Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

CD-DVD recenzije 3.2007.

CD-DVD recenzije 3.2007.Neil Young & Crazy Horse - ”Live At The Fillmore East”
Reprise (1970)

”Live At Fillmore East” je jedan od niza neobjavljenih ”zametnutih” Youngovih albuma koji površnim opisom spada u kategoriju Dylanovih ”Bootleg series” izdanja - pravi biser, ne nužno samo za zagrižene fanove Youngove ”uštekane” poetike, prljavog zvuka njegovog Gibsona (tip za git-freakove: Gibson Les Paul Goldtop Old Black Model 1953.) i nabrijane prateće skupine Crazy Horse. Upravo je 1970. godina kada je zabilježen koncert u, i danas cijenjenom, Fillmore Eastu bila ključna za njegov rad s ovim bendom, mada je tada formalno još bio član folk formacije ”Crosby, Stills, Nash, and Young”. Tada je to bila promotivna turneja njegovog drugog samostalnog abuma ”Everybody Knows This Is Nowhere” gdje je kao protutežu prepoznatljivom akustičnom zvuku premijerno predstavio danas kultne a vrijeme će pokazati, i iznimno vjerne Crazy Horse.

U čemu se krije značaj ovog albuma? Ponajviše u činjenici da se pojavio u novom izdanju - bučnom, prljavom i jammerskom, predskazujući tako eksploziju punk zvuka šest godina kasnije, te rađanje eksperimentalnih grupa kao što su Sonic Youth i, konačno, pojavu grungea ’90-ih godina. O gitarskom feedbacku kojeg je doveo do savršenstva na albumima ”Rust Never Sleeps” (1979.) i ”Ragged Glory” iz 1990. kao ravnopravnom načinu ”sviranja” električne gitare da i ne govorimo... Nezanemarivo je i to što je analogna snimka iz Fillmore Easta nastala prije 37 godina - tehnički perfektna, za razliku od drugih polu-službenih bootleg izdanja redom daleko lošijih tehničkih karakteristika.

Treba reći da je gitarski rukopis ondašnjeg Horseovca po imenu Danny Whitten (preminuo 1972. od heroinskog overdosea; njegova pjesma ”I Don’t Want To Talk About It” postala je popularan ’70 hit zahvaljujući promukloj pop verziji Roda Stewarta) ravnopravan Youngovom, ponajviše u orgazmičkim mantričkim nadigravanjima u 12-minutnoj ”Down By The River” i završnoj, 16-minutnoj verziji ”Cowgirl In The Sand”.

”Live At The Fillmore East” (CD ili DVD) je izdanje Neil Younga koje bi trebao naći mjesta u kolekciji svakog imalo pažljivijeg audiofila.
Link: www.neilyoung.com

Bloc Party - ”A Weekend In The City”
Wichita Recordings (2007)

Svjetski terorizam, destruktivni hedonizam, stalni ratovi, religijske dogme, otvorena rasna netrepeljivost, problematične ljubavne veze, razočaranja, očaj i druge nevesele teme svakako ne zvuče previše privlačno kada poželite slušati recentnu pop glazbu (”After sex, The bitter taste, Been fooled again, The search continues”). U slučaju benda Bloc Party srećom nije tako. Uz razvikanije, no svakako kvalitetne Muse, dečki su se profilirali u vodeće britanske ”ozbiljne” skupine, daleko bolje od ”one-singl komercijalista” tipa Kaiser Chiefs (vidi pod aktualni singl ”Ruby”) ili Snow Patrol.

Vikend u imaginarnom (da li?) velegradu Bloc Partyja nakon ”Silent Alarm” albuma iz 2005. ostavlja sasvim dosta prostora za tvrdnju da su ovi mladići iz istočnog Londona nakon dvogodišnje turneje i više od milijun prodanih primjeraka prvijenca sazrijeli te, u najmanju ruku, ostali jednako zanimljivi kao i dok su sjedili na vrhu NME-ovog sezonskog hype odabira.

