David Bowie - Kronologija promjene jednog kameleona

David Bowie, glazbeni kameleon koji se prilagođava svakoj modi i trendu, mada i kreator nekih posve novih. Takva je kritika pretjerana, no činjenica jest da je Bowie vrhunce svoje karijere u 70-im godinama postizao demonstrirajući izuzetno umijeće praćenja glazbenih trendova. Nakon nekoliko godina provedenih u mod bandovima 60-ih, te kao all arround zabavljač, hippie i proto-metal izvođač s početka 70-ih, uz pomoć svog ambivalentnog alter-ego lika Ziggy Stardusta godine 1972. Bowie postaje internacionalna zvijezda svojom osobitom redefinicijom glam-rocka, s čijom je najvećom zvijezdom Marcom Bolanom iz grupe T-Rex često surađivao.

”The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars” i album ”Alladin Sane” čine ga zvijezdom ne samo u domovini, nego i u Americi. Te iste 1973. godine Bowie je producirao ”Transformer” Lou Reeda, ”Raw Power” The Stoogesa te napisao ”All the young Dudes” za povratak Mott the Hopllea. Kasnije će biti jasno da se radi o najplodnijoj godini u njegovoj višedesetljetnoj karijeri.

Na američkoj turneji sljedećih godina postaje zaljubljenik u soul glazbu, što kulminira izvrsnim albumom ”Young Americans” iz 1975. dok album ”Station to Station” iz 1976. označava početak avangardnog pop zvuka sa tri eksperimentalna albuma polu-elektronske glazbe u nizu snimljena s Brianom Enom u Berlinu, među kojima se posebno izdvaja ”Heroes” iz 1977. Iste je godine Bowie potaknuo povratak na scenu Iggya Popa pomažući kao producent i klavijaturist nastanak albumima ”Idiot” i ”Lust for life”.

Odlazak u Berlin bio je svojevrsni dobrovoljni egzil triježnjenja i detoksikacije jer su naporne američke godine bile dobrano načele Bowievo zdravlje. Tih godina ponovo se vraća glumi glumeći u filmu ”Just a Gigolo” s Marlene Dietrich, posvećuje se avangardnoj video produkciji što kulminira u avangardnom video spotu za ”Scary Monsters” iz 1980. Suradnja s grupom Queen u ”Under pressure” i pisanje glazbe za film ”Cat People” Paula Schradera obilježavaju početak 80-ih.

Nakon dance-pop albuma ”Let’s dance” iz 1983., karijera mu zapada krizu, sve do nekoliko ne baš uspješnih pokušaja oživljavanja u 90-im godinama. Tih je godina aktivniji kao glumac i jet-setter nego kao glazbenik, a povratnički projekti u 90-im godinama s grupama Tin Machine i suradnja Nine Inch Nails nisu vratili Bowievu karijeru na stare kolosijeke slave. Nakon koketiranja s tehno glazbom na albumu ”Earthling” iz 1997. umjesto pridobivanja nove publike kritiziran je od strane techno fanova kao bezočni eksploatator njihove subkulture.

Iako izvan glavne struje pop glazbe u posljednja dva desetljeća, svaka od Bowievih glazbenih faza sa njegovih kreativnih vrhunaca osigurala mu je status jednog od najutjecajnijih glazbenika u povijesti rocka. Svojom je glazbom nadahnuo nekoliko pod-žanrova moderne glazbe, uključujući punk, new wawe, gothic-rock, novi romantizam i elektronsku glazbu. Malo se koji glazbenik može pohvaliti takvim utjecajem na suvremenu glazbu i kulturu.

