Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Mick Jagger - Stonesi i rock umjesto diplome i ekonomije

Mick Jagger - Stonesi i rock umjesto diplome i ekonomijeMichael Phillip Jagger rođen je 26. lipnja 1943. godine u Datfort, Kentu u Engleskoj. Njegov otac Basil bio je učitelj, a majka Eva, emigrantica iz Australije, bila je aktivna članica konzervativne stranke koja je u to vrijeme dosta aktivno sudjelovala u svakodnevnoj politici.

Mick je bio stariji brat, odgajan da krene očevim stopama no njega je od najranijih dana, više od učiteljskog podučavanja, zanimala glazba. Još kao dijete volio je pjevati pa je bio i član lokalnog crkvenog zbora. Kad nije pjevao najradije je slušao glazbu s radija.

Paralelno s ljubavlju prema pjevanju razvijao se i interes za ekonomiju, te je nakon srednje škole, gdje je osnovao i svoj prvi band „Little Boy Blue & the Blue Boys“, upisao ekonomski fakultet u Londonu, „The London School of Economics”.

Sa 19 godina počinje nastupati kao pjevač, a ekonomija pada u drugi plan. Iako nije imao glazbenog obrazovanja znao je privući publiku i stvoriti dobru atmosferu što mu se i samome počelo sve više sviđati. Upravo u to vrijeme, Jagger je u Londonu sreo starog znanaca, još iz osnovnoškolskih klupa, Keith Richardsa. Ubrzo su shvatili da ih jednako oduševljava rhythm & blues i preselili zajedno s gitaristom Brian Jonesom u stan. U ovoj fazi dok su Jones i Richards kovali planove o rock and roll bandu, Mick je još uredno pohađao satove ekonomije.

Prvi nastup banda čiji su članovi bili Jagger, Richards i Jones dogodio se u malenom jazz klubu „Marquee Club“. Još uvijek su bili bez imena, ali su se predstavili kao „Brian Jones, Mick Jagger i the Rollin’ Stones“ prema naslovu pjesme njima omiljenog Muddy Watersa. Nakon ovog nastupa triju su se priključili Charlie Watts i basist Bill Wyman. Uslijedile su svirke po manjim klubovima da bi do 1964. godine Rolling Stonesi postali uz Beatlese najpopularniji engleski band. I dalje su stvarali pod utjecajem američkog rhythm & bluesa, Chuck Berryija i Bo Diddleyija no sada su počeli stvarati i svoje pjesme. U ovom su se periodu izrodili klasici poput „Paint It Black“, „Time Is on My Side“, „Get Off of My Cloud“, „(I Can’t Get No) Satisfaction“, „Jumpin’ Jack Flash“ i drugi. Autori su bili Jagger i Richards.

Band je izdao nekoliko uspješnih albuma uključujući „December’s Children“, „Aftermath“ i „Between the Buttons“, a onda je 1967. godine Jagger uhićen zbog posjedovanja droge. Iako je uspio smanjiti izrečenu kaznu, nastavili su se boriti s novinskim naslovima što je utjecalo i na stanje unutar banda. Započeo je period nesuglasica i razmirica unutar banda, a Jagger se okrenuo novoj ljubavi, filmu, te je 1968. godine odigrao rolu u filmu „Performance“ Nicolasa Roega.

Od sredine 70-ih do ranih 80-ih Keith Richards i Mick Jagger su u stalnim konfliktima glede glazbenog usmjeravanja banda. Mick je želio zaokrenuti u pop i dance glazbene vode, dok se Richards beskompromisno zalagao za rock’n’roll i blues izričaj.

1984. godine Jagger započinje rad na solo albumu kojim se približio popu. Album „She’s the Boss“ izlazi godinu dana kasnije, a Jagger snima niz art spotova za isti. Na albumu su radili Pete Townshend, Jeff Beck, Carlos Alomar i Herbie Hancock, dok je sam Jegger producirao album u suradnji s Bill Laswellom i Nile Rodgersom. Album je kako su mnogi zaključili imao „hipi“ zvuk, čemu su najviše pridonijele klavijature i ritam mašina. I album i singl „Just Another Night“ postali su hit širom svijeta, te je album dostigao platinasto izdanje u Americi. Iste godine s David Bowiem, Jagger snima obradu Martha & the Vandellas’ „Dancing in the Street“ za organizaciju Live Aid. Pjesma je zaposjela visoko sedmo mjesto na U.S. pop ljestvici, a sva je zarada išla organizaciji Live Aid.

