Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Brian Eno – vrelo glazbene inspiracije

Brian Eno – vrelo glazbene inspiracijeBrian Peter George St. John le Baptiste de la Salle Eno u glazbenom svijetu poznatiji kao Brian Eno nezaobilazan je lik mnogih glazbenih priča još od davnih 1970-ih. Ovaj engleski glazbenik, kompozitor, producent, glazbeni teoretičar i pjevač stvorio je mnoga dijela kojim se upisao u povijest popularne glazbe no ipak najpoznatiji je kao otac ambijentalne glazbe.

Eno je nakon srednje umjetničke škole, fasciniran minimalizmom 1970-ih počeo svirati klavijature u tada vrlo popularnoj skupini Roxy Music. Nakon neslaganja s vokalom Brian Ferryijem odlazi u solo vode i do 1978. godine objavljuje četiri albuma. Njegov prvi solo album iz 1973. godine ”Here Come the Warm Jets” donio je pjesme različitih glazbenih izričaja, koje su objedinjavale prošlost i sadašnjost, te su ga glazbeni kritičari opisali kao hibrid glam i art rocka. Iako je glazba bila slična stvaralaštvu Roxy Music ipak se razlikovala od iste svojom eksperimentalnošću. Na albumu su gostovali Fripp, Hawkwind, Matching Mole i The Pink Fairies.
Godinu dana kasnije stiže ”Taking Tiger” u kojem je Eno koristio prateći sastav od pet glazbenika koji su svirali klavijature, gitaru, bas, bubanj i perkusije. Tekstovi pjesama su mračniji nego na prethodnom albumu, te je na njega uvrštena i pjesma ”Burning Airlines Give You So Much More” inspirirana padom turskog zrakoplova u blizini Pariza, jednom od najstrašnijih nesreća u povijesti čovječanstva.

1975. godine izlazi album ”Another GreenmWorld” koji je bio značajna prekretnica u Enoovom glazbenom stvaralaštvu. Još više se udaljio od rock glazbe i prigrlio eksperimentalnu i ambijentalnu glazbu. Iako je godinama nakon što je objavljen pobrao mnoge odlične kritike, te je BBC za svoj dokumentarac ”Arena” koristio naslovnu pjesmu, a Rolling Stone ga je postavio na 433 mjesto od 500 najboljih albuma svih vremena, u samom trenutku objavljivanja album nije našao svoju publiku niti je s njega skinut ijedan singl. Zanimljiv je podatak da je Eno u studio ušao snimiti ovaj album bez ijedne zapisane ideje. Kao gost pojavljuje se Phil Collins koji je odsvirao bubnjeve na četiri pjesme.
Dvije godine kasnije Eno je isporučio album ”Before and After Science”, na A strani nalaze se energične pjesme dok su B stranu ispunile pjesme pastoralnog ugođaja.

Iako je radio na svojem albumu Eno je našao vremena i za suradnju s grupom Talking Heads, te im je 1978. godine producirao album ”More Songs About Buildings and Food”. Istovremeno objavljuje vlastiti singl ”King’s Lead Hat” čiji je naziv zapravo anagram za Talking Heads. Višak energije Eno je usmjerio na sviranje s Phil Manzanerom u grupi 801 koja je svirala obrade Enoa, Manzanera, te grupa Quiet Sun , The Beatles i The Kinks.

Ako se već sada pitate kako je Eno stigao sve to raditi u isto vrijeme moramo spomenuti da je uz to svirao i u klasičnom orkestru Portsmouth Sinfonia te je 1973. godine producirao njihov prvi album ”The Portsmouth Sinfonia Plays the Popular Classics”. Sljedeće je godine na red došla produkcija live albuma ”Hallellujah!” koji je snimka nastupa Portsmoutha u Royal Albert Hallu.

