Belgrade Calling 2015 - Puno dobre glazbe u dva dana

Ovogodišnji Belgrade Calling je definitivno ostao u sjećanju posjetiteljima kao dobar ugođaj za koji su se pobrinuli sudionici festivala. (Foto: I. Stanković)

Ono što, na žalost, može biti crna mrlja u ovoj priči jeste podatak da je sve manje posjetilaca. Ako je suditi na temelju viđenog za prvi dan festivala bilo je oko 5000 posjetitelja. Drugi dan je definitivno bio manje posjećen - 4000 fanova grupe Toto. Je li uzrok ekonomska kriza ili nastupi bendova koje vidite ponovo za par godina, definitivno posjećenost festivala je bila, možemo napisati, slaba. Ipak i posjetitelji tj. fanovi kao i izvođači zaslužuju visoku ocjenu za uspjeh ovogodišnjeg Belgrade Calling Festivala.

Prvi dan festivala je prve velike zvijezde predstavio preko grupe Halloween. U festivalskoj svirci od 60 minuta njemački bend je otpočeo svoj nastup sa: (Intro: ‘Walls Of Jericho’) ‘Eagle Fly Free’. Slijedili su hitovi: ‘Dr. Stein’, ‘Waiting For The Thunder’, ‘My God-Given Right’, ‘Straight Out of Hell’. Publika nije štedjela sebe tako da se pjevalo Arenom ali nisu izostajali ni povici (koji su sastavni dio rituala heavy metal publike).

Nastavak set liste donio je kompozicije: ‘Lost in America’,’ If I Could Fly’, ‘Power’. Za kraj nastupa ostavljen je medley: ‘Halloween’ / ‘Sole Survivor ‘/ ‘I Can’/ ‘Are You Metal?’ / ‘Keeper Of The Seven Keys’. U tih 60 minuta nastupa bis je ponuđen preko pjesama: ‘Future World’ i čuvene ‘I Want Out’.

Nastup čuvenih Judas Priest počeo je u točno određenoj satnici. Pred sam nastup kao intro publika je pjevala veliki hit Black Sabbath – ‘War Pigs’ ...

Zavjesa na pozornici je pala, histerija i ushićenje fanova podiglo je decibele do nevjerojatnih visina a Rob Halford i ekipa krenuli su s ‘Dragonout’. Nastavljeno je preko ‘Metal Gods’ i ‘Devil ’Child’ a onda i obraćanje publici i podsjećanje da nije prošlo mnogo vremena od posljednjeg nastupa ovih legendi heavy muzike na istom prostoru.

Zanimljivo je bilo vidjeti u publici dosta mladog svijeta, tj. djece koju su roditelji doveli na koncert. Da na mladima svijet ostaje možda su pokazali i Judas Priest jer je pored Roba Halforda centralna figura na pozornici bio mlađahni Richie Faulkner koji je dominirao binom ne samo svojom pojavom već i gitarskim umijećem. Isti je imao peto minutni solo u jednom dijelu nastupa i tako pobrao dodatne aplauze fanova.

Ostali članovi držali su se kako i dolikuje veteranima mada se mora priznati da Glenn Tipton i dalje jako dobro svira dionice koje je odsvirao (sada već) prije više od 20 godina. Nastup je obilježilo i često mijenjanje odjeće frontmena i pjevača Roba Halforda koji i dalje i, uprkos godinama koje ima, nastupa pod reflektorima u kožnim jaknama. Profesionalnost kakva dolikuje velikim umjetnicima.

Slijedile su pjesme: ‘Victim Of Changes’, ‘Halls of Valhalla’, ‘Turbo Lover’ publika je u ovoj pjesmi zaista bila gromoglasna te je prijetilo da nadjača vokal s pozornice,’ Redeemer of Souls’, ‘Beyond the Realms of Death’, ‘Jawbreaker’, ‘Breaking The Law’ (zborno pjevanje s publikom), ‘Hell Bent For Leather’.

I mada bis nije bio klasičian bis jer se bend povukao na par sekundi, publika ipak nije prestala povicima dogrijavati iaonako već atmosferu kakva dolikuje heavy metal koncertima. Scott Travis je ostao za bubnjevima i smirenim tonom se obratio publici da SHOW teče dalje ... Judas Priest su se ’vratili’ sa: ‘Electric Eye’, ‘You ’ve Got Another Thing Comin’’, gromoglasna ‘Painkiller’ i završili s čuvenom ‘Living After Midnight’.

U festivalskoj svirci od 90 minuta Judas Priest su se poklonili i poklonili koncert za pamćenje. Tko god je bio ne može biti razočaran. Judas Priest su zaista predstavili sebe kao velikane heavy metal glazbe koja ima svoju vjernu publiku.

Drugi dan festivala bio je vidno manje posjećen. Oko 3500 posjetitelja došlo je odgledati ponovo u Beogradu grupu Toto. Toto su svirali skoro punih 120 minuta. Vidljivo je bilo da na pozornici dominira Steve Lukather.

Na bini je bio središnja figura dok je pjevač Joseph Williams zauzeo mjesto do klavijatura koje je svirao jedan od braće Porcaro - Steve.

Već u prvih sat vremena nastupa publici su odsvirani veliki hitovi ovog benda ‘Hold The Line’, ‘Pamela’, ‘Rosanna’,… tako da je naglasak stavljen i na promociju novog albuma ‘TOTO XIV’.

Lukather je bio kapetan benda, animirao je publiku bacajući trzalice ka njima, plijenio svojim solo dionicama ostajući pritom sam na bini osvijetljen reflektorima gdje je u jednom momentu podario i čuvenu Hendrixovu ‘Little Wing’, pjevao, ...
Na trenutke je dobivao ’pomoć’ od svog kolege David Paicha koji se na sličan način (upiranje prstom ka određenoj osobi u publici s potencijalnom naznakom: vidim da uživaš u glazbi i to je OK) obraćao fanovima u prvim redovima koristeći prostor oko svojih klavijatura.

Za basom je bio David Hungate, inače originalni basista ovog benda koji se nije pretjerano istaknuo svojim sviranjem ali su zato backing vokali Mabvuto Carpenter i Jenny Douglas-Foote dobili priliku da ne budu pozadinski dio benda već da ispred publike ’rame uz rame’ pjevaju uz Lukathera i Josepha Williamsa.

Za kraj ostavljena ‘Africa’ donijela je i vokal Davida Paicha ali je njen ritam i ushićenje u publici, koje se pretvorilo u neki vid pozitivne energije koja je dolazila i s bine od strane benda, iznjedrilo verziju od skoro 10 minuta.

Kako god, poklon publici, osmjesi svih prisutnih u Areni dovoljni su da bend ostane u pamćenju posjetiteljima drugog dana Belgrade Calling 2015.Hoće li bend pamti publiku - možda možemo saznati u nekoj knjizi o biografiji benda.

Sve pohvale idu organizatorima Avalon produkciji - zvuk je u oba dana festivala predstavljao profesionalost onih koji su za to bili zaduženi. Sve u svemu odlični nastupi u oba dana festivala, publika na razini ’profesionalnosti’, dosta mladih osoba u publici - dovoljno za najveću ocjenu.


Ivica Stankovic

Objavljeno 05.07.2015.