Link: www.blocparty.com

Clap Your Hand Say Yeah - ”Some Loud Thunder”
Wichita Recordings (2007)

Drugi album grupe Clap Your Hand Say Yeah za razliku od debija ne nosi čvrsto upakiran gitarski zvuk nastao na tragu Talking Headsa već eklektičniji pristup osnovnim melodijama za koje je Alec Ounsworth još prilikom promoviranja ”Clap Your Hand Say Yeah” albuma iz 2005. govorio da su spremljene za drugi album - sada imenovan ”Some Loud Thunder”.

Ako će vam na trenutke i nedostajati monolitna alt-rock vožnja, na njeno mjesto smještene aranžerske fore ala Beach Boys iz faze ”Pet Soundsa” će vas svakako zainteresirati i - osvojiti. ”Some Loud Thunder” je ozbiljni pretendent na mjesto najuzbudljivijeg indie albuma sezone.

Link: www.clapyourhandssayyeah.com

Kaiser Chiefs - ”Yours Truly, Angry Mob”
B-Unque (2007)

Kirurški precizno odrađen good feeling singl ”Ruby” ste čuli. Ostatak materijala s ”Yours Truly, Angry Mob” nudi potencijalno još dva nešto slabija singla za potrebe zadržavanja pozicija na top listama koje redovno posjećuju još iz doba ”Employmenta”.

Uz aktualnu hit pjesmu i stare zicere ”I Predict A Riot” i ”Everyday I Love You Less & Less” Kaiseri nažalost nemaju bog-zna-što ponuditi osim ponavljanja formule koja nakon 15-tak minuta postaje - zamorna. Ne radi se o lošem albumu, niti o lošem bendu - jednostavno, kod Kaiser Chiefsa riječ je o prosječnosti, koja i nije neki velik prijatelj glazbe.

Link: www.kaiserchiefs.co.uk

Asian Dub Foundation - ”Time Freeze 1995-2007: The Best Of”
EMI 2007.

The only way to live on this planet, with any human dignity at the moment, is to struggle.

Asian Dub Foundation ime je koje su krajem ’90-ih i početkom milenija izgovalo sa strahopoštovanjem, baš kao i Rage Against The Machine. Neki su ih prozivali nasljednicima ”Bijesa”. Pronicljiviji su shvatili kompleksniju pozadinu Dub Fondacije. Načitaniji su se pozivali na ”problematične” sociološke značajke nabujale ”istočnjačke” populacije u Britaniji te na britanskog pisca indijskog porijekla Hanifa Kureishija i njegov literarni masterpiece roman ”Buddha iz predgrađa” kao izravno nadahnuće Fondacije. I tako redom, ovi samoprozvani ”Midi ratnici” nisu nikoga ostavljali ravnodušnima.

Oni su, generalno gledajući, jedan od najboljih primjera globalizacije mjesnih tradicija u multikulturni rukopis. Socijalni, društveni, politički angažman kolektiva prirodno se nastavlja na njihove jake Asian/Brit agit pro et kontra antirasističke svjetonazore, razvidne iz gotovo svake skladbe na kompilaciji ”Time Freeze 1995-2007: The Best Of” - posebno u popularnoj ”osvještenoj” dizalici ”Free Satpal Ram”.
Asian Dub Foundation tradicionalne glazbene teme azijsko-indijskoga područja (Bengal) uspješno povezuju s tipičnim zapadnjačkim rock instrumentima, loopovima i kompjutorskim sampleovima tvoreći tako univerzalno zvučno podneblje u kojem se njihova dva MC-ija snalaze puput bengalskih tigrova u napetom okruženju Majke prašume. ”Time Freeze” odličan je reggae/rock/drum’n’ bass podsjetnik kako su žestoko (pogotovo na koncertima) grizli mladi azijski tigrovi s Otoka.

Tracklisting:
1. Rebel Warrior
2. Box
3. Jericho
4. TH9
5. Naxalite (Main Mix)
6. Black White
7. Change
8. Free Satpal Ram
9. Buzzin’
10. Real Great Britain
11. Collective Mode
12. New Way New Life
13. Fortress Europe
14. 1000 Mirrors
15. Flyover
16. Stop Start
17. Target Practice

Link: www.asiandubfoundation.com

LCD Soundsystem - ”Sound Of Silver”
EMI 2007.

