Janis Joplin - Neprolazni sjaj svog tog kozmičkog bluesa
Janis Lyn Joplin američka pjevačica rođena je 19. siječnja 1943. godine u Port Arthuru u Texasu. Otac Seth bio je inženjer, a majka Dorothy matičar na poslovnom koledžu. Janis je bila najstarija od troje djece i prema riječima roditelja najzahtjevnija. Uvijek je trebala više pažnje i njihove pozornosti.
Kao teenager počela je slušati glazbu afroameričkih blues izvođača kao što su Bessie Smith, Odetta i Big Mama Thornton. Već tada je odlučila postati pjevačica, a svoju je glazbenu karijeru započela u lokalnom zboru. Kada nije pjevala u zboru pjevala je blues i folk sa svojim prijateljima.
Glazba joj je postala sve pa i utočište od zlih komentara, budući da su je u školi zbog prekomjerne težine i problematične kože nazivali pogrdnim imenima. Po završetku srednje škole odlazi u Beaumont na „Lamar State College of Technology“, a nakon toga na sveučilište u Austin. Svoje školovanje nikada nije okrunila diplomom.
1962. godine snima svoju prvu pjesmu „What Good Can Drinkin’ Do“ u stanu kolege s fakulteta, a već sljedeće godine počinje njena potraga za savršenim mjestom na kojem bi mogla živjeti i stvarati. Neko vrijeme živi u San Franciscu, gdje 1964. godine s budućim gitaristom Jefferson Airplanea, Jorma Kaukonenom, snima nekoliko blues standarda. Na čestim sessionima daleko od očiju javnosti svirali su pjesme poput „Typewriter Talk“, „Trouble In Mind“, „Kansas City Blues“, „Nobody Knows You When You’re Down And Out“ i „Daddy, Daddy, Daddy“ koje su se kasnije našle na bootleg albummu „The Typewriter Tape“.
Istovremeno s ulaskom u glazbene vode raste njena ovisnost o drogama, speedu i heroinu. Uz to počinje nekontrolirano piti alkohol, toliko da „Južnjačka utjeha“ postaje njen trademark. 1965. godine na nagovor prijatelja vraća se u rodno mjesto kako bi se primirila i riješila ovisnosti. U Port Arthuru mijenja način života, izbjegava alkohol i droge, te započinje sa solo nastupima na kojima nastupa uz pratnju gitare.
Janisin „bluesy“ vokal privukao je 1966. godine pozornost psihodeličnog banda Big Brother and The Holding Company iz Haight-Ashburyija i ona im se priključuje. Prvi zajednički nastup održan je u San Franciscu. Bend se proslavio godinu dana kasnije na „Monterey Pop festivalu“ gdje je Janis na njoj svojstven način izvela „Ball And Chain“. Kako bi bila podalje od droga dogovorila se s kolegom iz banda Dave Getzom da se droge ne koriste u stanu gdje žive i imaju probe. Dave se nakon nekog vremena prestao pridržavati dogovora i uskoro je Janis opet bila navučena.
Iste godine kad se Janis pridružila Big Brotherima snimaju album u Chicagu za nezavisnu izdavačku kuću Mainstream Records, čiji im vlasnik Bob Shad odbija platiti putne troškove do San Francisca. Nakon što su se vratili gotovo praznih džepova useljavaju s članovima Grateful Deada u stan u Lagunitasu u Kaliforniji. Iako je to bilo dobro rješenje njihove financijske situacije nije bilo dobro za Janis jer se upravo ovdje nepovratno navukla na teške droge.
1968. godinu obilježili su mnogi koncerti po Philadelphiji i New Yorku. Te su godine nastupili zajedno s Hendrixom, Buddy Guyem, Joni Mitchell, Richie Havensom, Paul Butterfieldom i Elvin Bishopom na koncertu „Wake for Martin Luther King, Jr.“ u New Yorku, te se prvi put pojavili na nacionalnoj televiziji u emisiji koju je vodio Dick Cavett.
U ovom su ih periodu mediji počeli predstavljati kao Janis Joplin i Big Brother and the Holding Company. Izlazi njen prvi službeni singl koji je producirao John Simon. Pjesma“Cheap Thrills“ brzo je osvojila prvo mjesto američke top liste singlova i tamo se zadržala oko devet tjedana.
Njihov drugi album „Cheap Thrillsgave“ izrodio je hit singl „Piece of My Heart“ koji je dosegao prvo mjesto na Billboardovoj ljestvici i tamo ostao osam tjedana. Album je uskoro dostigao zlatnu tiražu budući da je prodano više od milijun primjeraka već u prvom mjesecu objavljivanja.
