Guitar Art festival – Bogat program no mnogo propusta
11. po redu Guitar Art Festival (GAF) završen na dan zaljubljenih ostati će zapamćen po programu koji je obuhvatio klasičnu, rok, flamenco gitaru i elektronsku muziku.
Želja organizatora da se približi trendovima (ili neobavještenost) dovela je do toga da se bend kakav je Air nađe na programu GAF-a 10. 02.. O samom koncertu grupe moglo bi se pisati: hladno, nemaštovito, netalentirano… ali onda biste se našli na udaru mladih (ili glazbeno neobrazovanih) fanova ovog benda.
Jedno je jasno: tko voli Air nikad nije čuo za Tangerine Dream, Vangelisa, J.M. Jarrea (da se ne ide dalje ka Klaus Schulzeu…). Nedostatak ideja u njihovoj muzici koja pojednostavljeno gledano predstavlja muziku od 2-3 akorda koji razloženi na osnovne tonove čine okosnicu ideje većine pjesama ovog benda dovode slučajnog posmatrača u čuđenje i tu se postavlja pitanje: tko tu koga zafrkava?
Kvazi intelektualizam njihove muzike koji nameće i samom organizatoru pitanje: zašto takav bend gostuje na festivalu koji polako stiče reputaciju umjetničkog, edukativnog, korisnog…
Ako je izgovor da ima gitare u bendu onda ništa ne bi bilo čudno da sljedeće godine gostuje neka folk etiketa (za razumjeti – pjevačica) jer i one imaju gitaru u bendu tj. orkestru.
Ako se i išlo na novčani efekt i tu je, po posjećenosti, ispala. Ako se išlo na ideju nova publika ne vjerujem da će publika koja je njihala rukama (ličili su na grane na vjetru) u želji da uhvati neki ritam, poslije ovog koncerta biti viđena ili promijeniti svoje mišljenje i postati fan gitarske muzike.
Jedina svijetla točka koncerta je Janne Janne kao predgrupa koja je svojim baršunastim vokalom i komunikativnošću uspjela publiku “natjerati” da je slušaju. Tko zna zna!
U petak 12. 02. Paco De Lucia se (po 4 put ako nešto nije zaboravljeno) predstavio Beogradu. Izvanredno lijep, iskren koncert koji je Paca predstavio kao umjetnika koji sa dugim radnim stažom predstalja svoj repetoar.
Uz flamenco dionice publici su ponuđene jazz harmonije gdje ste Paca mogli doživjeti kao prijatelja i suradnika Mclaughlina.
Na momente je atmosfera odisala na Španjolsku, raspaljene strasti ritma i vokala, da bi se u jednom dahu osjetio duh albuma “Friday Night In San Francisco”.
Svaka pjesma je imala težinu kojoj je minutaža pomogla: u preko 10-ak minuta izvođenja svaki član benda mogao je predstaviti sebe i svoje umijeće. I opet sve bi bilo u redu da nije bilo kašnjenja tehničke prirode… ali će tamna sjenka prekriti i ovaj događaj za pamćenje jer je bilo previše ljudi u Sava Centru od kojih su neki upali preko nekog iz organizacije na ovakvu svečanost.
Ako se zanemari zvonjava mobilnih telefona ostavlja se pitanje tko je namjerno napravio gužvu kakva ne dolikuje ni Sava centru, ni Paco De Luciai a ni GAF-u. Po gradskim pričama netko je pustio oko 300 ljudi besplatno i bez akreditacija. Da li su onda posjetioci koji su kupili karte izigrani… prosudite sami. Jednom davno je netko negdje rekao: neće nas uništiti nitko sa strane nego mangupi iz naših redova!
Nedelja 14. 02. Kolarac, dodjela nagrada pobjednicima. Mlada Sabrina Vlaškalić, laureat sa prošlogodišnjeg GAF-a predstavlja sebe kao mladu nadu klasične gitare. Kada netko ima tako siguran ton (prije svega sigurnost u ono što svira) ostaje nada da je pred ovom mladom damom budućnost gitaristkinje koja može u svijet.
Paolo Pegoraro je ostavio publiku hladnom… I u ne baš punoj sali Kolarca očekivao se nastup Vojislava Ivanovića koji je sa gostima trebao izvesti pjesme The Beatlesa, Stonesa, Queen, Jethro Tull, The Police,… Izašavši sam, poslije jedne pjesme uslijedila je jedna gošća,… svirali su transkripcije narodnih tema iz Makedonije,… Izašao je gost pa su opet predstavili nešto “svoje”. I kada ste pogledali na sat otkucavalo je preko 23 sata, a od najavljenog programa ni traga.
Ono malo publike sačinjavali su pored slučajnih ili namjernih posjetilaca dobitnici nagrada tj. djeca i roditelji. Druga grupa posjetilaca bili su njihovi prijatelji… Vidno je bilo da se ti isti mali gitaristi dosađuju… mi malo odrasliji tj. publika bili smo po 3. put izigrani od strane (ne) odgovornih iz GAF-A. Mnogi su počeli napuštati koncert…
Ostaje otvoreno pitanje kako i zašto Miloš Janjić nastupa 2 puta zaredom na GAF-u. Tko je on ili neimanje gostiju “tjera” organizatora u nemaštovitost? Zašto se prodaju ulaznice kada nesrazmjerno veliki broj ljudi ulazi besplatno? Tko je i zašto prevario organizatore da su Air bend za GAF? Zašto se naglasak na promociji GAF-a prije početka stavljao na Zlatka Manojlovića a ne na Paco de Luciu? Slučajni promatrač bi pomislio da je GAF u tim reklamama Zlatko Manojlović a predgrupa Paco De Lucia. Mnoga su se pitanja nametnula nakon 11. Guitar Art Festivala… ostaje godinu dana da se greške isprave… Sa željom da dugo živi GAF (Ali ne u ovakvom izdanju)!
Ivica Stanković
Objavljeno 21.02.2010.
