Musick: Paralelni svjetovi

”On sad sanja – rekao je Cvilibim – i što misliš o čemu sanja?
Alica je rekla: ”To nitko živ ne zna.”
- Ma nemoj! Sanja o tebi! – uskliknuo je Cvilibim i pobjedonosno pljesnuo dlanovima. – I što misliš, kad bi on sad prestao sanjati o tebi, gdje bi bila?
- Ovdje gdje sam i sad, jasno – rekla je Alica.
- A ne, ti ne – odvratio je prezirno Cvilibim. – Ne bi bila nigdje! Pa ti si samo nešto u njegovom snu!
- Kada bi se ovaj probudio – dodao je Cvilibim – ti bi nestala...fuć...ugasila ko svijeća!”
- Lewis Carroll, Što je Alica otkrila iza zrcala (1872.)

”Deep inside the parallel universe it’s getting harder and harder to tell what came first”
- Red hot chili peppers, Parallel universe

Neki od mojih najdražih filmova su Mulholland drive i Lost highway američkog redatelja Davida Lyncha. Čini mi se se dotiču teorije paralelnih svijetova. Naime, u navedenim filmovima junaci u prvom dijelu filma imaju jedno ime i jednu sudbinu, dok se u drugom dijelu filma ime i sudbina mijenja, ali junak zadržava svoje osnovne fizičke karakteristike. Primjerice u Lost higwayu je glavna glumica u prvom dijelu filma crvenokosa, a u drugom dijelu filma plavokosa i pred kraju filma kada joj pokažu fotografiju na kojoj su crvenokosa i plavuša zajedno i pitaju je koja je ona, ona pokazuje na obje.
U Mulholland driveu postoji jedna priča u kojoj u prvom dijelu likovi predstavljaju jedne osobe, dok u drugom dijelu im se mijenjaju uloge u toj priči, zajedno s imenima. Imamo i nekog stvora koji živi iza zalogajnice i na neki način kontrolira sve te paralelne svijetove.
Film završava misteriozno i postoji mnoštvo teorija o značenju tog filma. Ja ne želim dati novu teoriju želim samo napisati na kakvo razmišljanja su me navela ta dva filma.
Uzbuđen nakon filma nisam spavao više od 24 sata i kao što je običaj kod ljudi u takvim stanjima osjećao sam se kao da sam otkrio sve tajne svih svemira.
Moja misao i refleksija na film je bila sljedeća; naš svijet nije jedan. On je skup bezbroj paralelnih (mogućih) svijetova koji se međusobno prepliću.
Ja postojim u više oblika.

1.Kao onaj koji percipira javu
2.Kao onaj koji sanja
3.Kao objekt koji je percipiran od drugoga
4.Kao objekt koji je sanjan od drugoga

Sva ta četiri oblika su nezavisna jedna od drugih. Jedino što ih razlikuje da 1. i 2. posjeduju samosvijest, dok 3. i 4. ne.
Neke ljude koje sretnem u javi zapravo spavaju i sanjaju moj život, dok prilikom spavanja moj san je zapravo nečiji tuđi život. Kada mene netko percipira iz perspektive prvog lica zapravo na percipira mene nego neki drugi objekt jer egzistira u paralelnom svijetu koji je aktualan svijet te osobe koja me percipira.
Drugim riječima: svaka je samosvjest jedan paralelni svijet i oni se međusobno razlikuju po svojstvima objekta, po prošlosti, budućnosti i sadašnjosti.
Primjerice; osoba X u svom životu viđa osobu Y, dok je za osobu Y život osobe X san, a java osobe Y je san osobe X .
Likovi su isti, ali se njihove životne priča razlikuju, osoba Y je sasvim drugačija u svijetu osobe X nego što je u svome svijetu i nema nikakve šansa da osoba X sazna kakva je stvarnost (svijet) osobe Y i obratno.
Zaključak, svaki čovjek je jedan paralelni svemir.
Nešto što bi moglo potkrijepiti moje razmišljanje je teorija suvremenog američkog filozofa Davida Lewisa o mogućim svijetovima. On svojom teorijom želi riješiti problem filozofije jezika o značenju riječi.
Da pojasnim: ako se značenje riječ nalazi u tome zato što riječ referira (odnosi se) na postojeći objekt, onda se postavlja pitanje u čemu je značenje onih riječi koje referiraju na izmišljene objekte kao što su Austin Powers ili Frodo Baggins? Lewis odgovara da postoji beskonačno mnogo paralelnih svemira, među njima je i naš, i jedina razlika između našeg svemira i drugih jest u tome što je naš svemir aktualan samo za nas, tako da u jednom od tih svemira postoji Austin Powers ili Frodo i ostali izmišljeni likovi pa onda te naše riječi referiraju na bića iz tog paralelnog svijeta i tako one imaju značenje.
Razlike između svijetova se kreću od svijeta u kojem imam crnu a ne smeđu kosu, pa sve do toga da postoji svemir koji je isti kao i moj aktualni samo jer ne postojim ili da postoji svemir, kao što sam već naveo, u kojemu sam ja jedino realno egzistirajuće biće, a svi drugi su samo projekcija mojeg uma.
Dakle moguće je da postoji svijet u kojemu se svi ti paralelni svijetovi preklapaju i u kojem prljavo biće iza zalogajnice kontrolira razilaženja i preklapanja svijetova kao u filmu Mulholland drive.
Podršku Lewisovoj teoriji daje kvantna fizika. Budući da se na sub atomskoj razini čestice ne pomiču po pravilnosti nego slučajno, znači da je naš svijet mogao biti drugačiji, i ne samo to, već je moguće da u isto vrijeme postoje bezbroj različitih svijetova jer veza između mikro razine (sub atomskih čestica) i makro razine (svijeta kakvim ga percipiramo) nije određena. Nema pravila da jedna te ista mikro razina generira jednaku makro razinu, već je moguće da jedna te ista mikro razina generira dvije ili bezbroj različitih makro razina, čime dolazimo do bezbroj realno egzistirajućih paralelnih svijetova.
Primjerice, prema kvantnoj fizici, odnosno Heisebergovom principu nesigurnosti ne možemo u isto vrijeme znati brzinu i položaj čestice jer ako se odlučimo za izračunavanje položaja nećemo moći izračunati brzinu, ali ne zato što čestica ima brzinu a mi je ne možemo izračunati, već zato što smo mi našim izračunavanjem utjecali na ponašanje mikro razine budući da čestica uopće nema određenu poziciju i brzinu sve dok je mi ne odlučimo izračunati.
Tako je moguć svijet u kome čestica ima brzinu, jer smo odlučili izračunati brzinu, dok je paralelni svijet onaj u kome čestica ima položaj jer smo odlučili izračunati položaj.
Dakle, odgovor na dilemu RHCP-a s početka teksta, nema prvog, sve je istovremeno, usporedno i različito.

Marin Tomić

Objavljeno 28.10.2005.