U vrijeme kad su dosegli najveću popularnost Joplin napušta Big Brother i osniva novi bend Janis & Joplinaries, koji ubrzo mijenja ime u Kozmic Blues Band. Dečki iz Kozmic banda su je pratili na njenom prvom samostalnom albumu „I Got Dem Ol Kozmic Blues Again Mama“ koji je objavljen 1969. godine. Album je bio uspješan i pjesme su dobro prihvaćene i od kritike i od publike, no Janis je imala hrpu osobnih problema. I dalje je bila ovisna o drogi i alkoholu i nije kontrolirala svoje ponašanje. Band se raspao nakon što je na jednom koncertu napala policajca zbog čega je bila uhićena.
1970. godine Janis putuje u Brazil gdje se po drugi put skida s droga i prestaje piti. U to je vrijeme u vezi s američkim učiteljem David Niehausom koji je putovao oko svijeta. Mirno razdoblje apstinencije nije dugo trajalo i po povratku u Ameriku ona kreće po starom. Prekida s Davidom i okreće se glazbi. Okuplja mlade kanadske glazbenike i s njima osniva band Full Tilt Boogie Band koji je otvoreno nazivala „svojim“ bandom. Ubrzo nakon okupljanja kreću na turneju zajedno s Grateful Dead, Delaney and Bonnie, Rick Danko i The Band, Eric Andersen i Ian and Sylvia. Održali su koncerte u Torontu, Winnipegu i Calgaryiju.
Zadnji nastup s Boogie Bandom Joplin je odradila u Bostonu, a nakon toga se povlače i snimaju novi album. Iako je Janis umrla prije objavljivanja ovog albuma, napravili su dovoljno iskoristivog materijala i posthumno 1971. godine izlazi njen najbolji album „Pearl“. Na albumu su svoje mjesto našle pjesme „Mercedes Benz“, naslovna „Pearl“, obrada Kris Kristoffersona „Me and Bobby McGee“ i „Buried Alive In The Blues“ snimljena kao instrumental budući da je Joplin trebala vokale snimiti na dan kad su je pronašli mrtvu.
Producent Paul Rothchild čekao je Janis u studiju da dođe u dogovoreno vrijeme, a kad se nije pojavila obavijestio je menagera banda, John Cooka koji je odmah otišao u hotel Landmark Motor gdje je Janis odsjela. Njen Porsche je bio parkiran ispred hotela, Cook je požurio do sobe i pronašao je kako leži na podu. Službena izjava je da je umrla od predoziranja heroinom. Kremirana je u Los Angelesu, a njen su pepeo prosuli iz aviona koji je letio nad pacifičkim oceanom i plažom Stinson.
Janis Joplin nije dočekala da osjeti svu slavu koju je za nju pripremio album „Pearl“, niti da se sama uvjeri u snagu njegovih pjesama. Ostavila je predivne pjesme na koje malo tko može ostati ravnodušan. Pamtimo je kao jaku autoricu koja je svojom neovisnošću utabala put za one koji su stigli nakon nje.
Osim po pjesmama pamtimo je i po neobičnim frizurama, prošaranim pramenovima i perima u kosi, ogrlicama i šalovima. Za nju se smatra da je tetoviravši maleno srce na grudima pokrenula modu tetoviranja i predstavila tetovažu popularnoj kulturi kao umjetnost samu po sebi.
Nakon njene smrti objavljen je i album „Janis Joplin In Concert“ na kojem su snimke s njenih koncerata, a 1973. godine izlazi album „Janis Joplin: Greatest Hits“.
O njenom je životu snimljen dokumentarac koji obuhvaća period od 1963. do 1965. godine. Film je popraćen prigodnim soundtrackom. Uz dokumentarac snimljen je i film „The Rose“ a glavnu ulogu glumi Bette Midler.
U njenom rodnom mjestu 1988. godine postavljen je brončani kip koji je izradio Douglas Clark. 2001. na Broadwayju je izveden mjuzikl „Love, Janis“ temeljen na pismima koje je pisala svojoj obitelji.
1995. godine Janis Joplin je uvrštena u Rock and Roll Hall of Fame, a deset godina kasnije posthumno joj je dodijeljena Grammyijevu nagrada „Lifetime Achievement“.
Diskografija
The Typewriter Tape (1964.) Big Brother and the Holding Company (1968.) Cheap Thrills (196.) I got them all Kozmic Blues again Mama! (1969.) Pearl (1971.) Joplin in Concert (1972.) Janis Joplins Greatest hits (1973.) Janis (1975.) Farewell Song (1982.)
