Kryn krvario na pozornici, dok je publika tražila još

29.11.2014, u subotu, u Stereo Clubu održao se koncert koji je većina Riječana s nestrpljenjem iščekivala;Krynova promocija albuma „Scars Remind Me“. (Foto:R. Gašpar)

Već nekih četrdeset i pet minuta prije samog eventa ispred dvorane mogla se vidjeti pozamašna brojka veselih i polupijanih metalaca. Negdje oko 21:00h vrata Sterea su se otvorila. Posjetitelje su dočekali članovi Udruge U.M.R.I. koji su na ulazu prodavali karte i dijelili besplatne rakije dobrodošlice.

U dvorani na lijevoj strani zida (gledano od ulaznih vrata) bio je veliki ekran. Raskošna rasvjeta i bijela konstalacija okruživale su pozornicu. Okvir bine podsjećao je na ulazna vrata koja nekada vidite u starinskim dvorcima.

Očekivali smo da će show kasniti, ali moram pohvaliti organizatore. Točno u 21:30h (kao što je bilo i najavljeno) na scenu je stupila prva predgrupa- riječki bend Syleth. Unatoč činjenici da su se ovi momci okupili prije četiri godine, lokalnoj publici postali su poznatiji ovoga ljeta kada su izdali spot za pjesmu „The User“. Za njih bih rekla da su rock sastav koji koketira s metalom. Žanrovski su potpuno drugačiji od Kryna.

Nastup su počeli pjesmom „Someone To Hate“. Već od početka vidjelo se, a i čulo, da se radi o odlično uvježbanom timu koji je pokrio sve; od scenskog nastupa do besprijekornog zvuka i impresivne set liste.

Zanimljivo je bilo to što je većina ljudi na početku njihovog koncerta bila ispred dvorane. No, čim su dečki preuzeli stage fanovi su nahrupili unutra, čime je nedvojbeno potvrđena kvaliteta ovog relativno mladog benda. Gitaristu, Karla Hajdina, mijenjao je Alen Dumić iz Diamond Dusta, obzirom da Karlo nije imao vremena uvježbati pjesme jer se tek nedavno vratio s broda, te nije bio prisutan na probama. Alen je inače jedan od poznatijih lokalnih gitarista, te ne čudi da je koncert odradio besprijekorno.

Lino Grim (pjevač) ima specifičan, melodičan glas i iznimno mi se sviđa to što Syleth ne forsira „žestoki zvuk“ i „opaki izgled“ već se više drži klasičnog rocka s elementima grungea i metala. Lino je ujedno i drugi gitarist u bendu, za kojeg već godinama slušam kako je riječki Alexi Laiho (Children Of Bodom). Istina, radi se o mladom i talentiranom glazbeniku koji tehnički jest jednako dobar kao Laiho, ali ne mogu se složiti s ovom izjavom. Stilski ova dva muzičara nisu ni slična, te se ovakvim uspoređivanjem prigušuje i zanemaruje individualnost i originalnost Sylethovog pjevača.

Svidjelo mi se što je jedan od back vokala bubnjar, Silvien Krošnjak, čemu danas ne svjedočimo često. Po njemu se vidjelo da uživa u onome što radi. S lakoćom je pjevao i odrađivao svoje dionice. Ritam sekcija napravila je odličan posao. Krošnjak (bubnjar) i Rino Duvančić (basist) skladno su se nadopunjavali i stvarali bazu za melodije koje su Lino (vokalist) i Alen (gitarist) dalje razvijali.

Osobno sam bila oduševljena nastupom Syletha i smatram da su bili dobar izbor za zagrijavanje publike. Oni su svoj nastup završili oko 22:00h, nakon čega je uslijedila polusatna pauza.



