Eddy De Clercq – Pionir novih trendova (Amsterdam report)
U novom ekskluzivnom javljanju našeg amsterdamskog dopisnika Siniše Banovića saznajte koja je veza između osnivača legendarnog kluba Roxy te inovatora moderne glazbe Eddy De Clercqa i riječkih glazbenika s nizozemskom adresom, ali i kako se De Clercq elegantno prošetao kroz bližu povijest svjetske glazbe ostaviviši iza sebe neke danas nezamjenjive žanrove kao što je autorski DJ-ing, bossanova, chill out i house. Nedavno je De Clercq nastupio u Amsterdamu, a društvo mu je pravio i jedan riječki glazbenik... sve navedeno otkrijte u sljedećem tekstu.
Eddy De Clercq & friends, 18.11.2007. - Amsterdam, Westergasterras
Ono što je do 60-tih godina prošlog stoljeća bila glavna Amsterdamska plinara, zadnjih je godina, novcem iz gradskog proračuna, pretvoreno u kulturno-medijski centar s radnim prostorima za umjetnike, ateljeima, podijima, muzičkim caféima, kino dvoranom i sličnim sadržajima. Stari tvornički kompleks se sastojao od većeg broja različitih zgrada, karakteristične arhitekture s prijelaza 18-og na 19. stoljeće, a kompleksom je dominirao ogromni plinski rezervoar. Svaka zgrada unutar tvorničkog kruga je imala svoju funkciju u produkciji plina kojim su se napajala amsterdamska kućanstva. Danas su, potpuno renoviranim zdanjima, ostala samo imena njihovih bivših funkcija. Tako se pretprošle nedjelje u bivšoj transformatorskoj stanici, publici, svojim novim zvučno-vizualnim uradkom, predstavio Eddy De Clercq.
Ovo ime bi do nedavno bilo nezamislivo napisati bez prefiksa - “DJ”, ali budući je ovaj pionir house glazbe u Europi, jedan od najcijenjenijih i najpopularnijih DJ-a zadnjih par desetljeća i vječni začetnik novih trendova kada je u pitanju “muzika raspoloženja”, službeno najavio svoju “mirovinu” kao DJ, ostaje nam ga zvati jednostavno, Eddy.
Eddy je počeo “puštati” ploče još s četrnaest godina. Mladi Belgijanac dolazi 1977. u Amsterdam i kreće s organiziranjem partyija na kojima pušta disco glazbu koja je u tom trenutku u Europi (izuzev punkom uzdrmane Engleske) još uvijek priličan trend. Zahvaljujući i filmu “Saturday Night Fever”, večeri DJ De Clercqa bivaju vrlo uspješne. Par godina kasnije, Eddy otvara svoj prvi klub, De Koer, gdje “pušta” punk, elektro, njujorški underground-disco i wave glazbu. Publiku je činila mješavina punkera i yuppija! 1982. godine Eddy otvara Pep Club, legendarni amsterdamski klub u kojem se rare-grooves, afrički zvuci i disco miješaju s prvom pretečom housea. Mjesto postaje naj-hip klub u Amsterdamu.
Slijedeći svoju životnu naviku – prestati s nečim na vrhuncu uspjeha, Eddy nakon tri godine prestaje s Pep Clubom i otvara amsterdamski club Roxy. U godinama koje slijede, Roxy postaje hram housea i hi-nrg glazbe, privlačeći vrhunske DJ-e iz cijelog svijeta, pridonoseći time direktno, stvaranju moćne DJ scene kakvu danas poznajemo. Također, tijekom istih godina Eddy snima i prvu house ploču u Nizozemskoj – Dance to the Music. Naravno, na vrhuncu Roxy slave, De Clercq napušta klub i odlazi u živjeti u Italiju. Polovicom ’90-tih se vraća u Amsterdam i lansira novi hype – easy tune; glazbenu matricu 60-tih godina prošlog stoljeća, upakiranu u ležerni groove.
1999. godine Eddy De Clercq “vrti” svoj set na najvecem pop/rock festivalu Beneluxa, Pinkpopu, rame uz rame s Alanis Morrisette, Skunk Anansie i Fatihless. Iste godine objavljuje svoje povlačenje sa scene kao profesionalni DJ , prigodom čega priređuje oproštajni nastup u “svom” Roxyiju. Nedugo nakon toga umire Eddyijev partner s kojim je i započeo klub, a koji mjesec kasnije i sam će klub izgorjeti do temelja u spektakularnom požaru.
