Zaista, što tjera obiteljskog čovjeka od pedeset godina da svoju kćer i njene prijatelje (mene) koji nisu morali pomicati iglu na gramofonu da im ponovno odvrti ’Mistreated’, povede na manji ’road trip’ pod nazivom ’kožnim jaknama protiv bure’ u jedno možda ipak ne tako obično nedjeljno poslijepodne na jedan ipak ne tako običan koncert.
Dobrim ljudima se događa nešto poput splitskog gospodina koji im odluči sjesti u auto i biti ljudski navigator te pored toga pronaći parking odmah ispod Gripa. Gripe su jedna lijepa dvorana sa još ljepšim zelenim površinama pogodnim za mladu ’binge’ generaciju koja je ispred udruživala pozitivnu energiju. Takvo jedno zanimljivo mnoštvo rano je krenulo hvatati što bolju poziciju, a predgrupa je već svirala da bi u 8 i pol završila. Bili su to metalci iz Zadra (a nije lako biti metalac u Zadru) ’Rising Dream’ vrlo profesionalnih i usklađenih headbangova i lijepih kosa, svirke ne pretjerano upečatljive, ali solidne. Fatheri bi bili bolji (:lokalpatriot:). U iščekivanju Purpla mogla se čuti zanimljiva obrada AC/DC-jeva ’TNT’-a koja je zvučala kao pogodan soundtrack za kauboja koji lasom hvata papkare, a onda pljesak – za tehničare koji su isprobavali instrumente.
U 21:00, a nije običaj da koncert počne u točno vrijeme sa plakata, na stejdž se penje najnovija verzija Deep Purplea: Ian Gillan, Roger Glover, Ian Paice, Don Airey, Steve Morse. Nije se znalo tko se kome više veselio, mi njima ili oni publici kojom su očigledno (iz prvih redova) bili ugodno iznenađeni. Savršeno raspoložen Gillan najprije nam je otpjevao par novih stvari, uključujući i stvar ’Rapture of the Deep’ po kojoj je i nazvana turneja, koje ja sada tu ne bih htjela nazivati dobrima ili lošima, za to postoje recenzije albuma, ali zvučalo je kao dobro zagrijavanje za euforiju koja će nastati pri izvedbi, između ostalih, ’Mary Long’, ’Lazy’, ’Into the Fire’, ’Pictures of Home’ i osobnog favorita ’Perfect Strangers’ kod koje mi onaj dio ’and if you here me talking in the wind you gotta understand that we must remain perfect strangers’ jednostavno ne može zazvučati isto ma koliko puta stavljala cd u liniju. Kako je koncert odmicao tako je bivao sve bolji, a dok se dio benda odmarao (ipak imaju oni koju godinicu) imali smo prilike odgledati solo nastupe koji su bili vrlo zabavni i zanimljivi te smo mogli čuti sve od klasičara Mozarta do klasičara Rolling Stonesa. Don Airey lijepo je prebirao tipke, ali naj prinova benda definitivno je Steve Morse koji meni izgleda poput nekog vikinga iz zemlje leda i snijega čije moćno oruđe nije dvostruka sjekira već električna gitara te smiješak kojeg uopće nije skidao s lica i izvrsno ostvarena komunikacija s publikom, osobito u trenutku kada mi udaramo ritam, a on izvodi improvizacije. Izvrsno je komunicirao i sa samim članovima benda, kako sa Gillanom koji je što vokalom (a može vrisnuti), a što usnom harmonikom odgovarao na određene note, tako i sa Gloverom s čijim je udruženim bassom izveo sjajan mali performans na ’Highway Star’.
I onda su je odsvirali i onda je 6000 duša pratilo sa ushićenim ’oooooooo’, ma nek mi još netko kaže da je ’Smoke on the Water’ izlizana. Doživljena uživo potiče izlučivanje velike količine određenih hormona u krvotok ili neki bi rekli, radost ogromnu. Ali to nije sve, u ovoj jedinstvenoj prigodi na bisu smo doživjeli još i ’Hush’ i ’Black Night’. Što se tiče ugrabljenog plijena, od silne kiše bačenih trzalica moja karma mi nije uspjela pribaviti niti jednu, a nije me pogodila ni Paiceova palica te smo poslije morali ići trgati plakate za utješnu nagradu.
Posljednje napomene mogu uključiti čega nije bilo. Nije bilo Coverdalea i ne, nisu svirali ’Woman from Tokio’ ni ’Child in Time’, no koncertu zapravo ništa nije nedostajalo. Još ovoga ljeta Plant mi je dokazao u tom istom Splitu (inače, sa neusporedivo manje publike) da te velike legende rocka ’60-ih i ’70-ih nisu samo loš obris onoga što su nekada bili, već za sve nas koji još nisu uspjeli nabaviti vremeplov, izvrsna prilika da si uzmemo jedan mali ali sjajan, a ovdje i ljubičasti komadić neobične karizme jednoga nestaloga vremena.
