatija” i dobija novinarsku nagradu za najbolju interpretaciju za pjesmu ”Leo”.

Od 1999.-te pa do danas, Kaliopi je izdala šest solo albuma, od kojih četiri autorska, i svaki od njih proglašen je albumom godine u Makedoniji. Stvarajući za svoje albume i za puno drugih makedonskih i stranih izvođača


RiRock.com: Jedan ste od učesnika koncerta Indexi i Prijatelji. Koja su vaša prva sjećanja na Indexe? Vratite se u prošlost koliko možete. Možda pamtite neki singl ili prvi poljubac ili…


Kaliopi: Mislim da je to bila pjesma ‘Sanjam’ kada su je izveli na festivalu. Pri tom, prije toga sam slušala Indexe ali za mene je bilo neuobičajeno vidjeti ih na nekom festivalu. Bila sam dijete ali sam znala još onda odvojiti nešto što je drukčije od svega onoga što nas kao muzika okružuje i uporediti s onim što dolazi iz vani i ono što je naše domaće, jugoslovensko, bilo u to vrijeme. Indexi su mi bili avangardni i u to doba njihovi aranžmani zvučali su drugačije nego ostale grupe, nego ostali izvođači. I onda kada sam ih prvi put vidjela, Indexi i pjesma ‘Sanjam’, čudila sam se zašto su oni kao takav bend uopče na festivalu. I mislim da je to bio jedan od onih kompromisa koje mi svi u karijeri napravimo da bi približili svoju muziku većem krugu ljudi. Ali kad čovjek shvati da se u neke sredine ne uklapa onda se, naravno, vrati u svoju fioku. Tako je to bilo tada.
A onaj prvi privatni susret koji je mene jednostavno oborio s nogu to je bio susret kada sam prvi put upoznala Davorina i Bodu Kovačevića. To neću nikad zaboraviti. I jednog i drugog doživjela sam na poseban način. Potpuno različiti svijetovi ali vrijedni za spoznaju i dan danas. Ja, na primjer, nikad nisam znala, tek sam nakon Slobodanove smrti da je on, Boda, i slikao u svom slobodnom vremenu. Čak je nedavno bila i njegova izložba slika u Zagrebu nakon jednog od naših koncerata i bila sam prosto… tužno mi je bilo. Jako mi je bilo tužno. Gledajući njegove slike vidjela sam odraz sjaja njegovih očiju dok bi pričali. A pričali bi o svemu i svačemu, o životu, o muzici. Ali slike su odavale jedan dio Slobodana Bode Kovačevića koji malo ljudi zna.



RiRock.com: Jeste li svijesni da pjevate jednu od najtežih pjesama na koncertu ako ne i najtežu? (u pitanju je pesma Budi Kao More – prim.)

Kaliopi: Ta pjesma je najmanje hit. To je pjesma koju sladokusci i oni koji stvarno poznaju Indexe znaju što ‘Budi Kao More’ znači kao pjesma i kao forma. Što pjevački ta pjesma znači, to mogu reći, da je za mene bio veliki izazov. A pri tom morala sam se osloboditi Davorinovog duha koji me je jednostavno u svakom taktu i u svakom tonu proganjao. Njegov glas je uvijek bio tu. Bila je potrebna ta prva proba s Indexima da taj led slomim, da počnem slušati sebe jer prije toga smatrala sam da je to velika drskost da netko drugi uzme nešto što je toliko obilježeno nečim i da radi s tim svoju priču. Ali poznavajući Davorina vjerujem da bi mu to sve bilo jako drago. Tko zna, možda?


RiRock.com: Koncerti su posjećeni, gdje god da su: Zagreb, Beograd ili… Što mislite da li je to tuga za nekim prošlim lijepim vremenima ili nedostatak hitova?

Kaliopi: Oni koji znaju dobra stara vremena, kako se nekada živjelo, družilo, surađivalo,… koliko je malo toga ostalo danas… Naravno, ljudi će to shvatiti kao nostalgiju. A oni koji ne znaju onda ne znaju ni o čemu pričamo. Naravno oni nikada nisu dotakli onaj osjećaj da bi znali. Znate, morate okusiti jelo da bi Vam mogla pričati o mom doživljaju istog tog jela. Danas je jako bitno da su ovi koncerti to što jesu i takvi kakvi jesu. I u njihovoj raznolikosti što se tiče pjevača koji se popnu na scenu s Indexima ima draži: među njima su oni koji su imali nešto s Indexima, koji su proživjeli nešto s Indexima, koji imaju priču s Indexima. A ima i takvih koji nisu mogli podijeliti neki privatni trenutak s Indexima ali znaju njihovu muziku, poštuju njihovu muziku i vrijedni su da kao pjevači jednostavno budu dio te priče i daju neki novi dašak u svemu tome.


RiRock.com: Šta ovih dana radi Kaliopi kao umetnica i privatno?

Kaliopi: Prvo razmišljam o sebi. Tako sam se malo u životu bavila sama sobom da je to jednostavno nevjerovatno. S onim malim stvarima a opet tako istinskii vezanim za jednog čovjeka. Ja sam to odlučila uraditi u drugoj polovici svog života i vjerovatno me je to i držalo normalnom u životu do sad. Sada se trudim izači iz tih ‘normalnih’ granica kako bi počnela sebi dozvoljavati da uradim neke stvari koje prije nisam: zbog nedostatka vremena, straha, prevelike opterećenosti stvarima koje sam sada jednostavno odbacila. Danas se bavim sportom, igram tenis, još malo pa ću igrati s Novakom (uslijedio je smijeh), šalim se naravno, ali ako to postignem to će biti najveći skandal, naravno, ukoliko to uradim… ali to je dobro za marketing. Ma šalim se naravno! Bavim se sportom zato što to prija mojoj duši. Bavim se sportom zato što je to zdravo i zato što sam shvatila da postoje sportovi koji me čine sretnom kao tenis, plivanje i brzo hodanje u priprodi naravno. To me raduje kao i one male stvari npr. otići s prijateljima na kavu, odigrati tablu…
A umjetnički… pa ovo je sve umjetnost! Tako crpim neke obične priče običnih malih ljudi koji su u stvari, u biti tako veliki, tako bitni za moju inspiraciju. Razmišljam o tome kako treba izgledati moj sljedeći album. Razmišljam o tome kako da postanem bolji čovjek i da tako steknem privilegije… Onda, kako da napravim još neki hit, još koju pjesmu koja će ostati među ljudima.
Razmišljam o još nečemu što sam radila u Švicarskoj a to je da napravim dječiji Gospel Zbor. To bi bilo nešto što bi napravila. Djeca koja su stvarno talentirana a ne djeca mame i tate koji žele platiti da bi ostvarivali njihove ambicije. To je nešto što ću raditi sa velikim srcem ali onda ne trebam biti aktivna na drugom poslu.
Opet, još uvijek sanjam, iako me vrijeme gazi, da postanem majka jedne kćerkice.
Eto, ovo što sam rekla su možda neostvarive stvari ali i moguće.


RiRock.com: Hvala Vam na iskrenom razgovoru.

Kaliopi: Hvala i tebi!

Ivica Stanković

Objavljeno 12.10.2011.

Vremeplov

O, bože... Pa ja sam samo debeli ćelavi šezdesetogodišnjak koji pjeva blues. Kužite?
Joe Cocker