James Murphy je izmislio novi pravac: disco punk rock. OK, nije ga baš izmislio, samo je malo izdistorzirao Blondie i Talking Headse. Krivo. Oboje. Zanimljivost koju su LCD Soundsystem ponudili na istoimenom prvijencu je upravo ta da dok ih slušate nije potrebno previše razmišljati, čak niti uopće misliti, samo prepustiti se Ritmu. Kužimo se, jel’ da? Nije Manchester, već je New York, nisu Happy Mondays, nego LCD Soundsystem. Nema neke velike priče.

LCD Soundsystem su objavili snimljeni nastavak dobro znanog glazbenog LCD paketa i nakon prvog preslušavanja nameće se jedan jedini zaključak - ako ste ih ”popušili” sa ”Daft Punk Is Playing At My House” i ”Movement”, vrijeme je za novu pljugu. Roll on. U ritmu 1,2,3,4.

Tracklisting:
1. Get Innocuous!
2. Time To Get Away
3. North American Scum
4. Someone Great
5. All My Friends
6. Us vs Them
7. Watch The Tapes
8. Sound Of Silver
9. New York, I Love You But You’re Bringing Me Down

Link: www.lcdsoundsystem.com


Bryan Ferry - ”Dylanesque”
Virgin 2007.

Kaže legenda da je Bryan Ferry godinama skupljao suradnike i finalne pjesme za svoj ”konačni” album o Dylanu. Pa, izgleda da legenda dobrano pretjeruje. ”Dylanesque” je samo još jedan album obrada, u ovom slučaju Boba Zimmermana, čije su se pjesme prožvakavale maltene otkad se latio akustične gitare i krenuo beatničkim putevima kojima su kročili sveamerički trubaduri Seeger i Guthrie. Kao bijaše nekad, tako je i sada.

Koliko god je Ferry udahnuo zanimljive manirizme i stilizacije Roxy Musica nekim ranijim coverima (”Jelaous Guy” Johna Lennona kao uspjeli primjer), u slučaju Dylana bilo bi bolje da je ostao samo na davnoj verziji ”A Hard Rain Is Gonna Fall”. Ovako, zagrcnuo se kamarad Bryan već na četvrtom tracku ”The Times They Are A-Changin’” gdje se očekivano počinje urušavati zamišljeni koncept albuma klanjanja bogu Bobu. Ostale su samo krhotine ”uzvišene” ideje zabilježene na CD-u nazvanom ”Dylanesque” (čitaj: burlesque).

Tracklisting:
1. Just Like Tom Thumb’s Blues
2. Simple Twist Of Fate
3. Make You Feel My Love
4. The Times They Are A-Changin’
5. All I Really Want To Do
6. Knockin’ On Heaven’s Door
7. Positively 4th Street
8. If Not For You
9. Baby, Let Me Follow You Down
10. Gates Of Eden
11. All Along The Watchtower

Link: www.bryanferry.com


Hakuna Matata - ”Antigravitacija”
Scardona 2006.

O Krešimiru Mišaku, uredniku i voditelju jedne od najboljih HTV-ovih emisija ”Na rubu znanosti”, vjerojatno znate sve... barem sve što biste trebali znati. O bendu Hakuna Matata u kojem Mišak svira gitaru i pjeva znate poprilično manje... kažete dovoljno. Jeste li sigurni?

Sustavno zanemarivanje itekako potrebne zdrave ”sredine” kao logičnog puta u domaćoj (a i svakoj drugoj) glazbenoj svakodnevici nauštrb otvaranja puta za stjegonoše ”desnog” gorštačkog arlaukanja nikako ne ide na ruku dečkima iz Hakuna Matate. Naime, koliko god oni imali sasvim ugodne, prijemčljive i na trenutke stvarno dobre pjesme (bez obzira na skoro pa zanemarivo ”tanku” produkciju) ostaje gorka istina da su unaprijed osuđeni na zapečke medijske pažnje u čemu im ne može pomoći sasvim solidno bezgraviciozno stanje i ”pedigre” najistaknutijeg člana.

