Pips Chips & Videoclips - Astronauti u pustinji

Pips, Chips & Videoclips, istovremeno stilski raznovrsni, tematski provokativni i vizualno atraktivni - pravi su primjer modernog pop sastava i jedinstvena pojava na hrvatskoj glazbenoj sceni. Velika karijera ovog benda mogla se naslutiti već po prvom pojavljivanju u javnosti, 1992., kada je njihov nastupni singl, navijačka himna ”Dinamo ja volim” (nastala na tragu tradicionalne ”You’ll Never Walk Alone”), srušio sve rekorde slušanosti i postao neprikosnoveni hit godine. Riječ je o pjesmi koju kritičari s pravom nazivaju hrvatskom inačicom glasovite ”Anarchy In UK” Sex Pistolsa, o autentičnoj urbanoj himni čiji buntovničniki karakter podgrijava dugogodišnja borba navijača ”Dinama”, Bad Blue Boysa, da svom klubu vrate staro ime. Vrijedi spomenuti i to da ”Dinamo ja volim” u svih sedam i pol godina svog postojanja ni jednom nije emitiran na državnim TV i radio programima.

Veliki uspjeh debitantskog singla bio je u prvim godinama karijere Pipsima više teret negoli blagoslov. Diskografska industrija u ratnim uvjetima nije imala ni snage ni mogućnosti materijalizirati ogromnu popularnost jedne pjesme nepoznatog benda, a prešutni bojkot državnih medija i stalni politički presing onemogućavao je širu koncertnu aktivnost. Ipak, nastupni je album ”Shimpoo Pimpoo”, izdan krajem 1993., ostavio dobar zalog za budućnost. Stilski krajnje raznovrstan materijal, u rasponu od kabaretskog popa do žestokog punka, iznenadio je i zbunio mnoge; trebalo je vremena da se publika navikne na eklektičan autorski stil benda, karakterističan većini kvalitetne pop glazbe devedesetih. Širok raspon utjecaja Pips, Chips & Videoclips nikada nisu skrivali, i ta je karakteristika, uz specifičnu Ripperovu poetiku, do danas ključna u prepoznavanju vrijednosti benda. Iz početne faze vrijedi zabilježiti i nastup iz rujna 1993., kada su Pipsi, na izričit zahtjev legende hrvatske estrade Miše Kovača, nastupili kao njegova predgrupa na huminatarnom koncertu pred 40 tisuća ljudi na splitskom ”Poljudu”.

Slijedeće dvije godine obilježila je bogata kazališna aktivnost benda; 1994. je Satiričko kazalište ”Kerempuh” iskoristilo dobar dio materijala sa ”Shimpoo Pimpoo” kao glazbenu podlogu hit-predstave ”Dobro došli u plavi pakao” Borivoja Radakovića, dok godinu dana kasnije Pipsi rade soundtrack za rock-dramu ”Mafija!” u Zagrebačkom kazalištu mladih. Takva se sprega popa i teatra u oba slučaja pokazala vrlo uspješnom, donijevši i glumcima i bendu širi krug publike. U prosincu 1995. Pips, Chips & Videoclips objavljuju svoj drugi album, ”Dernjavu”, iznimno zrelo i kvalitetno ostvarenje, kojim bend osvaja i dotad mu nedostupne dijelove Hrvatske, te započinje proboj na susjedna tržišta Slovenije i Bosne i Hercegovine. Ova produkcijski i autorski superiorna ploča lakoćom osvaja hrvatsku inačicu ”Grammya”, diskografsku nagradu ”Porin” za najbolji alternativni album 1996. Trijumfalni koncertni nastupi tijekom proljeća i ljeta 1996. označuju definitivni dolazak Pipsa na sam vrh hrvatske rock hijerarhije. U rujnu 1996. grupa postaje glavni promotor proizvoda nizozemske tvrtke ”Duyvis” na hrvatskom tržištu.

