Te davne 1977. godine nitko nije imao pojma da će postojati, baš kao ni što Pankrti, taj legendarni bend, nije pojma imao da će postati legende. A sve se to uistinu dogodilo. Oni su lani obilježili 30 godina od prvog koncerta. Za sve one koji ne znaju zašto bi Pankrti bili kult, nema druge nego savjet – prisjetite se nedavnog koncerta u Dvorani mladosti u kojoj se slavila 30. godišnjica riječkog zvuka. Ako i nakon odgledavanja istih, sad već barbića u najboljim godinama postavite pitanje zašto, onda jedini odgovor ili više savjet može biti – slušajte ono što razumijete.
Legenda, kao i povijesne činjenice kažu da su Pankrti osnovani 1977. u Kodeljevu, predgrađu Ljubljane. Te ’77. Grega Tomc je studirao sociologiju,a Peter Lovšin novinarstvo, što će reći da su studirali na istom faksu, družili se i tijekom jednog takvog druženja skužili su u časopisu ”Time” tekst o punku, pa si jedna drugom rekli – ako mogu oni, možemo i mi. Rečeno, učinjeno, no i pripreme su bile više nego znakovite. U cilju osnivanja banda Grega je otišao u London na tri tjedna da vidi kako to punk uživo zvuči, i da kupi sve punk ploče. Pero je pak imao zadatak okupiti bend dok je Grega na studijskom putovanju.
Prvu postavu činili su: Pero Lovšin na vokalu, Jure Krešavec na basu, Mitja Prijatelj na gitari, Bogo Pretnar na bubnjevima, koje je kasnije zamijenio za gitaru, a njega je na bubnjevima zamijenio Slavc Colnarič.
Nedugo zatim, Pankrti su održali i svoj prvi koncert (za koji su po vlastitom priznanju, mislili da će im biti i jedini) u gimnaziji na Mostama, gdje su svirali uglavnom slovenske prepjeve Sex Pistolsa, Clasha, Dead Boysa i New York Dollsa uz nekoliko vlastitih stvari. Nakon te svirke, koncerti u toj srednjoj školi bili su zabranjeni slijedećih deset godina (koliko će ironijom sudbine, otprilike i potrajati Pankrti), no Pankrti su već ostavili neizbrisiv trag, a stvari su se kretale priličnom brzinom, uz pomoć Radio Studenta održali su svoj slijedeći koncert.
Četvrti koncert održali su u Zagrebu u jesen 1977. na otvorenju izložbe Mirka Ilića u SC-u. Taj legendarni koncert zapanjio je publiku, koja nikad prije nije vidjela štogod slično, osvojili su ih svojom brzinom i žestinom nastupa. Taj koncert označio je svojevrsnu prekretnicu u jugoslavenskom rocku osamdesetih, i smatra se početkom Novog vala.
Uz pomoć Igora Vidmara, koji će postati važna karika čitave slovenske rock scene, Pankrti su izdali svoj prvi singl - ”Lublana je bulana / Lepi in prazni” (snimljen u talijanskoj Gorici), koji je postigao priličan uspjeh kako u Jugoslaviji, tako i izvan nje. Naime, kopilad što ime Pankrta u prijevodu znači dobili su dobre kritike u New Musical Expresu i Melody Makeru.
Pankrti izdaju i prvu ploču - ”Dolgcajt” (Dosada), snimljenu u ljubljanskom studiju ”Akademik”, koju kritičari proglašavaju pločom godine, i koja je postala jednom od ključnih ploča ne samo slovenskog, već i jugoslavenskog rocka.
1982. u studiju Tivoli snimaju svoj drugi album - ”Državni ljubimci” kojeg je kritika pokopala, a ondašnji haj glazbeni časopis ”Džuboks” proglasio pločom godine.
Dvije godine kasnije, Pankrti snimaju treću, po većini kritičara najbolju ploču - ”Rdeči album” (Crveni album). Taj najmračniji album Pankrta predstavio je band u naponu kreativne snage i zrelosti, a najviše je ostao zapamćen po pjesmi ”Bandiera rossa” (Crvena zastava), ali i stvarima poput ”Gora” i ”Udarnik sile”. ”Rdeči album” ostao je najprodavaniji album Pankrta.
”Pesmi sprave” četvrta je ploča Pankrta, a peti i posljednji studijski album ”Sexpok”, snimljen je 1987. u studiju Smolec u Zagrebu. Njime je obilježeno 10 godina djelovanja Pankrta koji su na malom prostoru Jugoslavije postigli sve što je bilo moguće, a za proboj vani nisu imali prevelikog motiva, tako da ta godina označava i kraj djelovanja Pankrta, kako je rekao Pero Lovšin na pitanje zašto: ”Previše muzike za premalo novca”.
Posljednji koncert pod nazivom ”Zadnji pogo” održali su 10.12.1987. u Hali Tivoli.
Nakon ”zadnjeg poga” Pankrti su išli slijedom one – kud koji mili moji. Pero Lovšin krajem osamdesetih i tijekom devedesetih zajedno s Dušanom Zibernom i Slavcom Colnaričem djeluje u grupi ”Sokoli” do 1993., a poslije njih s pratećim bendovima ”Križaji”, ”Vitezi” i na kraju ”Španski borcI”. Gregor Tomc, uz Lovšina tekstopisac Pankrta, nakon raspada grupe osniva i piše tekstove za hard rock band ”Bombe” koji se ugasio 1990. godine, a u međuvremenu doktorira sociologiju, piše knjige i predaje na Fakultetu u Ljubljani.
I za kraj samo napomena da su ”Pankrti” iza sebe ostavili 3 singla i 9 albuma, a njima u čast je prije dvije godine i Igor Zupe snimio i film imena ”LP Pankrti - Dolgcajt”.
U povijesti Pankrta spominju se i neki današnji političari, kao primjerice Dimitrij Rupel, ministar vanjskih poslova Slovenije. U tadašnjem tjedniku ”Teleks” Rupel piše da njihovi nastupi vrijeđaju građansku uljuđenost i poziva na ”ignoriranje” punka. Tadašnji slovenski partijski moćnik Franc Popit izjavio je da muzika Pankrta izaziva fizičku i duhovnu lijenost kod mlade generacije i da ”pljuju” po socijalizmu, a prije deset godina, u povodu dvadesete godišnjice prvog koncerta Pankrta, spomen-ploču u gimnastičkoj dvorani, gdje su prvi put nastupili, postavio je osobno tadašnji ministar kulture Jozef Školc.
Dobitnici su i nagrade ”Sedam sekretara SKOJ-a, za ploču koja je istovremeno bila oporezovana na šund”, pa što reći osim ono što lud radi zbunjenom.
Pametnom dosta. I previše!
Albumi: Lublana je bulana (1978, SKUC) Dolgcajt (1980, ZKP RTLJ) Novi Punk Val (1981) Namesto tebe (1981, ZKP RTLJ) Državni ljubimci (1982, ZKP RTLJ) Svoboda (1982, ZKP RTLJ) Rdeči album (1984, ZKP RTLJ) Pesmi sprave (1985, ZKP RTLJ) Slovan (1985, Slovan) Sexpok (1987, ZKP RTVLJ)