U tom kratkom periodu imala sam prilike popričati s nekim od fanova. Jedna od njih bila je Martina Majerle- većini poznata kao hrvatski pop back vokal koji je više puta nastupao na Eurosongu i koji je surađivao s nemalim brojem domaćih glazbenika poput Massima, Tonija Cetinskog itd. Iznenađena što nju vidim na ovakvom eventu upitala sam ju da mi prokomentira Syleth. „Njihova glazba je veoma melodična. Isprva, kada su mi dali neke svoje materijale da preslušam, bila sam skeptična. To nije vrsta glazbe koju ja slušam, ali njihovu snimku nastupa s ’Let’s Rock Volosko’ preslušavala sam iznova i iznova. Kada bi svoje pjesme snimili u kvalitetnom studiju mogli bi se bez problema ’progurati’ i u mainstream. Jako su melodični i njihove vam stvari jednostavno ’uđu u uho’. Ne vidim kako bi se ikome mogla ne svidjeti njihova muzika.“

SYLETH - POPIS PJESAMA:
1) Someone To Hate
2) Dreams
3) Black 8
4) Someone To Hold You
5) Phobia
6) Fallen
7) Capture The Flag

Pola sata kasnije, dakle, u 22:30h, pozornicu su preuzeli mađarski metalci, Absent Distance. Oni su svoj nastup započeli pjesmom „Inhale“. Žestoki ritam, agresivan pristup i experimentalna metal glazba svidjeli su se publici koja je podivljala s rukama u zraku pozdravljajući strane goste.

Márton Bencze (pjevač) je tijekom nastupa često komunicirao s publikom i zahvaljivao se iskazujući zadovoljstvo reakcijom slušatelja i samom koncertnom dvoranom. Njegovo growlanje uklopilo se s vrlo uvježbanom instrumentalnom postavom, ali ukupan dojam kvarilo je loše ozvučenje. Nije mi bilo jasno što se desilo. Na Sylethu je sve „štimalo“ kao po špagi, dok je Absent Distance zvučao kao prosječan demo bend. Nemojte me krivo shvatiti. Što se tiče glazbe, lyricsa i vizualnog dojma , dečki su zadovoljavajući, ali s tonskim problemima koje su imali to jednostavno nije bilo to.

Vidi se da je ovo sastav koji puno ulaže u svoj tekstualno-glazbeni izričaj, a uz to su na stageu iznimno simpatični i entuzijastični. Znam, to nisu baš epiteti poželjni metal bendu, ali takav sam dojam stekla. Nažalost, ne posjeduju onu karizmu koju imaju Syleth i Kryn. Imaju oni volje, ali kao da su cijeli nastup pripremili „na brzaka“.

Kao i kod Syletha, njihov show je trajao otprilike pola sata, nakon čega je opet uslijedila jednako duga pauza. Pomalo zbunjena onim što sam upravo čula otišla sam porazgovarati s nekim drugim lokalnim glazbenicima da vidim jesam li ja to gluha ili nešto zaista nije štimalo.
Prvi koga sam „ulovila“ bio je Rino Duvančić iz Syletha. Na upit je li se i njemu činilo da je zvuk bio loš odgovorio je potvrdno, ali je dalje obrazložio: „Dečki su sami krivi. Na tonskoj probi svirali su dvije minute, rekli da su zadovoljni sa svime, te su prepustili pozornicu drugima“.

Danijel Juko, gitarist Voloha, je nastavio: „Imaju oni potencijala. Nemoj biti tako stroga. Istina je da je zvuk bio loš i da je to pokvarilo opći dojam, ali dečki su se potrudili i glazba im je super“.

Ispred Sterea ugledala sam članove Absent Distancea i odlučila i s njima porazgovarati. Oni su bili zadovoljni svojim nastupom i rekli su mi da im je sve bilo super, a posebice publika. Tamás Pencs (gitarist) je naglasio da su do sada imali svega dvadesetak nastupa od kojih je ovaj definitivno najbolji i tako reći, najveći. Naglasio je i kako grupa postoji tek oko dvije godine, te da se još uvijek uhodavaju. Moram priznati da su me dečki iznenadili pristupačnošću. Rijetko tko bi tako dobro i otvoreno prihvatio nekoga tko ih je upravo iskritizirao.