”Dernjava” je Pipsima postavila visoke standarde za slijedeći projekt, i taj je izazov spremno dočekan. ”Fred Astaire”, sniman u proljeće 1997. na obroncima Učke, a miksan tog ljeta u Ljubljani, dočekan je u hrvatskoj javnosti kao apsolutni kreativni trijumf benda, s jednakim oduševljenjem publike i probirljivih kritičara. Moderna produkcija, agresivna svirka, čisti jezik ulice i nesumnjivo najveća politička angažiranost zabilježena na hrvatskoj sceni do sada bili su razlog podizanju velike medijske prašine. Izlazak albuma u listopadu ’97. pratila je i prva autorizirana biografija jednog hrvatskog rock benda, knjiga ”Dugi vikend u zemlji čudesa”. Zvaničnu koncertnu promociju ”Astairea” u zagrebačkom kazalištu ”Gavella” mediji su proglasili najboljom ”živom” predstavom benda u karijeri i jednim od najdojmljivijih rock događaja u Hrvatskoj uopće. Treća ploča Pips, Chips & Videoclips gotovo je u svim anketama na kraju 1997. osvojila prvo mjesto, a ukus publike potvrdila je i prava žetva nagrada 1998.; četiri novinarske rock nagrade ”Crni mačak” (za rock album, spot ”Sex u školi”, pjesmu ”Sex u školi” i vokalnu suradnju s Darkom Rundekom u ”Plači”), potvrdila su i dva ”Porina”, onaj najprestižniji - za album godine te za najbolju vokalnu suradnju. Potpuni trijumf ”Freda Astairea” spektakularno je proslavljen u proljeće ’98., na solo koncertu pred tri tisuće ljudi u zagrebačkom Domu sportova. Pipsi su, uz pet iznimno uspješnih spotova, svoju ulogu u vizuelnim medijima te godine zaokružili pojavljivanjem na soundtracku cijenjenog filma Gorana Rušinovića ”Mondo bobo”, s pjesmom ”Mrtav čovjek”.

Pips, Chips & Videoclips svojm karijerom pokazuju kako je moguće izdići se iznad uskih okvira sredine u kojoj su nastali i stvarati glazbu i ”predstavu” oko nje na svjetskoj razini. Riječ je o bendu koji profesionalnost uzima kao svoj ”modus operandi”, uvijek spremnom ispuniti očekivanja publike, bez obzira na okolnosti. Ove im je godine i sama publika zahvalila na takvom pristupu, dodijelivši im ”Crnog mačka” za najbolju live-izvedbu.

U studenom 1999. izlazi i njihov četvrti album ”Bog”, kruna njihovog dosadašnjeg rada i pravi pozdrav odlazećem tisućljeću. Sniman, miksan i masteriran u jednom od najboljih europskih studija, ”Tivoli” u Ljubljani, ”Bog” je jedan od najvažnijih domaćih albuma desetljeća koji s lakoćom osvaja dva ”Porina” (najbolji rock album i najbolje likovno oblikovanje) i četiri ”Crna mačka” (najbolji rock album, najbolji rock izvođač, najbolja produkcija i likovno oblikovanje). Slijedi i glasovita turneja ”Fenomenalan dan” po kazalištima u osam najvećih hrvatskih gradova.

U dvijetisućitoj bend je u medijima prisutan uglavnom zahvaljujući glasinama o raspadu, zbog odlaska dvojice njegovih članova, Kralje i Tiće. No, već u prosincu glasine su posve demantirane, kada na nastavku turneje ”Fenomenalan dan” gitarist Nikola Radman, poznat po radu s Urbanom, ulazi u bend kao njegov novi punopravni član, a Pipsi najavljuju i snimanje posve novog albuma ”Drveće i rijeke”. Turneja ”Fenomenalan dan” zaključena je u ljeto 2001, svirkama po hrvatskoj obali, a prije toga, zapaženi su i nastupi Pipsa u Ljubljani, Sarajevu i Skopju (festival ”Skopje gori”).

2002. godine iz benda odlazi bubnjar Šparka, pa bend danas ima još jednog novog člana - Tina Ostreša. U međuvremenu, Pipsi se okreću i Internetu kao savršenom mediju za komunikaciju s obožavateljima i nove eksperimente - Pipschipsvideoclips.com, rad izvrsnog mladog Web dizajnera Tomislava Turkovića, bio je središnjim mjestom zbivanja mnogih projekta, pionirskih za hrvatsku pop scenu. U suradnji s hrvatskim Internet providerom Iskonom, organiziran je živi prijenos stvaranja novih pjesama putem Web kamere smještene u prostoriju za vježbanje benda, a organizirano je i nekoliko chatova, tijekom kojih je Ripper bio domaćin mnogim istaknutim ličnostima hrvatske pop-kulturne scene (Mario Kovač, Let 3, El Bahattee, Mance, Robert Knjaz, Zoran Ferić i Bolesna braća). Preko Web sitea benda organiziran je i natječaj za remiks pjesme ”Motorcycle Boy” (uz ”Dan, Mrak” i ”Narko”, treći CD singl ”skinut” s albuma ”Bog”), te natječaj za dizajn omota albuma ”Drveće i rijeke” (Dan, mrak/Menart).

