Crowley vs. Kant - Rock je vražje delo?

Vječna tema otkad je zabučilo prvo gitarsko pojačalo - ”rock je vražje delo” u posljednje je vrijeme aktualna u Hrvatskoj nakon dolaska Marylina Mansona u Pulu. Iz pera raspoloženog stručnjaka Marina Tomića nastao je sljedeći članak koji obrađuje Aliestera Crowleya, čovjeka kojeg su između ostalih optuživali, voljeli, mrzili, sljedili mnogi rockeri poput Led Zeppelin, Black Sabbath, The Rolling Stones, The Beatles i drugi. Dakle...

Aliester Crowley, crni mag, samoproglašena zvijer 666 povezan je sa rock muzikom tako što se njegovo lice nalazi na omotu albuma grupe The Beatles «Sgt. Peppers lonely heart club band» što je onda otvorilo spekulacije o vezi između navedene grupe i okultizma (išlo se čak do toga da se govorilo da je John Lennon prodao dušu vragu za uspjeh Beatlesa, tezu koju je potkrjepljivala jedna ranija Lennonova izjava da su Beatlesi popularniji od Isusa Krista). Osim Beatlesa Crowleya se dotiče i Ozzy Osbourne koji ima pjesmu Mr.Crowley u kojoj optužuje Crowleya da je izdao najveće okultističke tajne samo da bi sebe proslavio.

Između ostalog Crowley je imao izreku «čini što želiš» koju je primjenjivao u životu na taj način da bi odbacivao ljude kad bi ih iskoristio za svoje svrhe. Drugim riječima, zbog te izreke Crowley je imao odnos prema čovjeku kao prema sredstvu, a ne kao svrhi (cilju). Suprotno od Crowleya stoji slavni njemački filozof Immanuel Kant (22. 4. 1724.-12. 2. 1804.Konigsberg). On tvrdi da je dužnost svakog čovjeka odnositi se prema drugom ljudskom biću kao prema svrsi (cilju), a ne kao prema sredstvu. Kant je inače zastupnik etike dužnosti koja kaže da je naša dužnost da se ponašamo po određenim pravilima, jer jedino tako postajemo slobodni i u potpunosti se ostvarujemo kao ljudsko biće budući da samo ponašanjem u skladu s tim pravilima ne ulazimo u proturječja. On je smislio takvu etiku da bi logički dokazao kršćansko pravilo «Ne čini drugome ono što ne biš želio da drugi čini tebi» između ostalog jer je pripadao krščanskoj zajednici pijetista.
Svoje etičko pravilo je prozvao kategoričkim imperativom čija prva odrednica glasi «Radi tako kao da bi maksima tvoga djelovanja s pomoću tvoje volje trebala općim prirodnim zakonom» odnosno da ono što činim bude prihvatljivo za sve. Tako nastaje skup pravila koji vrijedi za sve pripadnike ljudske rase, to su ne ubij, ne laži i ostali oblici ponašanja koja ako bi netko primjenjivao prema meni bi mi nanosila fizičku štetu i kao što kaže druga odrenica kategoričkog imperativa već navedno pravilo da se trebamo odnositi prema drugom čovjeku kao prema svrsi (cilju), a ne kao prema sredstvu, kada bi mi netko lagao bio bih iskorišten kao sredstvo za postizanje nečijeg cilja.
Primjerice ako lažem osobi da bih ostvario materijalnu dobit koristim se osobom kao sredstvom za svoj cilj a to je materijalna dobit i po Kantu je takvo ponašanje nedopustivo jer kršim oba dva načela kategoričkog imperativa to su:

a) lažem i time kršim univerzalna pravila kojih se svi ljudi trebaju pridržavati, jer maksima mog djelovanja nije prihvatljiva za sve ljude (konkretno, nije prihvatljiva onima kojima lažem)
b) odnosim se prema osobi kao prema sredstvu, a ne kao prema cilju.