Na prijelazu u novi milenij De Clercq biva inficiran bosssanovom. Nakon neizbježne brazilske avanture, izdaje u dvije godine tri kompilacije pod naslovom Boss-a-tronic; čiji naziv dovoljno govori o kakvoj vrsti glazbe je riječ. Nakon bosse, Eddy se okreće miješanju autentičnog rhythm&bluesa, soula, boogalooa i big band glazbe s modernim ritmovima, povremeno uskačući u svoju staru “kožu”, kao DJ, ali i kao zapažen inicijator zanimljivih projekata. Svakako najzapaženiji je bio “Night & Day” - oda američkim jazz i big-band kompozicijama u modernoj izvedbi. 2006. godine, tijekom anualnog mega-sajma ploča i CD-a u Utrechtu, Eddy De Clercq izlaže stotine omota ploča iz svoje enormne kolekcije vinila, a izložbu naslovljava “Exotica”, koncentrirajući se na omote s motivom kičaste “egzotike” ‘50-ih i ‘60-ih godina prošlog stoljeća.
Početkom ove godine De Clercq sudjeluje kao kompozitor u stvaranju soundtracka za kratki film “Glas” koji osvaja i Oscara u toj kategoriji. Prigodom nekoliko specijalnih nastupa na festivalima, zvučnu podlogu tijekom prikazivanja filma Eddy izvodi uživo, zajedno sa svojim dugogodišnjim suradnikom, gitaristom i studijskim tehničarem, Zorkom Opačićem, riječaninom amsterdamske adrese i istaknutim protagonistom tzv. “zlatnog doba” riječke rock scène (autor mnogih pjesama i gitarist grupe Fit, a danas CyberFit; op.ur.).
Istovremeno Eddy producira glazbu za modne revije poznatih kreatora kao što su Viktor&Rolf, Bikkembergs, Pucci i mnogi drugi. Upravo iz tih fashion-soundtracka nastala je skladna selekcija kompozicija koje su korištene tijekom revija dizajnerskog dua Viktor&Rolf. Dodatno remiksiran i ispoliran u studiju Zorka Opačića, materijal se pojavio na novom Eddyijevom CD-u pod naslovom “Music for catwalks”.
Uz intrigantan ambijent preuređene tvorničke hale, prigušeno osvjetljenje i zvukove Jimmy Smithovog Hammonda, promotivnom večeri Eddy De Clercq-a i prijatelja dominirala je opuštena atmosfera istančanog stila, lagano podgrijana šampanjcem i oštrigama. Nakon kraćeg uvoda, prikazivanjem snimke modne revije Viktor&Rolfa, na pozornicu ispod velikog platna se popeo domaćin ovog druženja, Eddy De Clercq te uz pomoć svojih glazbenih suradnika. u slijedećih 45 minuta, predstavio svoj novi materijal. Zauzevši mjesto iza laptopa i samplera, De Clercq je set otvorio instrumentalnom podlogom slikama koje su ‘išle” na platnu iznad pozornice. Kako je set napredovao, muzičari su se polako pridruživali zvučnoj matrici, unoseći nove zvukove u nadasve, ugodan ritam i lepršave kompozicije. Svi gostujući vokali su svojim prilogom odlično kompletirali zvučnu paletu De Clercqovih “modnih pjesama”; posebice Sue Moreno, čiji je grleno baršunasti glas alá Dame Shirley Bassey, sjajno “legao” u kompoziciji Tremblin’. Bez obzira na mješavinu različitih glazbenih utjecaja kao npr. afričkih vokalnih melodija, visoko-emotivnog tango pjevanja ili pak brazilskog groovea te, na trenutke, veliku brojnost glazbenika na pozornici, sve je ipak zvučalo kao skladna cjelina. Zaključio bih da je to ipak posljedica ujednačene kvalitete De Clercqovog materijala, koji u kombinaciji sa sveprisutnom, ali vrlo ukusno doziranom gitarom Zorka Opačića, plijeni svojom suptilnošću i nenametljivošću. Ovo zadnje, u nekom drugom kontekstu možda i nije neki kompliment, ali imajući na umu da je “Music for catwalks” stvoren kao glazbena pratnja “mimohodu anoreksičnih djevojčica odjevenih u kreacije poznatih dizajnera”, mišljenja sam da je Eddy De Celrcq (još jednom) uspješno nanjušio što je potrebno jednom kvalitetnom vizualnom doživljaju kao što je, u ovom slučaju, revija Viktora&Rolfa.
