Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Guns N’ Roses u Zagrebu - neviđen spektakl

Guns N’ Roses u Zagrebu - neviđen spektaklSpektakularni koncert Guns N’ Rosesa u zagrebačkoj areni otvorila je predgrupa iz Osijeka, Wasted Generation. Ovi heavy metalci dobro su zagrijali publiku i pozornicu ustupili Danko Jonesu, rock bendu iz Toronta.

Zanimljivo je da je tijekom predgrupa dvorana bila poluprazna, dok je za vrijeme nastupa headlinera bilo teško pronaći slobodno mjesto.

Iako je legendarni Axl Rose s početkom kasnio pola sata, vrijedilo je čekati.
Dvoranom su odzvanjali zvižduci nestrpljive publike, koji su u trenutku prestali s gašenjem svjetla.

Vatrom, vatrometom, prskalicama i zvukovima pjesme „Chinese Democracy“ započeo je skoro trosatni koncert Guns N’ Rosesa. Ogromnom pozornicom dominirala su tri video zaslona i nevjerojatan light show.

Axl se pojavio u prepoznatljivom izdanju: svjetlucavi sako, tamne naočale, poderane traperice s crvenom maramom, mnoštvo nakita, marama preko glave i na njoj šešir. Uz njega je DJ Ashaba svojim fizičkim izgledom pokušavao dočarati Slasha. Čak i pokretima podsjećao je na slavnog gitaristu. Međutim, u kombinaciji s Ron „Bumblefoot“ Thalom, Gunsima se ovaj put mora priznati da su zaista zvučali kao da Slash svira s njima. Sve skeptike (među kojima sam bila i sama) koji su za Gunse bez Slasha govorili „nije to to“ moram razuvjeriti.

Koncert je odrađen krajnje profesionalno i usudila bih se reći, savršeno. Već tijekom izvedbe „Welcome To The Jungle“ publika je bila u deliriju. Činilo se kao da svaka osoba u dvorani zna tekst starog hita.

Kombinacijom starih i novih pjesama, slušatelje su držali u stanju euforije. Naravno, stari hitovi su bili ono zbog čega je većina i došla. To se najbolje vidjelo kada je masa zapjevala: „You Could Be Mine“, „Sweet Child Of Mine“ i „Live And Let Die“.

Zadovoljni Axl nevjerojatnih glasovnih sposobnosti na kratko se odmorio dok je bend svirao „Don’t Cry“, a publika iz sveg glasa pjevala. Frontman im se priključio samo na kraju. Valjda je to jedan od onih prizora zbog kojih ih svrstavaju među pedeset bendova koje trebate vidjeti prije nego umrete.

Malo iza ponoći saznali smo da je rođendan Bumblefootu. Arenom se prolomilo sa svih strana „Happy Birthday“, a Axl je simpatično otpjevao „Happy Birthday you douchebag“ i sve nas dobro nasmijao.

Odsvirali su i nekoliko obrada, među kojima su najpoznatije: „Knockin’ On Heaven’s Door“ (Bob Dylan) i „Another Brick in the Wall“ (Pink Floyd).

Ovaj spektakl završio je bisom na kojem su svirali: „Madagascar“, „Whole Lotta Rosie“ (AC/DC), „Patience“ i na samom kraju, „Paradise City“. Po nama su padale konfete, vatromet je dosegao vrhunac, svjetla su pratila svaki takt, a za grandiozni završetak, pjevačev mikrofon završio je u publici.
Napomenula bih još kako je organizacija Lupe Promotiona bila odlična. Većina fanova stigla je satima prije koncerta. Svi su imali na raspolaganju štandove s hranom i pićem, dovoljan broj toaleta, te brojne zaštitare koji su se brinuli da sve prođe bez incidenata.

Sve u svemu, fantastično odrađen koncert i u glazbenom i u organizacijskom smislu.

Ivana Prica

Objavljeno 26.09.2010.

Vremeplov

Čovjek određuje kvalitetu prema nekom svom afinitetu.
Cane (Partibrejkersi) intervju za RiRock.com