CBGB - Najpoznatiji klub u svijetu
Ako ste ikada gledali MTV sigurno ste skužili poneku rock zvijezdu u majici s natpisom CBGB. Neki su se od vas zapitali što li to pobogu znači. Većina to niti je registrirala, niti ih živo boli jedna stvar za isto. A ja ću, jednima na volju a drugima za inat napisati par stotina riječi o kolijevci punka, jednom i jedinom spomeniku bunta u njegovom izvornom obliku – klubu CBGB.
˝CBGB je zahod! Nevjerovatno skučen prostor u dijelu njujorškog Villagea kroz koji ne voze ni taksiji. Izgleda kao da je vlasnik izbušio rupe u zidovima u koje svake večeri urinira prije negoli u klub pusti prve goste.˝ Vjerovali ili ne, ovo je prva poznata recenzija prostora koji je kroz teške porođajne muke iznjedrio jednu glazbenu revoluciju.
No, krenimo redom. Godina je 1973., Hilly Kristal je odslužio vojni rok u marincima i zatvorio neuspješan birc te pronašao rupu u ulici Bowery na broju 315 koja je desetljećima bila poznata kao svratište za skitnice, alkoholičare i ostale luzere New Yorka. I sam školovani glazbenik, želio je klub sa živom glazbom. I to kakvom!? Naime, u to je vrijeme Amerikom haralo nešto po čemu je naš Hilly klubu nadjenuo ime Country,BlueGrass,Blues. Kužite?
Hilly počinje s radom i programom kakvog je i zamislio: dakle redneksi, kauboji, ali i džezeri i bluzeri gude u praznom klubu. Iako nije uložio ništa u uređenje, a i renta je zanemariva, gazda ubrzo shvaća da lagano puši.
Tad se dešava ono kad sve ide u k....! Jednog je dana Hilly na ljestvama namještao reklamu pred klubom kad su mu prišla trojica mladića i upitali ˝Šta ima?˝ To su bili članovi benda Television za kojeg se drži da je rodonačelnik onog što danas zovemo punk. Nakon što su dečki skužili klub, pozvali su svog menadžera Terry Orka da im u istom sredi gažu što je ovaj i učinio. Hilly koji ionako nije imao što izgubiti, za termin mu je ponudio nedjelju. Klub je bio prazan iako je upad bio 1 dolar, svirka grozna, a dečki nisu imali za platiti ni ono što su popili. Ipak, Ork je bio uporni, mali gad pa je uspio nagovoriti Hillya da sljedeću nedjelju opet svira Television sa stanovitom predgrupom koja se zvala The Ramones. Koncert je bio nešto najgore što možete zamisliti! Razvaljeni ramonezi padaju po bini, svađaju se usred stvari, od sviranja ni s, prodanih karata - 5. (Kasnije su ova dva benda u CBGBu odsvirali po stotinjak svirki svaki.)
Kristal je lija i iako je stanje loše, kuži da trenutno u gradu nema niti jednog kluba gdje bi novi glazbenici mogli svirati, a događa se nešto veliko. Stoga postavlja zlatna pravila: ˝U ovom klubu više neće svirati niti jedan bend koji ne svira isključivo svoje autorske stvari!˝i ˝Originalnost na prvom, tehnika na drugom mjestu!˝ I bum!! Usljed krize u Americi koja je podrazumijevala kraj vijetnamskog rata te vladavinu i skandale Nixona, ali i vrhunac i početak pada disco ere i potpunu komercijalizaciju nekada buntovnog rock’n’rolla, dezorijentirana mladež traži nov način izražavanja. Rješenje je jednostavan, žestok, back to basics rock koji se tada zvao street rock, a tek će ga kasnije po nazivu za one muškarce koji u zatvoru bivaju silovani prozvati punk.
Kristal je od 73’ do 76’ kroz stotine koncerata stvorio kultno ime i stalnu publiku koja je podrazumijevala gnjevne punkere, rock inteligenciju i bizarne umjetnike. Nije bilo nikakve zarade, ali to kao da nikoga nije ni zanimalo. Kroz klub su prošli i u njemu se afirmirali neki od ključnih bendova za glazbu uopće. Od prvih punkera The Shirts, Stilettos(kasniije Blondie),The Dead Boys, Suicide, Mink DeVille do Patti Smith koja je u CBGBu nastupala svaki dan sedam tjedana zaredom ili Kristalovih omiljenih Talking Heads. Svi su bili uzbuđeni, stvarala se nova scena,ali industriju to kao da nije zanimalo pa je Hilly u vrijeme jazz festivala u NY za kojeg je znao da će biti pohođen od strane izdavača organizirao trodnevni ˝Festival najboljih 40 njujorških bendova˝ nakon čega su iz cijele Amerike počeli stizati zahtjevi za gažama u CBu. Odaziv izdavača bio je mlak i natjerao Hillya na sljedeću vratolomiju: snimanje i izdavanje live albuma. Štampano je 8 tisuća primjeraka od čega je radijskim postajama podijeljeno pola, u Americi prodano tisuću, a dva su gospodina iz Francuske došla u CB i novčanicama od 500$ i 1000$ (za koje Hilly tvrdi da ih nije nikada prije niti kasnije vidio) kupili 3000 komada za Europu u kojoj se ionako već nešto kuhalo. No, to je već jedna posve druga priča.
Od legendarne 76’ do danas, CBGB je preživio i novi val punka i kasnije hardcorea i ostao ključan i za te dvije scene. Zbog imidža kluba, ali i sounda koji je vremenom doveden do savršenstva u CBGBu su snimljeni neki od najboljih live albuma svih vremena. U međuvremenu se klub proširio i na susjedni broj 313 na kojem se danas nalazi galerija koja budi sjećanja na slavna prije opisana vremena, i na podrum koji se zove CB’s lounge i koji je rezerviran za jazz koncerte i večeri poezije. Tako je stari ˝zahod˝ postao mjesto za koje se danas najveće grupe na svijetu grabaju kako bi u njemu održavale svoje promotivne koncerte. I da...priča se da još uvijek smrdi...
Dražen Baljak
Objavljeno 01.09.2004.
