Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Opus na Nišvillu 2012

Opus  na Nišvillu 2012Njujorški kvintet ”Opus 5” koji okuplja neke od najboljih i najtraženijih muzičara aktualne jazz scene nastupiti će na ovogodišnjuem Nišville jazz festivalu i premijerno u Evropi promovirati prvi album sastava.

Alex Sipiagin - truba, Seamus Blake - tenor saksofon, David Kikoski - klavir, Boris Kozlov - kontrabas i Donald Edwards - bubnjevi, predstaviti će se publici u niškoj Tvrđavi u subotu, 18. 08.2012.godine.

Osim činjenice da zbirni popis muzičara s kojima su sarađivali članovi ”Opus 5” predstavlja svojevrsni ”Tko je tko” suvremene američke jazz scene, zajednički imenik koji objedinjuje članove ovog pravog all stars kvinteta je i podatak da su svi i stalni članovi Mingus projekata: Mingus Big Band, Mingus Orchestra i Mingus Dynasty - sastava koji izvode kompozicije pokojnog kontrabasista, kompozitora i aranžera Charlesa Mingusa.

Svojevrstan kuriozitet vezan za kvintet ”Opus 5”, koji je nedavno objavio prvi CD za ”Criss Cross Jazz”, je i to što su u postavi dva Rusa, Alex Sipiagin i Boris Kozlov (obojica rođeni 1967. godine) koji su, nakon klasičnog i jazz obrazovanja i velikog broja nastupa i snimanja u domovini, odlučili da se početkom devedesetih okušaju u Americi, gdje su se veoma brzo uspjeli nametnuti kao vanserisjki umjetnici i to baš u New Yorku kao epicentru svjetske jazz scene.

Gil Evans Band, Earl Gardner, Randy Brecker, Dave Holland big band, Michael Brecker, Larry Coryell, Eric Clapton, Dr. John, Aaron Neville, Gonzalo Rubalcaba, Kenny Werner, Elvis Costello, Michael Franks, Dave Sanborn, Phil Ramone (...) samo su neki od sastava i muzičara s kojima je surađivao Alex Sipiagin koji je za dva desetljeća rada u USA osim 11 albuma pod svojim imenom sudjelovao na još pedesetak projkata od kojih je značajan broj dobio Grammy u različitim kategorijama.

Boris Kozlov također ima bogatu diskografiju ostvarenu kroz suradnju s poznatim muzičarima: Michael Brecker, Ray Barretto, Terry Gibbs/Buddy De Franco Band, Bobby Watson, Bob Berg, Benny Golson, James Moody, Ronnie Cuber, John Stubblefield, Ravi Coltrane, Donny McCaslin, Michel Legrand, George Colligan, Mark Whitfield, David Gilmore, Jeff ’Tain’ Watts, Antonio Sanches, Robin Eubanks, Frank Lacy... Brian Lynch i Eddie Palmieri - s kojima je svirao na albumu ”Simpatico” koji je 2007 godine dobio Grammy kao najbolji latino jazz album).

Posljednjih godina uz angažman kao stalni kontrabasist i aranžer, ima i funkciju umjetničkog direktora Mingus projekata - što je, s obzirom na reputaciju ovih sastava, ali i imena Charlesa Mingusa - veliko priznanje za Kozlova.

Seamus Blake (rođen 1970), koji je odavno prepoznat kao jedan od najinventivnijih saksofonista suvremene jazz scene, prvi značajniji angažman je imao još kao dvadesetogodišnji student Berklee akademije kada je dobio poziv od legendarnog bubnjara Victora Lewisa. Veljače 2002, osvojio je prvo mjesto na Thelonious Monk International Jazz Saxophone Competition u Washingtonu i kao pobjednik nastupao sa Wayne Shorter-om i Herbie Hancock-om. Objavio je šest albuma kao vođa sastava, bio je član čuvenog “Quiet Banda” John-a Scofield-a, a surađivao i s grupama koje su predvodili Dave Douglas, Kenny Barron, Michael Brecker, Randy Brecker, Ingrid Jensen, Maria Schneider, Brad Mehldau, Al Foster, Brian Blade, Jack Dejohnette...

Muzičar s najviše iskustva u kvintetu je pijanist David Kikoski (1961) kojega mnogi kritičari apostrofiraju kao najinventivnijeg i najoriginalnijeg muzičara svoje generacije. U vrijeme studija na Berklee akademiji vodio je trio u u kojem je svirao i Pat Metheny s kojim je Dave kasnije ponovo surađivao na nekoliko projekata s legendarnim bubnjarem Roy Haynes-om. Prve snimke je napravio s Randy Brecker-om u postavi u kojoj su svirali i Joe Henderson, Ron Carter i Al Foster.

Pod svojim imenom snimio je 14 albuma (producent drugog je bio čuveni Walter Becker iz grupe Steely Dan) a kao sideman i kolider učestvovao u snimanju još preko sto albuma koje su potpisivali: John Scofield, Ravi Coltrane, Dave Holland, Mike Stern, Chick Corea, Bill Stewart,Toots Thielemans, Tom Harrell, Gary Thomas, Marcus Miller, Michael Brecker, Pat Martino, Jack Dejohnette, Joe Lovano, Roy Hargrove, Kenny Garrett, Christian McBride, Nicholas Payton...

Od službenog ulaska početka profesionalne karijere 1987. godine u New Orleansu, bubnjar Donald Edwards je fantastičnu reputasciju stekao snimajući i nastupajući širom svijeta s mnogim od najvećih imena jazz scene. Freddie Hubbard, Tom Harrell, Terrance Blanchard, Donald Harrison, Kevin Mahogony, Javon Jackson, Ellis Marsalis, Orrin Evans, Joey Calderazzo, Wynton Marsalis, The Mingus Big Band & Orchestra, Charlie Hunter, Russell Malone, Alvin Batiste, Stefon Harris i Mark Whitfield... samo su neka od tih imena. Osim toga što je vanserijski instrumentalist Edwards je priznat i kao odličan pedagog ali i kompozitor.

Godine 1994 dobio je Louisiana Arts Ambassador’s Award za kompoziciju, što je potvrdio i na albumima koje je snimio kao lider benda. Rodonačelnik jazz dinastije Marsalis - Elis Marsalis je izdvojio Donalda Edwardsa kao ”jednog od tek nekoliko vanserijskih umjetnika koji se jave tokom jedne generacije i koji potvrđuju da biti vrhunski muzičar ne znači biti samo odličan instrumentalist - što Donald, uzgred rečeno - i je”!


Objavljeno 15.04.2012.

Vremeplov

Jedan dio mene je besmrtan, potpuno van moje kontrole.
Brian Eno