Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Antinomija ljudskosti: Trauma - od metala do samoubojstva

Antinomija ljudskosti: Trauma - od metala do samoubojstvaPočetkom osamdesetih u San Franciscu je djelovao bend «Trauma». Njegovi članovi su bili dva muzičara koji će bitno utjecati na Metal i Rock scenu osamdesetih i devedesetih. Bili su to Cliff Burton i Jim Martin.
Drugi navedeni član «Traume» Jim Martin je svirao u bendu «Faith no more». Oni su među prvima probili žanrovsku zatvorenost heavy metala i u njega uveli utjecaje funka, hip-hopa, soula i noisea. Po meni, Jim Martin je bio jedan od najbitnijih članova «Faith no more», tako da njegovim odlaskom bend počinje stagnirati i na kraju se raspada. Ali su u nasljedstvo ostavili dva sjajna albuma «The real thing» i «Angel dust».

Cliff Burton je prvi napustio bend «Trauma» i otišao svirati u bend poznat pod imenom «Metallica». Odmah se na njihovom prvom albumu «Kill ’em all» proslavio sa revolucionarnim instrumentalom «Anesthesia». Taj instrumental je revolucionaran iz razloga što je na njemu Cliff Burton kao jedan od prvih basista u svijetu svirao distorzirani bas preko wah-wah pedale. Uz to jedina dva instrumenta koja sviraju tu kompoziciju su Cliffov ludi bas i Larsovi bubnjevi. «Metallica» više nikada nije snimila sličan instrumental, ali je krajem osamdesetih i početkom devedesetih foru sa distorziranim basom preko wah-wah pedale uz pratnju bubnja preuzeo Koja iz sastava «Disciplina kičme». Za razliku od «Metallice» koja je snimila samo jedan takav instrumental, Koja si je na takvom zvuku sagradio karijeru.

Međutim 1986. Cliff Burton pogiba u prometnoj nesreći na skandinavskoj turneji benda. Prema izjavama preživjelih članova «Metallice» oni su doživjeli traumatsko iskustvo i bili su spremni raspasti se. Ali nisu. Zašto? Jedan od odgovora daje Slovenski filozof Slavoj Žižek.
On kaže sljedeće:
«Za životinje su takvi traumatski susreti iznimka, oni se doživljavaju kao katastrofa koja uništava njihov način života; za ljudska je bića pak traumatski susret univerzalno stanje, prodor koji pokreće proces «postajanja čovjekom». Čovjek ne bude jednostavno nadvladan utjecajem traumatskog susreta – kako kaže Hegel, on/ona ima sposobnost «bavljenja negativnim», suprostavljanja njegovom destabilizirajućem utjecaju, pletenjem zakučastih simboličkih paučina... ljudska vokacija ne oslanja se na razvoj čovjekovih inherentnih potencijala…..ona biva potaknuta nekim izvanjskim traumatskim susretom...»

Jin i jang situacija ili kao Nietzscheov citat na početku filma «Connan» «ono što me ne ubije samo me jača».
Opet Nietzsche, vječno vraćanje. Ako znam da je neka trauma služila mome razvoju ja neću žaliti za tim događajem (traumatskim iskustvom), već ću htjeti da se taj događaj ponovno dogodi jer «tako sam htio». Drugim riječima, ja želim da mi se zlo ponovno dogodi jer me ono jača.
Ipak ne vjerujem da je to Nietzscheovo rasuđivanje. To bi onda značilo da Nietzsche opravdava žrtvovanje za neke više ciljeve, što on ne bi nikada potpisao. Prije će biti, jebi ga ako se zlo dogodi, dogodilo se i ne mogu to promjeniti, već je onda na meni da izvučem najbolje iz loše situacije (kao savjet koji Gandalf daje Frodu u Družini od prstena).
Ipak, kako objasniti ljudima koji su doživjeli traumatsko iskustvo da je trauma nužna za razvoj njihove ličnosti? Ili samome sebi? Svi mi težimo ugodi. Ta težnja nam daje smisao života. Kada ne bih pretpostavio da imam mogućnost da živim u blagostanju jedino što bi mi preostalo bi bilo samoubojstvo.