Nastavili smo chit-chat u kojem sam saznala kako su se oni uopće povezali s Krynom. Naime, prije su radili instrumentalne verzije pjesama koje su stavljali na Youtube. Karlo (pjevač Kryna) je čuo instrumentalnu verziju „Goliath’s Brow“, te je na svoju ruku napisao tekst i napravio vokale koje je potom poslao bendu. Dečki iz Absent Distancea oduševili su se njegovom verzijom pjesme, te su i u studiju zadržali velik broj njegovih vokala; a od tada su ostali u stalnom kontaktu s riječkim velikanima.

ABSENT DISTANCE – POPIS PJESAMA:
1) Inhale
2) The Specialist
3) Event Horizon
4) Deep Red
5) Hyperwill Crisis
6) Goliath’s Brow
7) Downstream
8) Traces
9) It’s Sulphur

Polako se približio trenutak koji smo svi čekali. Oko 23:30 povećao se broj kamera i službenih fotografa jer se snimao DVD, a na stage se popeo KRYN! Pomalo smiješna, ali izvrsno osmišljena situacija bila je ta da je prepuna Stereo dvorana bendu bila okrenuta bočno.

Ovo „čudno“ ponašanje uzrokovao je ekran, smješten s lijeve strane od pozornice (gledano od ulaznih vrata) gdje se vrtio film s fotografijama Krynovaca, od njihovih samih početaka, kada su se zvali Downfall, do današnjih dana. Po završetku videa započeo je koncert.

Već s prvim taktovima introa „Meditive“ publika je poludjela. Prisutne je pozdravio Karlo (pjevač) riječima: „Ajmo Rijeka“. Kao da sam se nalazila na koncertu svjetski poznatih zvijezda. Uzbuđeni slušatelji pratili su bend znajući tekst svih pjesama, pogajući se i headbangajući.

Dečki su poradili na detaljima- od toga da su bili slično obučeni, u potpuno crne košulje/majice i hlače do toga da su scenski nastup odradili vrhunski i energično. Kada je počela pjesma „A/D/D/I/C/T/“ zamijetila sam djevojku od petnaestak godina. Plakala je i grlila svoju prijateljicu vičući da joj je to najdraža pjesma.

Ograda koja je „štitila“ bend ispred pozornice tresla se od skakanja obožavatelja. Trgali su se za svaku Radinu trzalicu, a kako i ne bi kada rijetko kada naletite na tako talentiranog gitaristu koji doslovce da sve od sebe na pozornici i izvede riffove bolje nego na albumu, te uz to konstantno komunicira s publikom pogledima, rukovanjem ili mahanjem. Ne bih bila korektna da ne spomenem i njegovog brata Igora (bubnjara) koji se toliko zanio u sviranje da mu je nakon pjesme „Hurt“ nos počeo krvariti, ali ni to ga nije omelo da žestoko nastaviti udarati ritam.

Mladić koji je stajao ispred mene pola koncerta je vikao: „Kakav kralj! Kakav kralj!!! Ja sam bubnjar, ali on je kralj!“ Ne znam kakav je glazbenik navedeni fan, ali slažem se s njegovom izjavom o mlađem Malobabiću. Naime, često idem po svjetskim festivalima i rekla bih da bi oba brata (a i ostatak benda) mogla stati bok uz bok s nekim od najvećih svjetskih glazbenika. Ne bih se čudila da ih jednog dana vidim na mainstageu Wacken Open Aira.

Naravno, Kryn ima još dvoje instrumentalista koji su inače nešto manje eksponirani. Radi se o Mariu Tomaškoviću- drugom gitaristi i Marku Vladilu- basisti. Oni rade intrigantan balans braći Malobabić. Nešto mirniji na stageu, ali ništa manje kvalitetni glazbenici, odaju mističan dojam. Spoj mirnog i divljeg pomalo zbunjuje i istodobno očarava. Došli smo i do pjevača- Karla. Kao i obično, to je osoba s kojom se fanovi identificiraju i koja uglavnom prezentira bend. Ni ovdje nije drugačije.