U svom radu Eno se nastavio udaljavati od rock izričaja. 1975 godine objavljuje ”Discreet Music” koji je ujedno i njegov prvi album objavljen pod punim imenom Brian Eno. Prema njegovim riječima na ovom je albumu istraživao različite načine stvaranja glazbe bez previše prethodnog planiranja, a potom i interveniranja u napravljeno. Na A strani je skladba ”Discreet Music” koja traje punih trinaest minuta, dok se na B-strani nalazi nekoliko verzija ”Pachelbel’s Canon”.
Iste je godine ovaj neumorni glazbenik pokrenuo Obscure Records, izdavačku kuću koja je objavljivala dijela manje poznatih kompozitora, te prihvatio ulogu Vuka u rock klasiku Prokofieva djela ”Petar i Vuk”. Producenti albuma bili su Robin Lumley i Jack Lancaster, a uz Enoa na albumu su participirali Gary Moore, Manfred Mann, Phil Collins, Stephane Grapelli, Chris Spedding, Cozy Powell, Jon Hiseman, Bill Bruford i Alvin Lee.

Pred kraj 70-ih Brian se uhvatio posla oko Bowijeva albuma ”Berlin Trilogy”. Na albumu je sudjelovao kao tekstopisac i svirač. Suradnja s Bowijem nastavila se i dalje na albumu ”Outside” i pjesmi ”I’m Afraid of Americans”. Osim poslovne suradnje David Bowie i Eno bili su i cimeri, a treći član ove glazbene zajednice bio je Iggy Pop.

80-te godine Eno je započeo suradnjom s David Byrneom na albumu ”My Life in the Bush of Ghosts” koji se temeljio na radio emisijama koje je Eno snimio za vrijeme svog boravka u Americi.
Budući da ga je konstantno zanimao i tehnički dio nastajanja skladbi Eno se povezao s mnogim glazbenicima kako bi i od njih nešto saznao, naučio kako bi dalje mogao eksperimentirati i stvarati. S Chuck Hammerom bivšim gitaristom Lou Reeda puno je raspravljao o gitarskim tehnikama. Među ostalim glazbenicima bili su i Greg Belcastro koji ga je upoznao s jedinstvenom tehnikom koju je koristila grupa Sonic Youth. Njegovi učitelji bili su i Johnn Cale, Robert Wyatt, Harold Budd, Philip Glass i drugi.

Zajedno s grupom Toto, Brian je 1984. godine sudjelovao na stvaranju soundtrucka za film ”Dune” Davida Lincha. Njegov je prilog bila pjesma ”Prophecy Theme”. Iste godine započinje suradnja sa svjetski poznatom skupinom U2. Eno je bio koproducent uz Daniela Lanoisa na njihovim albumima ”The Unforgettable Fire” (1984), ”The Joshua Tree” (1987), ”Achtung Baby” (1991) i ”All That You Can’t Leave Behind” (2000), te je sam producirao njihov album ”Zooropa” (1993).
Zajedničkim snagama Brian Eno i članovi skupine U2 snimili su 1995. pod imenom Passengers album ”Original Soundtracks 1” na kojem su se našle pjesme ”Your Blue Room” i ”Miss Sarajevo”.

2004. godine Eno i njegov suradnik Fripp snimili su ponovno ambijentalni album ”The Equatorial Stars” i time proslavili gotovo 30 godina od njihove prve suradnje.

Prošla je godina protekla u suradnji s Dido u vidu pjesme ”Grafton Street” koja se našla na njenom trećem albumu ”Safe Trip Home” objavljenom ove godine, te suradnji na filmskoj adaptaciji ”Ecstasy: Three Tales of Chemical Romance” autorice Irvine Welsh.

Gotovo je nemoguće navesti sve glazbenike i grupe s kojima je ovaj neumorni istraživač, glazbenik, svirač i umjetnik radio. Uz sve navedene suradnje spomenimo za kraj onu sa skupinom Depeche Mode na pjesmama ”I Feel You” i ”In Your Room”, s grupom Massive Attack za koju je napravio nekoliko remixeva pjesme ”Protection”, te s grupom Coldplay kojoj je 2007. producirao album ”Viva la Vida or Death and All His Friends”.


U2( Bono and The Edge) & Brian Eno-One live from Modena 95



Anamarija Simčić Paulić

Objavljeno 16.12.2008.

Vremeplov

ZERP je bija realnost koja je trebala bit provedena, jer izlov ribe u mediteranskom bazenu je nategnut na 37% više nego što bi trebalo da se fond riba obnavlja.
Fran Tomašić (Kopito)