Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Herostrat nije Fender Stratocaster

Herostrat nije Fender StratocasterHerostrat, antijunak iz stare grčke koji je htio postati poznat, a kako nije mogao napraviti dovoljno veliko dobro djelo da ga učini poznatim, odlučio je učiniti loše djelo pa je spalio Apolonov hram. Ono što mene zanima jest: Da li je bolje proživjeti život kao prosječan čovjek ili je bolje čak učiniti loše djelo da bi se izdigli iznad prosjeka. Da li je za loše djelo potrebna jednaka količina sposobnosti i hrabrosti i sposobnosti kao i za dobro djelo?

U zbirci Jean Paula Sartrea «Zid» nalazi se priča «Herostrat». Ona se bavi mizantropom, koji, budući da nije sposoban postati heroj tako što će učiniti nešto što bi koristilo ljudima, odluči učiniti nešto što će štetiti ljudima. Odluči počiniti ubojstvo. Priča je dobila ime Herostrat, po antijunaku iz stare grčke koji je htio postati poznat, a kako nije mogao napraviti dovoljno veliko dobro djelo da ga učini poznatim, odlučio je učiniti loše djelo pa je spalio Artemidin hram u Efezu. Taj hram je bio izgrađen od mramora i stari Grci su ga smatrali najljepšim hramom od njih tridesetak koji su bili posvećeni Artemidin. Sagrađen je 550 pk i bio je duplo veći i slavniji nego Partenon u Ateni, da bi ga Herostrat u svojoj potrazi za slavom spalio 21. srpnja 356 pk. Da bi spriječili da Herostrat postane poznat te tako ostvari svoj naum, vlasti su odlučile da će svatko tko spomene njegovo ime biti osuđen na smrt.

Ono što mene zanima jest: Da li je bolje proživjeti život kao prosječan čovjek ili je bolje čak učiniti loše djelo da bi se izdigli iznad prosjeka. Da li je za loše djelo potrebna jednaka količina sposobnosti i hrabrosti kao za dobro djelo?
Zbog potreba ovoga članka nazovimo onoga tko je učinio dobro djelo koje ga izdiže iz prosjeka «Bijelim herojem», a onoga tko je učinio loše djelo koje ga izdiže iz prosjeka nazovimo «Crnim herojem».
Dakle, da li je «Crni heroj» jednako vrijedan kao i «Bijeli heroj»?

Na prvi pogled se čini da nije, budući da Bijeli predstavljaju uzore društva, arhetipe, ideale kojima svaki pojedinac, ako želi u potpunosti ostvariti svoje potencijale, treba težiti. Dok su Crni čista suprotnost, oni predstavljaju ono što se ne bi trebalo činiti.
Ipak kao takvi oni su arhetip ili ideal zla. Jasno kao takvi ne bi trebali biti nikome uzor, ali važno je da postoji i takav zli ideal budući da se onda osobi jasnije daje do znanja što ne smije činiti. Lakše je spoznati zlo ako se ima neki idol zla kao primjerice Adolf Hitler, nego da se zlo spoznaje kao sve ono što je suprotno od učenja Isusa, Bude, Krshne, Ghandija i ostalih dobrica.
Dakle, potrebni su nam «Crni heroji» da bi lakše razlikovali dobro od zla, a budući da ih nazivamo herojima (bez obzira što su crni) samo ime pokazuje da je njihovo djelo (ma koliko bilo loše) zahtijevalo određen trud i drskost da se prekrše zakoni. Zato što se ne ponašaju linijom manjeg otpora, njihov je život možda i vrjedniji nego život prosječnog čovjeka, barem za filmsku adaptaciju (kao što kaže Jimm Morrison u «American prayer»: Did you have a good life when you died? Enough to base a movie on.). Međutim, sa moralnog stajališta (bilo deskriptivnog ili utilitarističkog) život prosječnog čovjeka je vrjedniji nego život «Crnog heroja». Jer, kada bi svi radili po uzoru na «Crne heroje» (kao što se inače očekuje od ljudi da rade po uzoru na «Bijele heroje») tada bi se svi ljudi međusobno poubijali, a svaki novi Hitler nanosi velike štete svjetskoj ekonomiji i izaziva ratove koji umanjuju zadovoljstvo većine. Međutim Hitler i ostali ratni zločinci možda ne bi mogli biti proglašeni tipičnim Herostratima (crnim herojima) jer su oni imali neki sustav vrijednosti koji je bio obrnut i zao, ali nisu težili uspjehu radi samog uspjeha, nisu činili zlo da bi postali poznati već zato što su zlo smatrali vrijednim.