Da vidimo sada kako se trauma slaže sa blagostanjem; traumatski događaj je nešto što može onemogućiti moje blagostanje. Ali budući da ja težim blagostanju neću dozvoliti da me trauma spriječi u dolasku do blagostanja, već ću pokušati nadvladati posljedice traumatskog događaja i time si omogućiti život u blagostanju.
Osim toga, kao što kaže Heraklit – bez imena nepravde ne bi bilo imena pravde – bez te traume kako bih znao uživati u blagostanju? Netko će reći da mi je dovoljno da sam upoznat sa pojmom traume i da bi me sam pojam trebao dovoljno uplašiti pa da sam u mogučnosti da cijenim blagostanje bez da doživim traumu.
Dobro, ja mogu biti upoznat s pojmom traume, ali sam zato što su ga drugi ljudi iskusili pa su o tome pričali pisali knjige itd… a da nitko nikada nije doživio traumu ili bilo kakvu nesreću da li bih znao što je suprotno od blagostanja, sreće?
Ne, ali to nije važno jer pametni uče na tuđim greškama, a budala na svojim.

Uglavnom, prema Žižeku nadvladavanje traumatskog iskustva je odgovor na pitanje što razlikuje čovjeka od životinje. Osoba koja si zbog pretrpljenog traumatskog iskustva oduzme život ne bi zadovoljila kriterij ljudskosti i po Žižeku bi spadalu u životinje.
Ovime Žižek podržava konzervativni stav većine religija da je samoubojstvo zabranjeno. On ide čak i dalje, jer religije zabranjuju samoubojstvo zbog banalnog razloga koji glasi; «Bog nam je dao život i samo bog ga ima pravo oduzeti», dok Žižek (ipak posredno) proglašava samoubojice životinjama.

Dok drugi ljudi imaju različit kriterij ljudskosti, što onada dovodi do potpuno suprotnog zaključka.
Oni uzimaju za razliku između ljudi i životinja tezu da je ono što nas razlikuje sposobnost izbora (razum, slobodna volja). Naime, neki filozofi (Leibniz) su smatrali, a mnogi još i dan danas smatraju kako se životinje ponašaju nagonski, određene svojom prirodom, dok čovjek prosuđuje koji će korak učiniti. Bira svoja djela s obzirom na očekivane posljedice.
Sad, budući da čovjek ima mogućnost izbora, jedno od najvećih prava jest da sam izabere način, mjesto i vrijeme svoje smrti. Prema ovome kriteriju samoubojica više zadovoljava kriterij ljudskosti nego što ga zadovoljava osoba koja je umrla prirodnom smrću, iz razloga što je samoubojičina smrt bila rezultat njegove odluke, izbora, njegove slobodne volje, dok je prirodna smrt određena prirodnim zakonima i prirodom mrtve osobe, te je lišena bilo kakvog izbora ili voljnog elementa. Čak što više, prirodna smrt je rezultat nagona, nagona za samoodržanjem. Osoba koja umire prirodnom smrću nagonski odlučuje živjeti unatoč bolovima i budući da je prirodna smrt rezultat nagona možemo reći da su sve osobe umrle prirodnom smrću zapravo životinje, jer radije nastavljaju živjeti po inerciji (prirodni zakon) nego da donesu voljnu odluku i oduzmu sami sebi život.

Tko je u pravu?
Ima li uopće kriterija ljudskosti?
Ako je prevladavanje traume kriterij znači li to da su samoubojice životinje?
Ako je sloboda volje kriterij zači li to da su oni koji je ne prakticiraju životinje?
Imaju li životinje slobodu volje?
Mogu li životinje nadvladati traumu?

Odgovore mi šaljite na e-mail.

Marin Tomić

Objavljeno 23.11.2005.

Vremeplov

Odlaskom u Pariz sam prekinuo dosta automatskih nizova stvari, doveo u pitanje dosta toga što mi se činilo samo po sebi razumljivim i našao se u situacijama koje me, da sam ostao, ne bi zadesile.
Darko Rundek, intervju za RiRock.com