Britanski dnevnik Guardian pozvao je nedavno nekoliko poznatih glazbenika da izdvoje najprecjenjenije albume u povijesti, a ”na piku” su se našli neki koji često dolaze na vrhove top lista. Tako je producent Mark Ronson izdvojio Tupac Shakurov ’All Eyez On Me’, najpoznatiji album ovog repera za kojeg Ronson kaže da «nije rekao ništa pametno». Ne valja mu ni Dr. Dreova produkcija. Wayne Coyne iz Flaming Lips nominirao je Nirvanin ’Nevermind’ za koji kaže da nikad nije mislio da taj album ima dobru produkciju ili pjesme, misli da zapravo nikad ne možeš čuti taj album, naslovnica mu je jeftina («da su to Alice In Chains napravili, mislili bismo da se šale») i za kraj ih uspoređuje s Nickelback i naziva drogerašima.
Luke Pritchard iz the Kooks imenovao je ’Pet Sounds’ The Beach Boys za kojeg kaže da mu je bio razočaranje od prvog preslušavanja te da ovaj album najmanje zaslužuje da ga se naziva «klasičnim» od svih albuma koji imaju tu etiketu. Eddie Argos iz Art Brut nominirao je ’The Stone Roses’ istoimenog benda. Kaže za Stone Roses da su «grozan, grozan bend. Bili su nekarizmatični, tekstovi besmisleni i glazba jednolična».
Ian Williams iz Battles kaže da je ’Is This It’, prvi album The Strokes trenutak kad su se spojili Gucci i pobunjeništvo, te smatra da su ovi Njujorčani vrlo konzervativna, staromodna ideja rocka za 21. stoljeće, novi Duran Duran, «nova dekadencija za novi milenij». Alex Kapranos iz Franz Ferdinand izabrao je ’Marquee Moon’ Television i opisao ih je kao Grateful Dead punka, dok se Billy Childish okomio na ’Sgt Pepper’s Lonely Hearts Club Band’ The Beatles za kojeg smatra da je naznačio kraj rock’n’rolla jer albumu nedostaje vitalnosti i energije, te da je to srednjestrujaški rock za vodoinstalatere i korporativne hipije koji su uništili rock. Green Gartside iz Scritti Politti kaže za ’The Neon Bible’ Arcade Fire da su «gomila manirizama, klišea i uređaja». Nastavlja da je «neprivlačan, tekstualno ružan, malo harmoničan i melodijski dosadan, bombastičan i melodramatičan... monoton».
Tjinder Singh iz Cornershop kaže za ’Dark Side of the Moon’ Pink Floyd da je «laboratorijski eksperiment kojeg su sastavili akademski ljudi što vole nositi šalove... To je napuhani konceptualni album koji je punk učinio nužnim». The Doors ’LA Woman’ je na listu stavio Craig Finn iz Hold Steady za čijeg pjevača Morrisona kaže da je «više bio pijani šupak nego inteligentni pjesnik» a za «There’s a killer on the road/ His brain is squirming like a toad» iz ’Riders On The Storm’ kaže da je najgori stih u povijesti rock’n’rolla. Književnik Ian Rankin nominirao je Velvet Underground and Nico za koje kaže da su Andy Warholov proizvod, loše produciran s neslušljivim pjesmama.
Bez dlake na jeziku, nema šta... zanimljivo je pitanje kakve bi komentare imali prozvani glazbenici na uratke svojih kolega koji su ih ”oprali” u ovom osvrtu. Vjerojatno još gore. A nagrada? Obraz debel k’o đon - po vlastitom odabiru.
