Intervju: Valter Milovan Maer – Tvorac antikapitalističke lounge glazbe
Glazbeni internet magazin RiRock.com otkriva vam tko se skriva iza umjetničkog imena Maer i saznaje više o glazbi koju ovaj bend nudi...
RiRock.com: Za početak nam otkrijte tko se krije iza imena Maer?
Valter: Nismo još odlučili je li Maer ime kantautora ili ime benda. U svakom slučaju, radi se o kantautorskom projektu, mojim autorskim pjesmama. Uz mene nastupaju i album su snimili gitarist Domagoj Mišković, basist Dean Vitasović te bubnjari Robert Slama (’riječki’) i Toni Pernić (’pulski’). Ja uglavnom pjevam, odsvirao sam nešto gitare i nešto klavira na nekoliko pjesama.
RiRock.com: Koliko dugo ste prisutni na glazbenoj sceni?
Valter: Svaki barem desetak godina... Naš ’riječki’ bubnjar, Robert Slama, svira u Onli Tu, a svirao je u raznim bendovima i projektima, uključujući i Quassar. Gitarist Domagoj i drugi (’pulski’) bubnjar akademski su školovani glazbenici pa sviraju u raznim različitim bendovima, orkestrima, projektima... Basist je svirao u više cover rock bandova. Sve u svemu, dobro smo potkovani.
RiRock.com: Gledajući unatrag, koji je bio prijelomni trenutak da se odlučite ozbiljnije baviti glazbom?
Valter: Nije bilo prijelomnog trenutka, radilo se više o nekakvom postupnom procesu.
RiRock.com: Kako bi predstavili ono što stvarate?
Valter: Jedan moj prijatelj rekao je da je to ”antikapitalistička lounge glazba”. Riječ je o kantautorskoj glazbi, uglavnom akustičnoj i komornoj. Bubnjar šeta metlicama po dobošu, glazba je prigušena. Električne gitare, bar zasad, ima samo u tragovima. Pjesme su ugodne za kuliranje - swing, akustične forme, bossa nova... kao nekakav lounge s poetskim tekstovima. Zaluta čak i poneka ljubavna pjesma.
RiRock.com: Od kuda crpite ideje za vašu glazbu i što njome želite prenijeti publici?
Valter: Pjesme imaju neku socijalnu ili intimističku potku. Pokušavam progovoriti o nekoj društvenoj pojavi ili fenomenu – socijalizam, fašizam, beznađe... same lijepe stvari. Kao što rekoh, ponekad se zalomi i ljubavna pjesma, ali držimo ih pod kontrolom.
RiRock.com: Čiji glazbeni rad bilo od svjetskih ili naših glazbenika posebno cijenite?
Valter: Mislim da mi autori poput Leonarda Cohena, Boba Dylana ili Paula Simona puno znače. Neki bi njihovi albumi ili pjesme mogli biti nadahnuće za onaj ”prijelomni trenutak” kojeg smo prije spomenuli. Hrvati nemaju puno kantautora pa ne vjerujem da se u ovoj glazbi osjeti neki veći utjecaj Arsena Dedića ili Rundeka. Prije možda Talijani: De Andre’, De Gregori, Gianmaria Testa...
RiRock.com: Mislite li da se u Hrvatskoj može uistinu živjeti od glazbe ili uz to ide i puno kompromisa?
Valter: Ma kakvi, osim ako ne sviraš na vjenčanjima ili ako nisi dobro sponzorski potkovan. Televizija i novine prodaju nekavu iluziju o uspjehu, američki glazbeni filmovi, otkrivanje talenata na TV-u... Gluposti. Možda se nekome i posreći u Americi ili razvijenoj Europi, ali ovdje smo osuđeni ili na šibicarenje ili pak na sviranje iz gušta.
RiRock.com: Mislite li da se glazbenik treba baviti vlastitom promocijom ili je na njemu samo da stvara?
Valter: Pretpostavljam da je većina onih glazbenika koja se ne mora sama baviti glazbenom promocijom već toliko potrošena da gotovo i nema što autorski stvoriti.
RiRock.com: Koliko je zapravo bitna izdavačka kuća u današnje vrijeme?
Valter: Sve manje, i dobro da je tako.
RiRock.com: Što mislite o korištenju interneta za promociju benda i o novom trendu besplatnog djeljenja novih izdanja putem istoga?
Valter: Internet, tj. YouTube, Facebook i drugi servisi mogu sasvim solidno zamijeniti nekad potrebnu reklamu na televiziji ili radiju. Ipak, još uvijek je stvar prestiža biti na TV-u, imati objavljen album, ovjekovječiti i obilježiti pjesme godinom, coverom, izdavačem...
RiRock.com: Nedavno vam je objavljen album ’Neradni dan’, što nam možete o samom procesu nastanka albuma?
Valter: Album je sniman u 2011. i 2012. godini; dio albuma je nastao u zametskom Studiju za sirotinju, kod Borisa Rakamarića. On me i spojio s Robijem, bubnjarom, te je producent nekoliko pjesama s albuma. Drugi dio albuma je snimljen u studiju Radija Pule, kod producenta Alda Spade. Kada je pak trebalo objaviti album, nisam se okrenuo klasičnim izdavačima nego sam izdao knjigu sa stihovima i fotkama i na koricu knjige zalijepio cd. Tako da sam zapravo izdao knjigu, izbjegao klasične glazbene izdavače pa za izdavača imam Maticu hrvatsku, a distributer je Meandar.
RiRock.com: Tko je sudjelovao sve na stvaranju albuma?
Valter: Osim gore spomenute ekipe, Bruno Krajcar je odsvirao Hammond orgulje na pjesmi ”Proljeće u studenom”, Krešo Kunda (KKK, Šajonesi) je odsvirao trubu na pjesmi ”Socijalizam u 2015.”, Svirali su i sam Boro Rakamarić, pijanistica Tea Silađi, basist Petar Makar te riječki gitaristi Mihael Virt i Karlo Hajdin.
RiRock.com: Koje su vaše želje i planovi za ovu godinu?
Valter: Svirati, usput promovirati album, dobiti kakvu recenziju...
