Niš – idealno mjesto za susret jazz muzičara i publike s istoka i zapada
Ako se prihvati činjenica da je za kvalitetan jazz, i ne samo jazz, dovoljno ili nužno da se postigne masovnost onda Nisville treba predstaviti kao svijetlu točku koja daje impuls europskoj jazz sceni. Ali ovakva replika može poslužiti kada se opisuje festival u Europi.
Nisville se definitivno 2011. godine pokazao svojom multikulturalnošću i gostima, popratnim programima, a naravno i brojem i kulturom posjetioca kao doping svojevrsnom akademiziranom europskom jazzu.
Festival u Nišu - Nisville pronašao je pravu mjeru u prezentiranju kvalitetne muzike vezane za jazz, a i samog jazza ali se istovremeno ustalio na stimuliranju i afirmaciji proizvoda s Balkana. Svemu tome doprinjela je i publika. Posjetioci, čak i s malom djecom u naručju, koja bi već oko 23h spavala dok bi roditelji pomno pratili festival, turisti s raznih strana i razni gosti, koje netko doživljava kao mitske ličnosti a koji se tijekom nastupa pretvore u goste i prijatelje, reagirali su na muzičare s bine tako da je indiferentna svirka bila isključena.
Svakodnevne press konferencije, workshopovi, bilteni i časopisi , svi opsjednuti festivalom tj. muzikom. Sve što jedan pravi festival treba ponudit
i.
Sve je počelo uručenjem Nagrade za životno djelo, koja je ove godine pripala poznatom kompozitoru i basisti Miši Blamu. Nulti dan festivala je svirkom otvorio Darko Rundek. Sve se odigralo u čast romskom soul pjevaču Šabanu Bajramoviću.
Najavljeni Sly i Robbie su otpočeli seriju ekskluzivnih imena prvog dana festivala. Pored provjerenih vrijednosti ovih živih legendi mora se odati priznanje da je njihova otvorenost prema publici bila više nego profesionalna tako da je ta orijentiranost na neki način i dug što se tek sada publika susreće s ovim legendama na prostoru koji se zove Balkan. The Jive Band, Traktororkestar zaokružuju uspješno prvi dan.
Drugi dan je definitivno izvoljevao pobjedu nastupom Stanley Jordan Trio-a. Ritmička postava nije toliko bila postavljena u prvi plan ali su Jordanove veze s rockom nastupom u Nišu bile očiglednije nego što se očekivalo. Možda je krivac i posljedica direktan kontakt s publikom, mada se ništa nije žrtvovalo od muzičke kvalitete. Osjećaj za dinamiku i melodijska invencija, pomiješani s virtuoznošću klavirskog sviranja gitare, pa i klavira izgledaju neiscrpni kod Stanleya dok je na bini što ga definitvno izdvaja kao jednog od boljih jazz-rock gitaristu.
U današnje vrijeme oseke kvalitetne muzike imponira kada prisustvujete koncertu muzičara koji kontrolira vješto svoju muziku, gdje doživite uživo umjetničko istraživanje, preko Bacha, Hendrixa do Led Zeppelina.
Stanley Jordan je održao pravu lekciju kreativnog i efektnog sviranja gitare i publici se predstavio u skoro 100 minuta nastupa. Katatonični pokreti, čak i jedan kolut unazad kome je prethodio skok sa stolice, pokreti ruke koji su podsjećali na pokrete mladog Pete Townshendea i pri tom virtuoznost koja ne trpi te pokrete iznjedrili su osmijehe kod publike koja je sve to nagradila aplauzima. Nasmijana lica i ljudi iz benda govorila su koliko i oni uživaju u svirci.
Trećeg dana Mungo Jerry Blues Band je donio publici na Nisvillu jedan drugačiji ugođaj. Iako je publika prethodnog dana dobila blues preko Bob Tillyja, Mungo Jerry tj. Ray Dorset je eto imao priliku popraviti povijesnu nepravdu kada je početkom 70-ih prošlog vijeka poslije 10-ak minuta prekinuo koncert u Beogradu gurnuvši klavijature tj. orgulje s bine zbog lošeg ozvučenja.
Publika u Nišu i Nisville su se tako ‘iskupili’ a Dorset je predstavio svoju trojicu kolega kao odličan bend ali i sebe kao showmana koji i te kako dobro svira gitaru, usnu harmoniku i pjeva blues. Mada je sve bilo u nekom ‘Mike Bloomfield’ stilu, pomalo retro, publici to nije smetalo. I to je ta čar koju pravi umjetnici nose sa sobom, napraviti atmosferu, bez obzira na umijeće. Da, nezaobilano , pjevalo se i plesalo kada je krenuo ‘In The Summetime’.
Četvrtog dana nismo bili na Nisvillu ali ako treba izvući zaključak – Nisville je festival koji ne barata ciframa. Nećete naći da je festival iz godine u godinu posjetilo x broj posjetioca. To nije merilo. Može se u pisanju dodati i koja nula. Nisville je doneo koncerte koje će posetioci pamtiti. Srdačnost i organizacija odgovornih ljudi, profil publike na festivalu, možda i pretpostavimo sam profil gostiju. Dovoljno da se sve okarakterizira kao vrijedan spomena u svakom pogledu. Nisville je uostalom prava prilika da se publika sa osjećajem za ‘estetsku muziku pod okriljem jazza’ na pravi način i preko pravih ljudi druži.
Ivica Stanković
Objavljeno 17.08.2011.