A, šteta... pada mi na pamet šta bi drugovi britanci napravili od benda nekog njihovog Krešimira Mišaka i pjesme ”Deseta planeta”. NME, recimo. Živimo u zemlji u kojoj se ovakvi bendovi unaprijed osuđuju na oglušivanje - nije li to ”Na rubu pameti”? O, da. I biti će tako dokle god medijski fokus šara po krajnostima - jer, ”sredina” nije niti uspješna, niti intrigantna, niti slavna, nizi puna love, kao što i ne pokazuje ruže zabijene u stražnjicu, narko-alko ispade u javnosti niti ___________ (upišite sami).

Poslušajte ”Antigravitaciju”, makar vas na to navukla isključivo Mišakova vanaserijska televizijska pojava. Kao i kada gledate ”Na rubu znanosti” i ovdje vas čeka ”svašta nešto zanimljivo”. I sasvim post novovalno solidno, dodao bi potpisnik ovih redaka.

Tracklisting:
1. Plastična suza
2. Trka traje
3. Otkad tebe više ne volim
4. Red
5. Posljednji gost restorana
6. Novo gorivo
7. Šareni pločnici
8. Deseta planeta
9. Obični smrtnici
10. NKV
11. Stisni taj gumb
12. Sused Slavek
13. Ti
14. Što mi ostaje za treće
15. Stvar gledišta
16. Imigrant

Link: www.hakunamatata.index.hr

The Arcade Fire - ”Neon Bible”
Sonovox 2007.

Drugi album kanadskih ”tragičara” nakon hvaljenog prvijenca ”Funeral” donosi pregršt prepoznatljivih motiva iz pera Wina Butlera i njegove montrealske višečlane glazbene skupine. Tako na ”Neon Bible” nalazimo obračunavanja s američkom post 9/11 politikom, preispitivanja religijskih motiva, Crkve i vjere, strahova i nada ”malih” ljudi, te ”sve ono” što je natjeralo glazbene kritičare da od njih stvore hype.

Glazbeno, aranžmani su bogatiji, uključivo glasne organe, gudače i zborove, kao i slojevitiji mada Arcade Fire zadržavaju svoj lo-fi pristup, posebno u strukturi i produkciji ritmičkih instrumenata; slično kao što danas čini newyorkški Interpol ili nekada Brian Eno za Bowieja iz ”berlinske faze”. Uz istaknute ”Black Mirror”, ”No Cars Go”, Intervention i ”Keep The Car Running” album tvori zaokruženu cjelinu bez nepotrebnog ponavljanja gradiva s debija - ”Biblija” jest žestok zaokret prema melodramatici kao posve uspjeloj glazbenoj ekspresiji ”depresivnih” kanadskih misionara.

Link: NeonBible.com


Grinderman - ”Grinderman”
Anti- / Mute Records 2007.

Grinderman, novi album, band i projekt omiljenog ”vikara” Nicka Cavea, u kojem se dotični udružio s već provjerenom ekipom koju čine Warren Ellis, Martyn Casey i Jim Sclavunos iz The Bad Seedsa donosi povratak bučnim glazbenim obrascima koje je Cave prakticirao u nekadašnjoj kultnoj skupini Birthday Party i velik odmak od posljednjih ”regularnih” studijskih radova.

Album ”Grinderman” je nastao iz bučnih session druženja ove uigrane ekipe: zvučno na tragu buđenja noise scene u New Yorku krajem 70’-ih godina, a tekstualno gomilanjem slika koje veže zajednička tema - ”No Pussy Blues” u 11 različitih varijanti. Strast, žudnja, sputane emotivne i seksualne strasti doslovno su izbljuvane iz usta samog Cavea i iz nabrijanih pojačala Ellisa i Caseya. Htjeli ih vi probaviti ili ne, ostaje zaključak da se radi o nekontroliranom ”otkačenom” Caveu u zavidnoj formi - bez obzira na sve vidljiviju ćelu dotičnog gospodina. Godine mu, čini se, samo idu u prilog.

Link: Myspace.com/grinderman

Robert Paulić

Objavljeno 14.03.2007.

Vremeplov

Imao sam sreću što sam puno bio uz svoju djecu. Pretpostavljam da sam mogao nastaviti raditi, ali dobio sam ih sa 47 godina. Imate samo jednu priliku za vidjeti razvoj svoje djece. Izabrao sam raditi od kuće kako bih ih mogao gledati.
Bob Seger