Kako je protekao ”Liburnicon 2008” u Opatiji

Ovogodišnji treći po redu Liburnicon u organizaciji udruge Kulturni front (istina prve godine se zvao Abacon), bio je najuspješniji do sada.

Iako se nije promijenila koncepcija ove SF konvencije - predavanja, kompjuterske i board igrice, kvizevi, projekcija SF filmova i svirka, vjerojatno je izbor glavnih predavača, odnosno neka vrsta emisije Na rubu znanosti s Mišakom, Korlevićem i Paarom, doprinijela većoj posjećenosti.

Vrijedi i dodatno pohvaliti organizatore da su ove godine tehničke greške i kašnjenja programa sveli na minimum, odnosno nije ih bilo. Za pohvaliti je i ovogodišnji novitet, odnosno prodaju knjiga koja se održala u suradnji s antikvarijatom Mali neboder i izdavačkom kućom Algoritam.

Ipak, mene na ovakva događanja najviše privlače predavanja, stoga ću krenuti s njima.
Prvo predavanje održao je student filozofije Igor Eterović koji se pitao o vezi između Star Treka i filozofije. Rekao je da unutar akademskih filozofa postoje, jasno, dvije struje, oni koji smatraju da Star Trek sadržava i bavi se filozofskim problemima i ona koja to negira. Prvi tvrde da se u Star Treku filozofija očituje tako što se filozofski problemi, odnosno mentalni eksperimenti puni različitih paradoksa, ali ipak u domeni zamislivosti, prikazuju transparentno, razumijevanje problema je intuitivno, te time filozofija postaje razumljivija širim masama.

Glavni argumenti negativne strane su da Star Trek trivijalizira filozofske probleme, iskrivljuje ih, odnosno pogrešno interpretira, te zamagljuje bit problema. Time, smatraju negativisti, filozofija gubi svoj uzvišeni karakter.

Nakon diskusije predavač je ipak naglasio kako smatra da pozitivna strana ipak ima bolje argumente, budući se serija Star Trek može promatrati kao novi medij za prenošenje filozofskih problema, za što su do danas uglavnom služile knjige. Prisjetimo se samo Sokrata i njegove mržnje prema zapisivanju svojih filozofskih misli, tako recimo i danas postoje filozofi koji smatraju kako se filozofski problemi ne bi smjeli biti u formi TV serije ili filma. Kao što je Sokrat pogriješio, tako mi se čini da griješe i današnji protivnci iznošenja filozofskih problema u serijama i filmovima.

Zatim je usljedilo predstavljanje knjige Krešimira Mišaka «Zvjezdani riffovi», međutim to je bilo više kao neformalni razgovor između njega i publike. Odgovarao je na pitanja o početcima svoje TV karijere, iskazao je svoj stav da je stvarnost samo iluzija koju kreiraju osjetila, te svoje prihvaćanje tvrdnji Davida Ickea oko vladavine reptila što je potkrijepio svjedočanstvima raznih ljudi što su mu prilazili.

Zatim je slijedilo zabavno druženje u «Krčmi kod Malog mravca» i razni kvizovi, te svirka psiho tribal benda Pavijan Girvasti na terasi ICEJ-a.

Svoj idući dan na Liburniconu započeo sam gledanjem kultnog crtića Heavy Metal i još jednom sam bio oduševljen tim distopijskim, cyber punk, metal, amazonske ratnice SF crtićem.

Zbog čega sam propustio i potragu za asteroidima... eto.
Onda se odjednom u zgradi ICEJ-a okupila ogromna količina ljudi, što je samo značilo da se bliži centralni događaj ovogodišnjeg Liburnicona, Znanost pod Zvijezdama, razgovor između Korada Korlevića, Vladimira Paara i Krešimira Mišaka na temu Kraj tehnološke civilizacije.
Kako je puhala bura, talk show se premjestio u konferencijsku dvoranu koja je bila premala za primanje svih zainteresiranih.

Započelo je prezentacijom Korada Korlevića na temu Kraja tehnološke civilizacije. Istaknuo je kako tehnološke civilizacije na mogu trajati vječno jer iskorištavanjem resursa same sebe unište, te da je prosjek njihova trajanja oko 300 godina. Tehnološke civilizacije usporedio je s požarom. Ipak, naglasio je kako ne mogu postojati civilzacije koje nisu tehnološke, jer se jedino tehnologijom može kultivirati i obuzdati priroda, te da bi etičku civilizaciju najvjerojatnije razbio asteroid, dok naprotiv, generali tehničke civilizacije jedva čekaju razbiti neki asteorid samo kako bi provjerili novo oružje i vidjeli kako je to skršiti ga, čak i ako ne predstavlja prijetnju.

Rekao je da se kraj tehnološke civilizacije može prepoznati po smanjenjoj prizvodnji energije i dekadentnim ponašanjem ljudi koji se sve manje brinu za znanost, a više za zabavu po načelu kruha i igrara. Slično se dogodilo rimskoj civilizaciji, a sadašnjih kruha i igara su nogometna prvenstva, rekao je Korlević i ukazao na pivopije koje mašu zastavama indikatorom dekadencije i početkom kraja naše tehnološke civilizacije. A civilizaciju neće uništiti neki dramatični događaj, poput nuklearnog rata, već neki banalni poput povećanja cijena naranča na Floridi.

Vladimir Paar je iznio optimističniji pogled, međutim pomalo inertan jer se uzdao u slučajnu akciju pojedinca, rekavši da se spas civilizacije nalazi u «mišljenju vlastitom glavom». Upozorio je na činjenicu da civilizacije propadaju kada se zaustavi razvoj znanosti, kao što se dogodilo Kini. Međutim, iznosio je i kreacionističke stavove oko evolucije, s čime je upao u polemiku s Korlevićem, tvrdeći da je život slučajnost i rijetka pojava u svemiru, dok je Korlević tvrdio suprotno uzdajući se da će nalazi na Marsu potvrditi postojanje nekih oblika života. Ipak, tu polemiku nisu produbili jer to nije bila glavna tema rasprave.

Korlević je naglasio da moć kapitala šteti civilizaciji, jer se zbog profita neka znanstvena istraživanja zaustavljaju, a osim toga, kapital profitira na dekadenciji i spektaklu, što automatski radi protiv civilizacije.

Stoga jedinu nadu vidi u obrazovanju, međutim, mišljenja je kako danas veći utjecaj na obrazovanje mladih ima Televizija, koja ipak nudi samo spektakl, stoga je zadržao svoj pesimistični stav oko opstanka civilizacije.

Dodatni argumet je činjenica da svojim razvojem civilizacija postaje sve kompleksnija, primjerice pravni sustav ima proceduru za kažnjavanje kriminalca, zbog čega oni znaju ostati na slobodi, pa ljudi zahtjevaju jednostavnije metode i zazivaju neku vrstu šerijatskog zakona. Osim toga kapital je preko burze postao živo biće koje direktno ugrožava opstanak civilizacije.

Na to mu je replicirao Paar tvrdnjom da kapital nikada neće moći kontrolirati ljudsku misao, a Korlević mu je odgovorio da mediji, koji su prenosnici informacija, u vlasništvu kapitala, pa reklamama i manipuliranjem informacija već kontroliraju ljudsku misao.

Zatim je usljedila diskusija s publikom, koja je potrajala i nakon završetka programa.
I onda, do rano ujutro održavali su se razni kvizovi na temu SF-a i Fantasy-a, toliko zanimljivi da mi je vrijeme proteklo... u trenu.

Svaka čast organizatorima.

Marin Tomić

Objavljeno 01.08.2008.