Ekspertiza - Rock glazba postaje sve glasnija

Rock glazba postaje sve glasnija, pa stručnjaci upozoravaju kako zvukovi koji dopiru s nosača zvuka mogu kod slušatelja proizvesti osjećaj slabosti, malaksalost ili oštećenje sluha. Efekt distorzije koji se pojavljuju na albumima nije invetivna mudrolija glazbenih autora, već je riječ o digitalnoj tehnologiji koju koriste diskografske kompanije kako bi povećali glasnoću.

Glazbenici i šefovi diskografskih kompanija vjeruju kako su najbolji albumi oni koji su najglasniji. Razina zvuka se umjetno poboljšava kako bi se glazba probila kroz okolnu buku, primjerice u kafiću ili u automobilu. Međutim, vodeći britanski diskografski stručnjaci za snimanje zvuka odnedavno su započeli kampanju protiv raširene tehnologije kojom se uklanjaju dinamičke granice snimanja u studiju i tako stvaraju zvuk sve ‘glasnijim’.

Ograničavanjem maksimuma zvuk se stisne na i na taj način se najviša točka uklanja i postiže se da se razdvoje tiše dionice od pumpajućih refrena. Taj se proces izvodi prilikom masteringa snimke u pripremi za izdavanje. Na frekvencijski izazov diskografi odgovaraju dodavanjem zujajućeg, iskrivljenog zvuka na snimkama. Pojednostavljeno rečeno, zvuk tiših dijelova postaje glasan, a najglasniji dijelovi postaju - zujanje.

Primjerice, najnoviji albumi koje su izdali Arctic Monkeys i Lily Allen gurnuli su kazaljku glasnoće duboko u crveno. Studijski eksperti su tako album Red Hot Chili Peppersa ‘Californication’ iz 1999. označili ‘neslušljivim’, a upravo je taj album RHCP postao predmet online peticije kojom se zahtijeva da se album remasterira, kako bi se izbacio grubi, zbijeni i umjetno stisnuti zvuk. Razlika izmđu albuma ‘Appetite for Destruction’ grupe Guns n’ Roses iz 1987. i spomenutog albuma RHCP, koji je izdan 12 godina kasnije, je skoro 10 decibela.

Geoff Emerick, snimatelj na Sgt. Pepper albumu Beatlesa tvrdi: “Sve to je u osnovi razmrvljeni nered. Čitavi nizovi zvukova nedostaju, a to je zato što diskografske kompanije slušateljima više ne dopuštaju odluku žele li pojačati glasnoću”. Angelo Montrone, jedan od čelnika One Havena, tvrtke u vlasništvu Sonyja, tvrdi da ova tehnologija “kod slušatelja uzrokuje umor, pa čak i bol u običnom pokušaju uživanja u glazbi”.

Kampanji se pridružio i Bob Dylan, koji je za magazin Rolling Stone izjavio: “Slušate li moderne snimke, shvatit ćete da je zvuk oduran. Nema definicije ničega, ni vokala, ni instrumenata. Zvuk je svuda, ali ga ustvari uopće nema”.

Izvor: Jutarnji list / obrada: RiRock.com

Objavljeno 01.06.2007.