Novi milenij je donio Bowiejev povratak korjenima i bazičnijem, no vrhunski isproduciranom, rock zvuku s albumima ”Hours”, ”Heathen” i ”Reality”, što je rezultiralo rasprodanim turnejama i ponovnim interesom glazbene javnosti za njegovu sadašnjost, a ne samo ”slavnu prošlost”. Odličan dokument ”današnjeg” Bowieja je DVD s preko 30 pjesama ”Reality Tour” snimljen prije dvije godine na koncertu u Dublinu.
Bowie je i danas, nakon svih uspona i padova vrlo zanimljiva pojava i autor kakvog je teško naći u globalnom show businessu. Kao glazbenog uzora i inspiraciju ga navode mnogi, od prijatelja Iggy Popa, Lou Reeda, Mobyja i Bono Voxa, preko sve sile glam rock grupa i pop grupa 70-ih i 80-ih, do Suede, Verve, Blura i sličnih otočnih skupina, te onih američkih od Nirvane, Pixiesa, Foo Foghtersa, Nine Inch Nails, Sonic Youth, do današnjih rock hypeovaca Franz Ferdinand, The Strokesa, The Killersa i mnogih drugih.

David Bowie će ove godine primiti Grammy nagradu za životno djelo i poseban doprinos glazbenoj industriji, te glumiti legendarnog izumitelja Nikolu Teslu u britanskom filmu ”The Prestige”. Još uvijek se pasionirano bavi slikanjem. Kao vječitu inspiraciju navodi klasičnog kompozitora Richarda Straussa. Live and well, rekli bismo...

Pročitajte kako David Bowie odgovara na različita pitanja o ovome & onome:

Izolacija:
Često se osjećam izolirano, naročito u sitne jutarnje sate. Imam osjećaj kao da me prati duša moje sjene. To me uvijek vuklo u stvaranju. Mislim da imam puno sreće što pišem i slikam te što sam uspio svoju anksioznost usmjeriti u te dvije aktivnosti.

Droga:
Donio sam stvarnu odluku da ne želim nestati ili umrijeti. Bio sam vrlo bolestan, ali sam se odlučio iščupati iz te provalije. Droga ima velikog udjela u iskustvu rock glazbe. Drago mi je što sam kroz to prošao, ali ne bih to nikome preporučio. Veliku većinu svojih dobrih albuma napravio sam čist. Sada čak ni ne osjećam iskušenje. Postoji određeno stanje uma u koje te to dovodi, a u koje se ja ne želim vraćati. Mislim da mi je to utjecalo na memoriju, ali ne smatram da je ostavilo užasnog traga na meni.

Strauss:
Nisam ništa znao o Richardu Straussu dok 1969. nisam vidio film ”2001: Odiseja u svemiru”. Glazba je bila Straussova. Pogledao sam na ploču sa soundtrackom, koju sam kupio odmah sutradan jer je bila tako divna, vidio sam njegovo ime i počeo istraživati. Vrlo rano naišao sam na te ”Četiri zadnje pjesme”, i nekako sam odrastao s njima od 1969. Sve više su mi značile što sam i sam bivao stariji, jer imam sve više razumijevanja za ono što je on pisao. Bile su mu 82 godine kad je napisao te četiri doslovno posljednje pjesme, i taj osjećaj ozbiljnosti u njima inspirirao me da pokušam napraviti nešto što će u temelju imati moje osjećaje u pogledu godina koje imam i kuda ide svijet, i moju brigu za obitelj, naročito za moju kćer. Osjećam se vrlo zaštitnički prema njoj, naročito nakon 11 rujna.

Pozornica:
Rad na pozornici je naporan, ukoliko niste baš ludi za svirkom, a ja nažalost nisam. To mi teško pada, radije bih bio doma i pisao, snimao, slikao, sve one lijepe stvari koje možete raditi kod kuće. Što mogu, ja nisam baš najprirodniji izvođač na svijetu. Sviđa mi se biti na pozornici na prva tri do četiri koncerta, a nakon toga mi bude zbilja dosadno. Ne živim za publiku i sve to. Rastuži me kad vidim izvođače koji živnu kad izađu pred publiku, jer ja živnem kad se vratim doma!