Kao najava albuma u eteru je zaživio singl s ”Ultraoptimizam” feat. Braća Zelenko. Pjesma je pomalo atipična za okorjele fanove ali se radi o pozitivnom šoku koji kao i uvijek kad su Pipsi u pitanju ima nekoliko dimenzija. Također, u prodaju ju pušten maxi singl ”Ultraoptimizam” koji uz originalnu radijsku verziju nudi kako ”Ultraoptimizam” vide Dashbeatz feat Edo Maajka i Nered, zatim Baby Dooks feat Bizzo i General Woo, te Shotov remix kao posljednji. Ipak, zgotovljen album se ”odmaknuo” od najavnog ”lažnjak singla” i potvrdio da je riječ o iznimno kvalitetnom ostvarenju koje ce se dugo slušati te zaintrigirati publiku i kritiku.

Najbolje pjesme u karijeri, ”2X2”, ”Kako funkcioniraju stvari” feat. Yaya, ”Mrgud, gorostas i tat”, ”Baka Lucija” i ”Ne igraj se Isusa” i ”Vjetar” u produkciji čovjeka po imenu Dave Friedmann (jednog od najcjenjenijih producenata današnjice koji se često povezuje s Jonathanom Donahueom i Mercury Rev, radio na albumima Flaming Lips: ”Yoshimi”, Mercury Rev: ”Deserter Songs”, ”All Is Dream”...), te suradnja sa Svadbasima donijela je jedan od najboljih albuma u povijesti siromašne domaće diskografije. Ripperova poetika nikad nije bila mirnija, intimnija i više okrenuta sebi, a glazba ugodnija i kompleksnija.

Nakon albuma ”Drveće i rijeke” objavljenog u travnju 2003. godine, Pipschips & videoclips neočekivano su pripremili izdanje, ”album bez struje” nazvan ”Dokument - Izštekani session”. Radi se o snimci koja je nastala 17. prosinca 2004. godine prilikom njihovog unplugged nastupa u emisiji Izštekani Jure Longyke na slovenskom radiju Val 202. Rezultat same svirke toliko je oduševio članove grupe i fanove da se neočekivano rodila ideja o realizaciji albuma, koji je ujedno i prvi live album skupine.

Krajem 2006. godine popularni ”Pipsi” su poslali Daveu Friedmannu svoje ”nove glazbene pustolovine” na uvid i obradu, tim je gotovo isti, Jura Ferlina i Pavle Miholjević iz Svadbasa potpisuju produkciju, a skoro vrijeme će pokazati kamo se uputio bend vođen ”astronautom u pustinji” Ivanišem.

Koliko god bili osporavani u svojoj ”stalnoj promeni” Pips, Chips & Videoclips s ”tatom” Dubravkom Ivanišem (nema više Rippera) i dalje ostaju jedinstvena pojava na glazbenoj sceni - svjetski bend koji pjeva na hrvatskom jeziku.

”Sve sam sigurniji da sam potpuno slučajno ovdje rođen. Prihvaćam ulogu odašiljača – emitiram s jedne pustopoljine u nadi da bi me (teoretski) mogao čuti cijeli kozmos. Ne shvaćajte ovo prepotentno, samo uzmite u obzir da ne mogu prihvatiti kako sve što napravim ide u gluhi ambis. S tim se nikad neću pomiriti...” - Dubravko Ivaniš.

PCVC:
Dubravko Ivaniš (glas, pjesme)
Ivan Božanić (gitara, kompjuter)
Šinec (harmonika, gitara)
Mario Borščak (bas)
Dino Brazzoduro (gitara)
Ivan Levačić (bubnjevi)
Zdeslav Klarić (klavijature)

Albumi:
Shimpoo Pimpoo (1993.)
Dernjava (1995.)
Fred Astaire (1997.)
Bog (1999.)
Drveće i rijeke (2003.)
Dokument (Izštekani session), akustični live album (2005.)

Link: www.pipschipsvideoclips.com

Marko Belić / Robert Paulić / Artis info

Objavljeno 02.12.2006.