Chris Rea @ Beograd – Preko 100 minuta upečatljivog nastupa
Britanski bluz gitarist i pjevač Chris Rea održao je koncert u ispunjenoj Sali Centra „Sava“, a kao specijalni gost beogradskoj publici se predstavio irski gitarista Paul Casey.
Publika kao da se pribojavala Reainog nastupa od prije dvije godine koji je prošao veoma hladno ostavljajući mnoge fanove u nedoumici da li da se odreknu svog idola ili sačekaju novi koncert. Ipak svi imaju svoje loše dane - i umjetnik i publika. Ali koncert 05. 02. 2010. u Beogradu pamtiti će i fanovi i sam Chris s bendom.
Dvije godine od svog nastupa u Beogradskoj areni, Rea je podsjetio okupljene na svoj originalni muzički stil, po kome je prepoznatljiv i cijenjen podjednako od publike i kritike. Rie je stigao u okviru evropske turneje kojom promovira duplu kompilaciju „Still So Far To Go – The Best of Chris Rea” (2009), na kojoj su se našle i dvije nove pjesme „Still to Far To Go” i „Valentino”.
Koncert je otvorio Paul Casey. Romantične i melankolične melodije na akustičnoj gitari, kojima je Paul Casey pridobio publiku za nekih 20-ak minuta nastupa, smijenili su poznati hitovi, hrapav glas i virtuozno vladanje gitarom Chrisa Reae i njegovog benda.
Hitovi ”Josephine”, ”Julia”, ”Looking For the Summer”, ”Easy Rider”, ”Where The Blues Come From”, propraćeni su gromkim aplauzom i uzvicima oduševljenja, ali nikog u dvorani nisu podigli sa mjesta. Možda je krivo i samo osiguranje koje je posjetioce sa mobitelima u rukama proganjalo da ne slikaju. (Uspjeli su oterati i djevojku koja je Chrisu željela pokloniti ružu).
Gromoglasno aplaudiranje praćeno povicima nakon svake numere prijetilo je da koncert dostigne euforiju kao da je u publici i na bini mlađa publika a ne sredovječni fanovi ali je Chris Rea, namjerno ili ne, poslije svake dvije brže pjesme spuštao atmosferu jednom sporom numerom. Vidno prijatno iznenađen prijemom nije skrivao osmijeh s lica dok je bio nagrađivan aplauzima za izvanredne bravure tokom soliranja.
Nove nijanse u aranžmanima su, slobodno se može reći, ostavile prisutne bez daha; „Josephine” se završila bržom solažom, dok je „Looking For The Summer” bila još opuštenija, dva dijela „The Road To Hell” išla su u nizu,… Gitarista Robert Ahwai i klavijaturista Neil Drinkwater dali su “novo odijelo” numeri „On The Beach”.
Vidno je bilo da je i sam bend uživao u atmosferi jer je kontinuirano cupkanje i plesanje uz Chris Reau podsjetilo svijesno ili ne na korake kakve prave “The Shadows”. Uz neskrivene osmijehe i takvu spontanost našlo se mjesta da se publici ponudi obraćanje, doduše preko gitare, čuvenim rifom grupe Free “All Right Now”!
Interesantno je bilo izvođenje pjesme “Road To Hell” uz jedini snop crvene svjetlosti koji se fokusira na Reau dok publika očekuje katarzu koja počinje hrapavih glasom… Maestralno odsvirana nije nikog u publici ostavila ravnodušnim pa je publika “natjerana” da uz pjesmu “On The Beach” započne plesati između redova a uz numeru “Let’s Dance” i da dođe do bine i tako ispred napravi dance podijum (uz maksimalno jako osiguranje).
Bis kao i da nije postojao. Poslije minute čekanja Chris Rea i bend su se pojavili i zaključno s tim dijelom ostavili nešto preko 100 minuta upečatljivog nastupa. Publika je naravno inzistirala na još muzike ali poznavajući Chrisa koji poslije operacije vodi uredan život nije se moglo dobiti još “to malo svirke”. Svejedno, koncert kakav treba biti … koncert za pamćenje.
Umjesto P.S.-a: Kada neko prvi put stiže u oblast mnogi fanovi očekuju da ta osoba tj. umjetnik bude putujući jukeboks, da udovolji željama, propuštenim godinama,… I dobiju koncert gdje umjetnik predstavlja novi album. Takav koncert je koncert umjetnika koji on svira i u Madđrskoj i u Beču… Ali nepoznavanje te materije dovelo je ljude praznih glava da prije dvije godine poslije “hladnog” nastupa Chris Reae ispredaju priče kako on mrzi Srbe, kako mu je kćerka udata za Hrvatskog muzičara,… i slične gluposti.
Chris Rea je 2010. prije svog koncerta u Beogradu dao intervju za nacionalnu Televiziju, đuskao na bini, poslao poljupce publici (bend također),… a “budale” koje ispredaju gradske priče su zašutile. Ubila ih je prejaka gitara!
Ivica Stanković
Objavljeno 11.02.2010.