Sljedeći solo album „Primitive Cool“ iz 1987. godine sniman je u Nizozemskoj i na Barbadosu. Mick je na albumu surađivao s Davidom A. Stewartom (Eurythmics). Album nije ostavio veći trag na glazbenoj sceni no na njemu su se našle dvije solidne skladbe. Let’s Work“ iz 1989. godine, nakon Mickova povratka s gitaristom Jeff Beckom i producentom Keith Diamondom, nije prošao najbolje niti kod publike niti kod kritičara što je Jaggera uvjerilo da se vrati Stonesima.

Uslijedio je rad na njihovom novom albumu „Steel Wheels“ koji je nakon objavljivanja i turneje ostvario zaradu dovoljno veliku da svi malo uspore, što je Jaggeru bila idealna prilika za snimanje trećeg samostalnog albuma. „Wandering Spirit“ producirao je Rick Rubin, poznat po svom radu s Beastie Boysima i Red Hot Chili Peppersima.

„Wandering Spirit“, sniman u Los Angelesu, izašao je 1993. godine, polučio odlične kritike i popeo se na 11 mjesto U.S. ljestvice. Ovaj put je Jagger za suradnike odabrao Lenny Kravitza i Fleu (RHCP). Singl kojim je album najavljen „Sweet Thing“ brzo je zauzeo visoke pozicije na svjetskim glazbenim ljestvicama. Iste godine, album je postao zlatan.

Jaggerov interes za ekonomiju i pohađanje škole, što nije rezultiralo diplomom jer je odabrao glazbu, pokazali su se važnim nakon što su Stonesi otpustili drugog menedžera. Od tada pa nadalje Jagger je u suradnji s prijateljem i bivšim kolegom Rupert Löwensteinom, vodio kontrolu nad njihovim prihodima. Pokazalo se da sati provedeni na predavanjima nisu uzalud potrošeni.

U 90-ima Jagger se više posvetio snimanju filmova, pa tako u sljedećih nekoliko godina snima „Freejack“ (1992), „Bent“ (1997) i „The Man From Elysian Fields“ (2001). Radio je soundtrack za film „Invocation Of My Demon Brother“ Kenneth Angera, te je 1995. godine zajedno s Victoriom Pearman osnovao „Jagged Films“ kako bi mogao raditi na vlastitim projektima, „World War II“ i „Being Mick“.

2001. godine izlazi četvrti Jaggerov solo album „Goddess in the Doorway“ na kojem su gostovali Pete Townshend, Bono, Lenny Kravitz, Missy ”Misdemeanor” Elliot, Joe Perry, Wyclef Jean i Rob Thomas. U filmu „Being Mick“ prikazana su snimanja mnogih numera, a veliki megahit „God Gave Me Everything“ producirao je Lenny Kravitz.

U prosincu 2003. godine Jagger je odlikovan viteškim statusom, od strane princa Charlesa, zbog svojih doprinosa glazbi. Naravno da je to ponovno dovelo do razmirica između Jaggera i Richardsa kojemu je ovaj čin bio apsurdan i smiješan, što je Jagger jednostavno objasnio ljubomorom.

Prošle godine Jagger je objavio „The Very Best of Mick Jagger“ koji nudi odličan uvid u njergove solo radove tijekom više od dva desetljeća. Richardsu se i dalje ne sviđa Mickova solo glazba.

Diskografija:

She’s the Boss (1985.)
Primitive Cool (1987.)
Wandering Spirit (1993.)
Goddess in the Doorway (2001.)
The Very Best of Mick Jagger (2007.)

Link: www.mickjagger.com

Mick Jagger - God Gave Me Everything I Want



Anamarija Simčić

Objavljeno 24.07.2008.

Vremeplov

Vrlo sam sretan, zadovoljan sam životom zato što me iskustvo dovelo do toga da radim ono što želim raditi. Ne žalim za ničim. Sam sam sebe obrazovao. Škola mi je bila dosadna.
Van Morrison