David Sylvian - Glazbeno spiritualni t(r)ip
David Sylvian rođen je 1958. godine u Beckenhamu, Kent (Britanija). Nakon rasformiranja njegove art-simfo-glam grupe Japan niz godina s obitelji živi u indijskim ashramima, uglavnom duž istočne obale USA, gdje i stvara svoj jedinstveni glazbeni opus. Sklon je istočnjačkim religijama, istočnjačkom poimanju života i smrti što se razvidno odražava kroz njegovu glazbu - visokokalibarski pop-rock, jazz i fusion s primjesama indijskog etna. Sa suprugom Ingrid Chavez, također glazbenicom (poznata i po suradnji s Madonnom u fazi ”Justify My Love”), je čak njihovim trojima kćerkama dao sanskritska imena. 2005. godine paralelno sa objavljivanjm albuma ”The Good Son vs. The Only Daughter” su se dogovorno razveli - Sylvian od tada živi i radi na relaciji London-New York.
Od 2002. je pokrenuo, danas etabliranu, nezavisnu diskografsku etiketu ”Samadhi Sound” za koju je posredstvom Virginovih prodajnih lanaca objavio album ”Blemish”. U rijetkim intervjuima voli napomenuti kako uživa raditi u kućnoj atmosferi potpuno sam - s gitarom i kompjuterom.
Da nije ”vuk samotnjak” dokazuje lista njegovih suradnika i prijatelja koja je uistinu impresivna: Robert Fripp, Ryuichi Sakamoto, Talvin Singh, Marc Ribot, Kenny Wheeler i Bill Frisell samo su neka od imena sa kojima Sylvian surađuje tijekom svoje skoro 30-godišnje glazbene karijere.
Sylvian je kao štovatelj Davida Bowieja i Briana Enoa pokušao, i naposljetku uspio, ambicioznost uzora zahvatiti podjednako slojevitim vlastitim radom - napisao je o njemu renomirani hrvatski glazbeni kritičar Hrvoje Horvat. Iako mu se u početku karijere s pomalo elitističkim Japanom kao glavni uzor nametao Bryan Ferry i Roxy Music, već prvim samostalnim albumom ”Brilliant Trees” iz 1987. godine Sylvian je napravio radikalan zaokret u karijeri. Od tada gotovo da nije imao praznog hoda.
Nakon retrospektivne zbirke ”Everything And Nothing” i odličnog ”Dead Bees On A Cake” koji predstavlja masterpiece nerazvikanih albuma s kraja 90-ih i početka novog milenija, album ”Camphor” (2002.) se, uz gostovanja Holgera Czukaya, Roberta Frippa, Billa Nelsona i drugih, pokazuje kao dojmljiv presjek instrumentalnih materijala kojim je Sylvian nepovratno prešao s terena pop-stilizacija Japana na stranu ”avangarde” glazbenih gurua. Kohezivna snaga kojom se Sylvian zaputio u predio instrumentalne glazbe, a desetljeće prije toga se odrekao položaja ljepuškastog heroja tinejdžerki, svoju najefektniju dimenziju dobiva upravo na materijalima ”Camphora”, čija je bitna prednost objedinjavanje tema koje razasute po pojedinim albumima gube takvu kohezivnu snagu. No, podjednako su zanimljivi njegovi ”vokalni” i instrumentalni albumi.
Kao ljubitelj spontane metode rada Sylvian je nekoliko albuma snimio gotovo ”slučajno”, izvan ”službenog” vremena provedenog u tonskim studijima. Tako je dosta tema radio kod kuće, a upravo se neobaveznost pojedinih kasnonoćnih sessiona pokazuje kao najbolje ulaganje slobodnog sviračkog avanturizma u koji se Sylvian upustio. U njegovom slučaju radi se o uspješnom glazbenom avanturizmu - ako niste upoznati s njegovim radom posegnite za dvostrukom retrospektivnom kompilacijom ”Everything And Nothing” ili, još bolje, za vanvremenskim albumom ”Dead Bees On A Cake”iz 1999. godine. Zajamčeno vam je neponovljivo glazbeno i spirtualno iskustvo s umjetničkim potpisom Davida Sylviana.
Diskografija:(1984) Brilliant Trees
(1985) Alchemy: An Index of Possibilities
(1986) Gone to Earth
(1987) Secrets of the Beehive
(1988) Plight and Premonition - with Holger Czukay from Can
(1989) Flux and Mutability - with Holger Czukay from Can
(1990) Ember Glance: The Permanence Of Memory - with R.Mills & F. Perry (1991) Rain Tree Crow
(1993) The First Day - with Robert Fripp
(1994) Damage: Live - with Robert Fripp; Re-released in 2001
(1999) Approaching Silence - with Robert Fripp
(1999) Dead Bees on a Cake
(2000) Everything and Nothing
(2002) Camphor
(2003) Blemish
(2005) The Good Son vs. The Only Daughter
(2005) Snow Borne Sorrow - Nine Horses
Internet stranica:
www.davidsylvian.com Robert Paulić
Objavljeno 27.05.2006.