Inače Kant se ne spominje tako često u rock muzici kao Crowley jer na prvi pogled Crowleyevo pravilo je privlačnije, pogotovo za hedoniste, kakva je u načelu većina rockera. Primjerice, baš me briga napit ću se, izrigat, porazbijat, lagat, istuć, izjebat i briga me za posljedice materijalnu štetu, emotivnu štetu na drugim ljudima jer sam napravio ono što sam želio.
Međutim upravo iz razloga što se slijeđenjem Crowleyevog pravila ljudima nanosi zlo takvo ponašanje se karakterizira kao loše, dok bi ponašanje u skladu s Kantovim pravilom bilo okarakterizirano kao dobro.
Ipak, Kant nije uzeo u obzir da postoje ljudi koji će prvi lagati da se njima ne bi lagalo, koji će prvi ubiti da se njih ne bi ubilo. Time se narušava univerzalnost Kantovog pravila jer ako ja ubijem ne povlači logički da ću biti ubijen. Drugim riječima, spriječit ću ono što ne želim da drugi čini meni time što ću ja to prvi učiniti njemu, a upravo ljudi koji se drže kantovske etike su savršene žrtve takve ljude i ti ljudi mogu činiti što god žele, a da im se to ne odbije u glavu, pod uvjetom da to učine prvi. Budući da čine što žele oni bi spadali pod Crowleyevce.
Tako je Crowley u svojim obredima koristio ljude koji bi kasnije, nakon što bi bili iskorišteni za Crowleyeve magijske i seksualne svrhe poludili ili umrli misterioznom smrću.
Dakle, Crowleyevci se hrane Kantovcima!
Kakve su implikacije Crowleyevske etike na suvremeni svijet?
Određeni proučavatelji Crowleyevog života smatraju da se danas u svijetu ljudi pridržavaju Crowleyeve etike.
Naime, Crowley je u «Knjizi zakona» (koju mu je prema legendi početkom travnja 1904. diktirao demon Ajvaz) iznio tvrdnju da od te godine na svijetu započinje vladavina boga Horusa, boga zanosa i nasilja, boga vatre i groma, po egipatskoj mitologiji Horus je sin Ozirisa i Izide.
Prema Crowleyu za vrijeme vladavine eona Horusa kod ljudi će se razviti individualnost i želja za samoostvarivanjem i to se ostvaruje tako što čovjek treba «činiti što želi».
Prema Crowleyevim kritičarima vladavina Horusa će biti takva da će za ponašanje ljudi u 20. i 21. stoljeću vrlina biti pohlepan, biti ambiciozan do te mjere da se smatra slabošću ako se brine da će zbog te ambicioznosti nastradati ljudi koji će biti iskorišteni kao sredstvo da se stigne na vrh, jer dolazak na vrh je samoostvarivanje.
Osim toga, teško da se može činiti sve što se želi, a da se ne povrijedi drugu osobu ili da se odnosi prema drugoj osobi kao prema sredstvu.
Socijalni darvinizam koji kaže da je bogatstvo korporacija opravdano budući da su one naprosto evolutivno uspješnije nije ništa drugo nego jedan od oblika Crowleyeve etike korištenja drugih ljudi kao sredstva.
Kada bi svi ljudi na svijetu koristili jedni druge kao sredstva, nestalo bi povjerenja među ljudima što bi u konačnici rezultiralo izumiranjem ljudske rase, jer evolutivni uspjeh ne počiva samo na iskorištavanju drugih već i na suradnji s drugima, a bez povjerenja nema suradnje.
Međutim, «kolko ljudi tolko čudi» i ne može se očekivati da će se cijeli svijet ponašati po jednom pravilu i uvijek će biti onih koji će se odnositi prema drugoj osobi kao prema cilju a ne kao prema sredstvu i ti ljudi će osigurati opstanak ljudske rase.
Ali budući da su takvi ljudi lake mete za Crowleyevce, morat će prihvatiti svoju žrtvu kao uvjet opstanka ljudske rase.
S druge strane, možda zbilja trebamo odbaciti sva pravila i činiti što želimo pa, tko preživi pričat će!

Marin Tomić

Objavljeno 26.09.2005.