Pravi Herostrati (crni heroji) nam ne daju nikakvu vrijednost jer sve što oni žele je biti poznati bez obzira po čemu su poznati. Oni žele uspjeh sam po sebi, a uspjeh sam po sebi nije ništa vrijedno. Ako ne mogu biti poznati po dobrome učiniti će zlo, ali niti jedno neće smatrati svrhom svog djelovanja, za njih je dobro ili zlo samo sredstvo da se ostvari svrha, a to je biti poznat, dok je za Ghandija i Hitlera dobro i zlo svrha njihova djelovanja, a slava koja je slijedila je bila samo nus pojava.
Radi lakšeg razumijevanja uspjeha samog po sebi navest ću primjere pravih Herostrata današnjice, to su pop zvjezdice poput «Back street boys» koje stvori diskografska kuća i zbog agresivne i sveprisutne reklamne kampanje ih ljudi počnu slušati iako je njihova muzika prazna, zatim prosječni sportaši poput D. Beckhama koji nedostatak talenta kompenziraju reklamiranjem proizvoda pa si time dižu cijenu na nogometnom tržištu ili primjerice u Hrvatskoj ima na «estradi» masu muzičara koji sami priznaju da im se ne sviđa ono što pjevaju i sviraju i da kod kuće slušaju sasvim drugačiju muziku, ali da je takvo kompromitiranje bio jedini mogući način da se postane slavan. E da, zaboravio sam stanare kuće «big brother» i ostalih reality showova.

Za sve navedene primjere važi pravilo da postaju poznati bez da su doprinijeli razvoju ili dali neku novu vrijednost području u kome su postali poznati.
Problem je što naše korporativno kapitalističko društvo preferira te Crne iz razloga što ih može prodavati, reklamirati i tretirati kao robu. Današnji Crni heroji traju samo koliko traje trend kojeg postave menageri korporacija. Korporacijama pašu oni koji teže samo uspjehu jer ne mijenjaju društvo, a daju mu privid lažnog sjaja i spremni su mijenjati svoje stavove onako kako paše tržištu. Neki korporativni menager može današnju zvijezdu modelirati poput gline, a zvijezda se tome ne protivi. Što je osoba fleksibilnija, to je veća šansa da će postati poznata.

Zašto je to loše? Zato što djeca i odrasli kojima su današnji crni heroji uzori uviđaju da te osobe nisu ništa posebno napravile da bi postale istaknuti pojedinci društva. Zato počinju prezirati sve što je vrijedno i sve što zahtjeva nekakav trud, te se zadovoljavaju prolaznim i kratkoročno zabavnim. Nikad ne idu u dubinu problema uvijek ostaju na površini. Osim toga dozvoljavaju da se njima manipulira i prihvaćaju kompromise sve u svrhu slave, što rezultira time da društvo odnosno ljudi koji ga čine postaju sve gluplji i podložni manipulaciji korporativnih medija, pa onda imate situaciju da teorijski fizičar i akademik Vladimir Paar na jutarnjem programu «Dobro jutro hrvatska» koristeći se analogijom iz povijesti znanost opravdava glumački angažman pjevačice bezvrijednih pop pjesmica: Drugim riječima o glupostima se priča znanstveno, te se tako gluposti pokušava pridati nekakav značaj ili čak privid pametnog.
Posljedice navedene situacije su polariziranje društva na vrh koji vodi društvo - sloj bogatih i obrazovanih i dno-sloj siromašnih i neobrazovanih koji nesvjesno rade da bi vrhu bilo bolje.
Netko će reći da je takva stratifikacija prihvatljiva jer ne mogu svi biti pametni i vođe, ali problem je što nema protoka između dna i vrha već se stvara nova aristokracija, tzv. elita gdje se pripadnost eliti određuje rođenjem, a ne zaslugama.
Ironija je u tome što put u elitizam popločavaju (omogućuju) upravo oni koje će taj elitizam uništiti i iskoristiti tako što uživaju u svojim crnim herojima (bilo prolaznim pop zvijezdama ili nacističkim zločincima), a negiraju sve što zahtjeva makar najmanji moždani napor i što nije samoočito na prvi pogled. Oni su Herostrati našeg doba koji će postati poznati po sljedećoj šteti za ljudsko društvu: postati će poznati po tome što su omogućili povratak robovlasništva, što su s veseljem sami sebe bacili u roblje, oni će postati poznati po gluposti.

Za kraj odgovor na pitanje što je bolje biti Crni heroj ili prosječni čovjek? Izgleda da današnji prosječni čovjek jest crni heroj iz razloga što je pomoću reality showova, nagradnih igara svim ljudima omogućeno petnaest minuta slave i ljudi se bore da iskoriste svojih petnaest minuta slave bez obzira što učinili (primjerice istukli najboljeg prijatelja na Jerry Springer show-u) tako žele uspjeh radi uspjeha samog i time sami sebe bacaju u ropstvo, a da ne posjeduju niti malo hrabrosti ili neke sposobnosti. Da bi se postalo Crnim herojem danas je potrebno samo da se bude inertan, da se ide linijom manjeg otpora.
Čini se da je Herostrat ostvario svoju namjeru da postane slavan iz razloga što je njegova metoda danas najpouzdanija metoda za dostizanje slave. Stari Grci su barem pokušali zatrti njegovo ime, dok se o današnjim Herostratima pišu znanstvene studije ili govori znanstvenim jezikom (navedeni slučaj s Vladimirom Paarom).

Marin Tomić

Objavljeno 15.01.2006.

Vremeplov

U svakom razgovoru vrlo sam iskrena i otvorena, stojim iza svojih stavova.
Marina Perazić