Intervju: Nebojša Čonkić Čonta (Pekinška Patka) - Što se to u tajnosti sprema?

Uoči velikog koncerta Pekinške Patke koji će se održati 29.12.2011. u Beogradu u Domu Omaldine odlučili smo provjeriti kako Patka ‘diše’ i pri tome saznali neke ekskluzivne informacije…


RiRock.com: Pekinška Patka je ponovo krenula. Svirali ste prošle godine u svibnju u Beogradu…

Čonta: Krenuli smo s Beogradom i Zagrebom, onda smo imali dane piva u Zrenjaninu u kolovozu, da bi bili tj. imali fenomenalan koncert u Skoplju a nakon toga koncert godine u Novom Sadu.


RiRock.com: Sjećam se da je tada u razgovoru s Vama najavljivan album ali evo dočekali smo samo singl.

Čonta: Biti će i sljedeće godine samo singl. Svi me pitaju kad će biti novi album a ja im odgovaram: a kad će Srbija u evropsku uniju? (obostrani smijeh). Jednako je teško i jedno i drugo. Zašto? Zato što - mi smo fizički odvojeni. U 3 države sa 4 familije. Jako je teško napraviti album. Da bi to bio punk ili alternativni album ti moraš bit zajedno. Mislim nije to sad hip-hop, pa sempling, pa ovo, pa ono, pa možeš i sam preko interneta. Ta kemija zahtjeva da to proradi tako što ćeš biti u prostoriji zajedno s ostalima. Mi to sebi ne možemo priuštiti osim ljeti i ovo sada u prosincu. To su zaista teške okolnosti koje rade protiv nas... Tako ćemo ići singl po singl.


RiRock.com: Ali čekajte bilo je koncerata. Zašto ne onda neko DVD izdanje: Live ili History Of?

Čonta: To se... To je... Dobro, priprema se u tajnosti.


RiRock.com: Imam i ja svoje insajdere...

Čonta: (smijeh) Naravno da postoji mogućnost da se tako nešto objavi.


RiRock.com: Ako je heavy metal evoluirao kroz neke druge pravce i tako živi svoj život, npr. korespondira s Hip Hop-om i drugim muzičkim pravcima kakav život živi punk?

Čonta: Znaš, do revival punka došlo je poslije Nirvane, jeli tako, kad su krenuli Green Day, Blink 182... Taj melodični punk je doživio svoj revival. Znaš zašto je to melodični punk? Zato što smo ga mi pokrenuli. (obostrani smijeh). Tako da sam ja, kada se to dogodilo rekao ’u ovi su nas slušali, pobjedila naša stvar’. Pa onda to malo stane pa opet malo krene. To je sve neka sinusoida, rekao bih. Kao što recimo, krajem 80-ih i početkom 90-ih nitko ne bi razgovarao o našem povratku jer to bi tada bilo potpuno neukusno, a prije tri-četiri godine to je postalo aktualno tako će to opet malo zaći pa će opet krenuti i to je taj ciklus. Sva sreća sad za punkom ima, mislim, prije svega i socijalne i naravno muzičke potpore. Zašto socijalne – zbog sranja u kojem živimo, ne samo ovdje nego je to sranje malo šire. A i muzičke – kako da kažem – zato što je ljigavluk, šund, kič i ona najgora riječ turbofolk ovladao tako da je punk više nego ikad potreban. I uopče potreba je za tako nekim novim novim valom.


RiRock.com: Slažem se da potrebe ima, međutim dotako bih se te krilatice melodični punk. Mene to podsjeća na reggae. Reggae je došao s Jamajke kao muzika koja potiče narod na oslobađanje. Punk je nastao kako znamo iz povijesti: Engleska, M. Thatcher, London, sociološki nemiri,... Ali ovo što ja dobivam iz punka pa i i z reggaea su ljubavni tekstovi. Takvi tekstovi ne potiču na nemir pa sam i dalje okrenut albumu ’Never Mind The Bollocks’ – Sex Pistolsa. Želim reći: uz dužno poštovanje prema Green Dayu ili Blink 182, lijepo sviraju ali nemaju podstrek. Sve je nekako upakirano – soft. Posljednji trzaj je napravila Nirvana. Znači ovdje se treba kazati: bez starca nema udarca!

Čonta: (smijeh) Pa ovdje ima jedan mali problemčić a to je što mi nismo pisali političke tekstove. Nikad. Tako da mi to nije svojstveno. Ne kažem da nije potrebno nego mi nije svojstveno. Recimo imaš drugih autora koji su mnogo rječitiji i bolji. Prema tome, možda oni to trebaju pisati. Može se tekst upakirati u nekoj formi ironije ili neke indirektne forme. To mi je recimo malo bliže. Ali direktni atak kao: jebeš sistem ili svi ste prodane duše ili kako bi se to već pjevalo – ja tako ne radim.


RiRock.com: Hajde da se okrenemo ovim prostorima. Vidim svirate u okruženju.

Čonta: Bili smo u Banja Luci prošlog tjedna i bilo smo u Zagrebu i što da kažem: odaziv publike je izvanredan za klupske prilike. Ne sviramo dvorane i stadione jer mi to i nećemo a sad i ne možemo.


RiRock.com: Tko je u publici?