Jedan od najboljih balkanskih vokala iznenađuje nas na svakom koncertu rasponom glasa i impresivnim imageom. Nije Karlo samo talentiran tekstopisac, skladatelj, gitarist i pjevač; on je i riječki seks simbol. Prvi redovi popunjeni su teenagericama (ali i nešto starijim djevojkama) koje ga zaljubljeno gledaju. Za njega vrijedi ono pravilo- svi glazbenici bi htjeli biti on, a sve dame bi htjele biti s njim.

Talentiran, karizmatičan i nevjerojatno šarmantan sa stavom zvijezde (u pozitivnom smislu)- postoji li još nešto što bi glazbenik trebao imati?

Na pjesmi „New Disease“, Horvat (pjevač) je skočio s pozornice u publiku i pjevao zajedno s vjernim fanovima. Nakon toga izveo je dio „B.L.E.A.K.-a“ sam uz gitaru dok mu se ostatak benda pridružio tek negdje na sredini pjesme. Najavili su završetak koncerta, zahvalili se svim sudionicima realizacije projekta, a posebno svojim roditeljima bez kojih ništa ne bi bilo moguće. Oni su ih podržali, gledajući ih s gornjeg kata Sterea.

Zasvirali su pjesmu „Released“. „Krvavi“ Igor (bubnjar) se potom bacio u publiku i crowdsurfao što je bio malo komičan prizor jer je skoro pao na pod. Na njegovom licu vidjelo se da se ludo zabavlja.



Kryn se povukao s bine, dok je publika ekstatično vikala: „Hoćemo još!“. Pomalo dezorijentirani i u nevjerici vratili su se kroz nekoliko minuta na pozornicu i rekli kako ovako nešto nisu očekivali. Bubnjar se polio vodom izvodeći show za prisutne, dok mu je Horvat (pjevač) rekao da se vrati za svoj set (naravno, u šali). Zadnja pjesma te večeri bila je obrada Korna- „Did My Time“. Slušala sam ja Korn uživo i moram priznati da je ova obrada napravljena jednako dobro kao i original.

Po završetku eventa (oko 1h ujutro) masa ljudi uputila se prema izlazu, a ja sam kao obično počela zaustavljati ljude. Euforična Maja Lulić izjavila je da joj je Syleth bio odličan; Kryn sjajan, te da je dobila trzalicu (koju mi je pokazala). Spomenula je i da će ju vrat vjerojatno ubijati zbog svog tog silnog headbanganja.

Zrinko Baričević nastavio je: „Scenski nastup im je odličan. Motivacija publike vrhunska. Nije bilo previše priče u prazno i lightshow je bio genijalan.“

Zvonimir Bizomec, pomalo pod utjecajem alkohola je dobacio: „Karizmatični su i složni. Kryn je super, urbano, cool predobar.“

Za kraj sam popričala s još jednim bubnjarom- Alanom Žunićem iz Asheraaha koji je prokomentirao da su Mađari na početku bili „smeće“, ali da su se kasnije popravili, te da je Kryn standardno bio dobar s tim da je njegova jedina zamjerka ta da ne bi trebali toliko birati gdje sviraju, već da bi trebali općenito održavati što više svirki kako bi privukli veći raspon publike.

Slažem se sa svim komentarima i dodala bih da je po meni ovo do sad bio Krynov najbolji koncert pred domaćom publikom.

Mislite da su Riječani mlaka publika? Samo pustite Kryn da svira i razuvjerite se!
KRYN – POPIS PJESAMA:
1) Meditiva
2) The Silent
3) Second
4) Reminder
5) A/D/D/I/C/T/
6) Scars
7) Hurt
8) New Disease
9) B.L.E.A.K.
10) Released

Rijeka je još jednom pokazala zašto je zovu gradom rocka i metala. Kako je bilo na koncertu pogledajte u našoj fotogaleriji.

Ivana Prica

Objavljeno 01.12.2014.