Frend Moby:
Moby i ja smo dobri prijatelji već neko vrijeme. I susjedi smo, živimo na par ulica jedan od drugoga. Još i prije nego što smo se sreli mene je zaintrigirala njegova glazba i njega moja. Kad sam ga sreo sredinom devedesetih on je bio u svojoj punk-fazi i tada smo učvrstili naše prijateljstvo.

New York:
U New Yorku se dosta vozim podzemnom, i nema nikakve frke. Njujorčani su jako cool. Čupao sam korijene i mijenjao prebivalište mnogo puta, i nemam nikakve čvrste planove. Mogu se jednostavno iseliti i živjeti negdje drugdje, to je lako. Naučim voljeti svako mjesto u kojem živim, ali se za njega ne vežem toliko da bi mi se bilo teško odseliti.

Viteška titula:
Prilikom povratka u domovinu, da bi na Otoku promovirao svoj novi album ”Reality”, Bowie (koji danas živi u New Yorku) je nagovijestio da su mu još prije nego Micku Jaggeru ponudili viteški naslov, ali da je on odbio postati sir. Upitan je li zbilja bilo konkretne ponude iz Buckingamske palače (koja se uvijek diskretno raspita unaprijed, da ne bi došlo do ponižavajućeg javnog odbijanja), legendarni rocker je škrto odgovorio: Možda. Nikad ne bih imao ni najmanju namjeru prihvatiti takvo što. Zbilja ne znam čemu to služi. To nije ono zbog čega sam ja proveo svoj život radeći ono što radim.

Život i ambicije:
Zadovoljan sam svojim životom onakvim kakav jest. Moja jedina ambicija je da nastavim pisati i snimati, jer mi to trenutno dobro ide; želim iskoristiti taj dotok pozitivne energije.

Očinstvo:
Očinstvo je promijenilo način na koji gledam na stvari dok pišem. Prije toga bio sam manje umjeren, sve je to samo kuljalo iz mene.

MTV:
Ciljana grupa za MTV su zapravo oni između 9 i 17 godina, a ja baš i ne spadam među omiljene izvođače za tu kategoriju publike. Moram tražiti druge načine da doprem do publike, uglavnom preporukom od usta do usta. Srećom, prilično dobro se snalazim s internetom, pa mogu dosta dobro razglasiti stvari tim putem. Dosta se angažiram na tome, svakog jutra sat vremena provjeravam što ima i radi li mi site kako treba. Čak sam morao malo smanjiti boravak na webu jer mi nije ostajalo dovoljno vremena u danu za obitelj.

Internet:
Sve ide u jednom određenom smjeru. Internet će neumitno odgristi velik dio glazbene industrije i bojim se za diskografske tvrtke. Mislim da one neće moći preživjeti radeći na isti način na koji su prije radile.

Diskografija:
1967 Love You Till Tuesday
1967 David Bowie
1969 Space Oddity
1970 The Man Who Sold the World
1971 Hunky Dory
1972 The Rise and Fall of Ziggy Stardust
1973 Aladdin Sane
1973 Pin ups
1974 Diamond Dogs
1975 Young Americans
1976 Station to Station
1977 Low
1977 Heroes
1979 Lodger
1980 Scary Monsters
1983 Let’s Dance
1984 Tonight
1987 Never Let Me Down
1989 Tin Machine (by Tin Machine)
1991 Tin Machine II (by Tin Machine)
1993 Black Tie White Noise
1993 The Buddha of Suburbia (Original Sountrack)
1995 Outside
1997 Earthling
1999 Hours...
2002 Heathen
2003 Reality

Live albumi:
1974 David Live
1978 Stage
1983 Rare
1983 Ziggy Stardust - The Motion Picture
1992 Oy Vey, Baby - Tin Machine album
2000 Bowie at the Beeb - Best of the BBC Recordings 68-72 & Live
2000 LiveAndWell.com - Compilation of the Earthling tour.

Ivo Sablić - Artist Info . Klik.hr

Objavljeno 31.01.2006.