Čonta: Uglavno mladi što je iznenadjujuće. Uglavnom mladi! Dok je prošle godine u Beogradu bilo miješano u Banjaluci i u Zagrebu uglavnom ljudi ispod 30 godina. Velika većina ispod 30 godina. A one generacije koje su stasale uz punk ima manje. Tako, ja bih volio, u biti, da bude neki gemišt – da budu i jedni i drugi. Međutim, kako sad sviramo u klubovima mi u biti potičemo masu da reagira i sudjeluje s nama na koncertu. U Banjaluci zamalo nismo doživjeli invaziju stagea. To je masa nagrnula na stage pa smo se jedva odbranili. Ne zato što nas žele povrijediti nego je to taj trenutak energije kada fanovi žele biti s nama na stageu i pjevati. Tako da smo se jedva ’spasili’. Mada je to pohvalno. U Zagrebu je bila isto izvanredna reakcija. Na sajtu Long Playa stoji recenzija ali ja mislim da je autor teksta ’malo čak i pretjerao’ (smijeh). Pročitajte pa ćete vidjeti.


RiRock.com: U svijetu se nameću klon bendovi. Poznato je kako Britanija i dalje stvara pop zvuk zasnovan na The Beatlesima kao izvoznom artiklu (Oasis,...). Ima li Pekinška Patka klona na ovim prostorima?

Čonta: Pa Atheist Rap su nas replicirali ali su, normalno, krenuli svojom stazom. To je ono što ja znam a za nešto novo – slabo i slušam nove bendove ovdje jer nemam prilike. Slušam što se proizvodi u Americi i Engleskoj i to sve putem interneta. Primjećujem da pop muzika dominira, što je još gore i rap muzika, tako neki ljigavi soul. Ja volim soul ali onaj originalni. Ovaj ljigavi soul na mogu ni čuti. To je taj, valjda korporativni trend, neka katastrofa od ponude. Činjenica je da, ne samo ovdje nego i svijetu, ako hoćeš svirati neki autentični punk ili neki novi novi val ti si osuđen na gladovanje ako ne radiš neki drugi posao sa strane. Na žalost tako je. Tko se izbori s tim – izbori se.


RiRock.com: Sjećam se recimo benda Offspring. Isplivali su s jednim albumom i poslije toga iako su izdavali albume polako su nestajali...

Čonta: Znaš tko je meni ostao u divnom sjećanju, mislim da su iz Seattlea, Harvey Danger, gledo sam ih na koncertu. Jako su dobri ali eto ništa nisu napravili u smislu nekog komercijalnog uspjeha.
Trenutno scena nije potpuno mrtva. Ima bendova koji se mogu slušati ali ih je malo i moraš ’kopati’. Da li po internetu, da li po nekim muzičkim časopisima... moraš se truditi da ih nađeš. Nije više onako servirano da slušaš The Doors ’Light My Fire’ i slušaš Jimi Hendrixa ’Voodoo Chile’ koji su na vrhu top liste kao što je to bilo npr. u šezdesetim. E sada da bi tako neku dobru stvar čuo, moraš se potruditi. Nema je na radiu, nije eksponirana u novinama i nije na MTV-ju, sigurno. Zato to kažem, sve se svelo na neku korporativnu ljigavštinu.


RiRock.com: Glazbeni internet magazin RiRock.com je proveo anketu pa ću pitati i Vas: Po čemu ćete pamtiti pozitivno 2011. godinu?

Čonta: Pa evo baš po ovoj mini turneji Pekinške Patke, klupskoj svirci. Dugo nismo svirali a svira nam se, željni smo, energije će biti.


RiRock.com: Po čemu ćete pamtiti negativno 2011.?

Čonta: Pa umro mi je jedan od najboljih prijatelja nedavno. I još uvijek sam tužan ali tu tugu pokušavam pretvoriti u pozitivne emocije na koncertu.


RiRock.com: I sada pošto je punk u pitanju a Vi ste predstavnik te elite što očekujete od 2012.? (obostrani smijeh) Odgovor ne mora biti u muzičkom smislu. Možete i o politici jer će politika i utjecati na tok muzike.

Čonta: Ono što možete svi očekivati je da mi nastavljamo dalje s radom. Na ljeto tj. kasno proljeće, nastavljamo s koncertnim aktivnostima. Izlazi novi singl. Sigurno ćemo dodati i nove stvari u koncertnom repertoaru. Mi, kako vrijeme teče, ubacujemo nove stvari. Tome se nadam... A politički stvarno ne znam što će biti. To je vrlo nepredvidljivo.


RiRock.com: Uostalom nismo fantasti. Neka poruka čitaocima RiRock.com?

Čonta: Znaš koja bi bila poruka. Na žalost nikad nismo svirali u Istri. Da, dobro se sjećam stvari. Moja želja je da i tamo zasviramo. Eto, nadam se vidimo se.


RiRock.com: Za kraj nešto sasvim drugačije. Nedavno dobijem poruku od prijatelja: ’Nađi preko youtube-a film ’Kost od mamuta’ ili ’Mamutova kost’. Svejedno. Odgledam i vidim Pekinšku Patku u živo, autentičan snimak. Tu je pored vas i Balašević...

Čonta: Da sjećam se toga! (obostrani smijeh). To je jedini film gdje se pojavljujemo likom a za film ’Dečko koji obečava’ je iskorištena jedna naša pjesma ’Bolje da nosim kratku kosu’.


RiRock.com: Zar to nije tragedija da ne postoje autentični snimci. Sjećam se da se Azra kao trojka pojavljuje autentično u živo u ’Smogovcima’ kada glavni likovi (Lunja i Mazalo) idu na njihov koncert. To je 30-ak sekundi autentične snimke kao i kod vas. Ne njeguje se povijest ali zato postoje vinili.

Čonta: Ja sam inače veliki pobornik vinila. Imam ih puno i sad moj sin skuplja, kupuje te nov tj. nove-stare ploče i neke moje itd. Zvuk je nenadmašan na gramofonu.


RiRock.com: Slažem se. Hvala na intervjuu. Od srca!

Čonta: Hvala tebi!


Pekinška Patka - Bolje Da Nosim Kratku Kosu 2008




Ivica Stanković

Objavljeno 26.12.2011.