Metal legende u Areni Beograd!
Legende Hard Rocka i Heavy Metala Whitesnake i Judas Priest nastupili su u petak 01.07.2011. navečer u beogradskoj areni u okviru zajedničke turneje.Prema procijenama oko 12.000 fanova došlo je na ovaj jedinstveni događaj. (foto:I.Stanković)
Nakon nastupa dvije predgrupe, Atlantide i Malehookersa, na scenu su u 21.20, uz vrisku mnogobrojnih, prije svega obožavateljica izašli Whitesnake i započeli svoj nastup s „Best years“.
Na nju se nadovezala „Give me all your love“,za kojom je uslijedio veliki hit „Love aint no stranger“. Uigrana i uvježbana ekipa predvođena Davidom Coverdalom podigla je masu kako je i bilo za očekivati. Atmosfera se spušta čuvenom baladom „Is this love“ dok su novi album obilježili sa „Steal your heart away“ i naslovnom „Forevermore“.
Uslijedile su gitarske majstorije Doug Aldricha i Beacha. Još jedna nova pjesma „Love will set you free“ a zatim Brian Tichy poklanja interesantan ali poduži solo na bubnjevima.“Skraćena „Slide it in“ se pretače u klasik „Fool for your loving“ s ogromnim ovacijama, koje se nastavljaju i u završnici se stapa s „Here i go again“ i „Still of the night“.
Na zahtjev publike koja je tražila još, bez muzike, uz zborsko pjevanje fanova, David se oprašta uz jednu strofu legendarnog hita Deep Purple-a „Soldier of fortune“.
70 minuta svirke je ostavilo prilično nezadovoljne fanove koji su očekivali duži nastup.
Scenu prekriva zavjesa „Epitaph“ što je i naziv oproštajne turneje Judas Priesta.
Nekoliko minuta poslije 23.00, sa razglasa kreće intro „Battle Hymns“, zavjesa pada i u svom sjaju i blještavilu na sceni se pojavljuju Judas Priest predvođeni Rob Halfordom, potpuno obučenim u kožu na kojoj dominiraju nitne.
Paklena svirka počinje s „Rapid fire“ za kojom slijedi legendarna „Metal gods“. Bend nas vodi kroz presjek svog opusa. “Heading out to the highway“ iz 81. a nakon nje moćna „Judas rising“ s povratničkog albuma „Angel of retribution“ iz 2005. Godine.
Tek za vrijeme nastupa Priesta mogli smo se uvjeriti u snagu rasvjete, razglasa, dimnih zavjesa, “ključajuće pare“, vatre i lasera koji su se u toku svirke savršeno nadopunjavali s prepoznatljivim zvukom benda koga krase kristalno čiste i oštre gitare.
Iznenađenje slijedi sa „Starbreaker“ a potom „Victim of changes“ a sa prvog albuma „Rocka rolla“ još jedna pjesma koja dugo nije izvođena „Never satisfied“. Svaku pjesmu prati određena scenografija upotpunjena ogromnim platnom iznad bubnjeva, na kojem se izmenjuju slike albuma i vizualna rijšenja izvođene numere.
Obrada Joan Baez „Diamonds and rust“ počinje kao lagana balada da bi se nastavila u žešćem ritmu. Uvod „Dawn of creation“ smijenjuje „Prophecy“ s posljednjeg studijskog albuma „Nostradamus“ upotpunjena kockom koja se vrti s likom proroka na video panou.
Halford izlazi u blještavoj kukuljici sa štapom od dva metra u vidu zaštitnog znaka benda. Jako je teško opisati kompletan doživljaj riječima. To zaista treba vidjeti i doživjeti. Sama grandiozna bina ostavlja jak dojam, a još kada se na to nadoveže vrhunska svirka...
Neumorni Rob skoro za svaku pjesmu mijenja kožne mantile, jakne, prsluke. Grmljavina zvuka donosi „Night crawler“, slijedi „Turbo lover“ da bi se žestoki ritam nakratko prekinuo s „Beyond the realms of death“, baladom u njihovom maniru.
Veliki hit iz sredine osamdesetih „The sentinel“ ponovo podiže masu, a dugačka i moćna „Blood red skies“u čijoj završnici dolazi do punog izražaja raspomamljeni vrišteći vokal, mnoge ostavlja bez daha.
Odlična cover verzija Fleetvod Mac-a „Green Manalishi (with two pronged crown)“ udara svom žestinom, dok je „Breaking the law“ imala čast da otpjeva publika u cijelosti. Za kraj službenog dijela himna „Painkiller.“
Prvi bis nam donosi „Hellion“ i Halforda s višeg nivoa bine uz „Electric eye“. Nakon nje pomrčinu na bini prolama zaglušujuća buka turiranog motora na kojem iz mraka i magle stiže uz „Hell bent for leather“.
Slijedi naravno „Oh yeah“ s publikom uz dugačku „Youve got another thing comin“. Ponoć je odavno prošla i na drugom bis na red je stigla oproštajna „Living after midnight“. To je kraj nastupa legendi britanskog i svijetskog Heavy Metala, bendu koji je utro put mnogima.
Sve pohvale čitavom bendu, kao i gitaristi Richie Faulkner-u koji je zamijenio legendarnog KK Downinga, dajući sve od sebe da fanovi ne primijete nedostatak.
Kada se odgleda jedan ovakav koncert koji predstavlja vanserijski događaj svima postaje jasno zašto su Judas Priest to što jesu. Praktično da ne postoji bend koji svira sa toliko strasti, iskrenosti, posvećenosti, ljubavi i energije prema Heavy Metalu. Ta činjenica im je i donjela titulu Metalnih Bogova.
Avalon Produkcija je donjela i ostavila Metal Noć za pamčenje. Po odazivu i reakciji publike jasno je da bi ovakvih događaja trebalo biti više.
Alexandar Obradović i Ivica Stanković
Objavljeno 08.07.2011.
