Billy Idol - Snažno, sirovo, surovo!

Usprskos dosadnoj kiši koja je i prethodna dva dana a i na sam dan koncerta dosađivala, oko 10 000 fanova je došlo pozdraviti vječitog punk rock dječaka Billy Idola.

Uredno krenuvši u 21:00 Billy je sa svojim bendom ostavio oko 100 minuta rock and rolla koji će mnogi nositi sa sobom kao ugođaj kakav se rijetko doživljava.

Mnogi u Srbiji pamte njegov (možda i najbolji koncert u povijesti festivala) nastup na Exit festivalu 2006. Što se od tada promijenilo.. .

Idol je počeo koncert pjesmom ”Ready Steady Go” (1978), prvim hitom svoje nekadašnje punk grupe Generation X. Krenuvši s ”Dancing With Myself” koncert je počeo podsjećati na atmosferu s Exita.

Tijekom nezaobilaznih balada ”Sweet Sixteen” i ”Eyes Without A Face” publika je pokazala svoje pjevačke sposobnosti. Steve Stevens dobio je dosta aplauza i povika iz publike nakon maestralno odsviranih solaža.

Na repertoaru su bile još dvije kompozicije iz perioda grupe Generation X a publici su odsvirane i dvije nove numere ”Love Is Strange” i ”Bitter Pill”. Ova druga je jako dobro prihvaćena kod publike možda zahvaljujući autobiografskim stihovima u kojima Billy spominje nazive nekih svojih pjesama i svoj trijumf na MTV-ju ’80-ih.

Euforija međusobne suradnje (benda i publike) došla je do izražaja kada je izvedena pjesma ”L.A. Woman” preinačena pjevački u ”Belgrade Woman”.

Pravo usijanje je nastalo uz ”Rebel Yell”. Uslijedila je ”White Wedding” koja je krenula unplugged samo sa Steveom i Billyjem završivši u žestokom električnom ugođaju.

Koncert je objedinio Billyjevo muzičko nasljeđe od 1979 do danas. Završen je sa ”Mony, Mony”. Pjesma je izvedena u produženoj verziji koja je uključila i Billyja na Fender gitari između dva Gibsona.

Konstantno pozitivan, obraćajući se publici uz dozu poštovanja što su na koncertu usprkos kiši, Billy je dijelio publici kože za bubanj, palice bubnjara, silazivši s bine poklonio je sebe posjetiocima u prvim redovima.

Steve Stevens je poklanjao svoje trzalice. Komentari Billyja tipa ”Fuck The Rain” nisu izostali ali i ostali kratki razgovori s kolegama na bini dali su koncertu jednu prijatniju atmosferu koja ne podliježe komentaru tipa: mi smo gore – vi ste dole.

Voljeli ga ili ne Billy je više od showmana. Njegov koncert može se doživjeti kao svirka lokalnog benda koji poznajete.

Uz Billyja su na sceni bili osim spomenutog Steve Stevensa i Bili Morison na gitari, basist Stephen McGrath, Derek Sherenian (ex Dream Theatre) na klavijaturama i na bubnjevima Jeremy Colson.

Što nije odsvirano: ”To Be A Lover”, ”Speed”, ”Super Overdive”, ostalo je neodsvirana i solo dionica Steve Stevensa. To se promijenilo od Exita. Sve ostalo je isto. Koncert koji potvrđuje vrijednost Billy Idola. Rock And Roll od početka do kraja, snažno, sirovo, surovo. Hvala koncertnoj agenciji Musicstar koja je tome doprinjela.

Umjesto P.S.a: 1. Stječe se dojam da je ozvučenje bilo ”skromnije”... Vlasnici karata za Fan Pit prostor to nisu osjetili ali posjetioci na početku partera su mogli razgovarati normalnim tonom i da se pri tome razumiju.
2. Majice koje su se prodavale unutar koncertnog prostora su koštale oko 20e što je rezultiralo da su fanovi prilazili i odlazili s tih štandova.
3. Štandovi s hranom su bili postavljeni lijevo i desno od bine. Tako ste mogli osjetiti miris kiše, znoja posjetioca oko sebe, cigareta od kojih se pušači ne odvajaju i miris pečenog mesa koji bi vjetar povremeno donio. Ugođaj za pamćenje.

Ivica Stanković

Objavljeno 24.06.2010.