PJ Harvey, jedna od značajnijih autorica, pjevačica i gitaristica, nikada nije pohađala satove gitare. Odabravši ovaj instrument kao mlada djevojka zavoljela je njegov oblik i mogućnosti koje nudi, te je s vremenom naučila pronalaziti pjesme u njemu.
Za sebe kaže da je zanima istraživanje svega što je u ljudskoj prirodi, strahova, ljubavi, sreće, ljutnje i strasti te da inspiraciju crpi iz stvarnosti. Emocije i doživljaje koje prepoznaje u drugima i sebi prenosi kroz pjesme svojoj publici. Kada stvara mora paziti u kojoj se prostoriji nalazi i u što gleda, jer ono što vidi utječe na ono o čemu piše. Stoga se često okružuje stvarima koje joj odgovaraju kao što su stare knjige, stara pisma, kamenje i slični prirodni materijali.
Ranije ju je znalo iznenaditi to što je ljudi doživljavaju agresivnom, jer smatra da su mnoge njene pjesme nježne i pune humora. S vremenom je baveći se glazbom uvidjela da mnogi ne znaju razdvojiti lik od djela, te da smatraju da je poznaju na temelju onoga što su čuli u njenim pjesmama.
Polly Jean Harvey rođena je 9. listopada 1969. godine u Bridportu u Engleskoj. Odrasla je na maloj farmi ovaca. Već u ranom djetinjstvu roditelji su je upoznali s bluesom, jazzom i art-rockom. Odrastala je slušajući John Lee Hookera, Howlin Wolfa, Roberta Johsona i Jimi Hendrixa. U tinedžerskoj dobi fascinirali su je bandovi Pixies, Television i Slint.
Osam godina je studirala saksofon te ga svirala, uz gitaru, u bandovima Bologna, The Polekats, The Stoned Weaklings i Automatic Dlamini. Osim što je svirala pjevala je i prateće vokale.
Vlastite pjesme, pod utjecajem irskog folka, počinje pisati sa sedamnaest godina kada je završila školovanje.
1991. godine u Dorsetu je osnovala PJ Harvey band u kojem su uz nju bili bivši bubnjar Automatic Dlaminia Rob Ellis i Ian Olliver na bas gitari. Ollivera je kasnije zamijenio Steve Vaughan. Njihov je prvi nastup završio neslavno. Bili su toliko loši da ih je vlasnik hotela u kojem su svirali zamolio da prestanu svirati kako mu ne bi potjerali sve goste.
Bez obzira na prvi fijasko nastavili su svirati i do jeseni izdali debi singl „Dress“. Sljedeće godine u veljači izlazi sljedeći singl „Sheela-Na-Gig“, koji im je donio vrlo dobre kritike. O PJ se počelo govoriti kao o iznimnoj autorici koja slojevitim i višeznačnim tekstovima mijenja postojeće stereotipe ljubavnih pop i rock uspješnica. Već na ovom albumu primjećuje se njena sklonost ka kontrastima, što je kasnije pratilo cijeli njen rad. Albumom dominira sugestivan vokal koji prelazi dionice od šapata do falseta, dok su gitarski rifovi jednostavni. Nakon izlaska njihovog prvog albuma „Dry“ zasule su ih pohvale, a engleski je Rolling Stone proglasio PJ najboljim tekstopiscem i najboljom novom ženskom pjevačicom.
Nakon što su je prepoznali kao vrsnu kantautoricu Harvey potpisuje za izdavačku kuću Island Records i u suradnji sa Steve Albinijem 1993. godine snima album „Rid Of Me“, spoj minimalističkih brojeva i epskih tema o ljudskoj seksualnosti. Iste godine se trio razilazi te nedugo nakon toga izlazi Harveyin solo album „4-Track Demos“ na kojem se našlo 14 skladbi među kojima su bile i neke njene demo snimke pjesama za „Ride Of Me“.
Na albumu „To Bring You My Love“ iz 1995. godine surađivala je s John Parishom kao koproducentom, Floodom, gitaristom Joe Goreom, Mick Harveyjem iz The Bad Seedsa. Album je govorio o traumatskom ljubavnom iskustvu. Po drugi put je nominirana za „Mercury Music Prize“, nominirana je za dva Grammyja, od časopisa Rolling Stone i Spin dobila laskavu titulu „Artist Of The Year“, te je album proglašen albumom godine od strane The Village Voice, USA Today, People, The New York Times i Rolling Stonea.
I njen sljedeći, peti, album na kojem je po prvi puta eksperimentirala s elektronikom, „Is This Desire?“ koji je objavljen 1998. godine donio joj je pohvale publike, kritike i kolega glazbenika te nominacije za British Awards i Grammy.
Dvije godine kasnije izlazi album „Stories From The City, Stories From The Sea“ za koji je 2001. godine dobila nagradu „Mercury Music Prize“ i time postala prva ženska izvođačica koja je osvojila ovu prestižnu nagradu. Na ovom je albumu u tri pjesme gostovao frontman grupe Radiohead, Thom Yorke.
Na sljedećem albumu naziva„Uh Huh Her“ PJ je gotovo sve odradila sama. Napisala je i uglazbila pjesme, snimala, miksala i producirala album. Rob Ellis je odsvirao bubnjeve i udaraljke, a sve ostale instrumente odsvirala je sama. Album je objavljen 2003. godine.
Nakon tri godine pauze, svjetlo dana je ugledao album „PJ Harvey: The Peel Sessions“, kolekcija njenih pjesama nastalih tijekom čitave karijere. Iste godine izlazi i njen prvi DVD „PJ Harvey On Tour: Please Leave Quietly“.
„White Chalk“ je njezin osmi album kojim se radikalno odmakla od dosadašnjeg rada. Album je sniman u spavaćoj sobi jedinog suradnika na albumu, producenta Flooda (Depeche Mode, U2, Nick Cave and the Bad Seeds, The Jesus and Mary Chain, Nine Inch Nails, The Smashing Pumpkins, The Killers). Razlog tomu je taj što je, kako je sama izjavila u interviewu za glazbeni časopis Pitchfork, željela pobjeći iz studija za koje smatra da su hladni i plastični, prepuni kompjutera, koje ne voli, pa joj je na takvom mjestu teško raditi.
Na njemu je veći dio skladbi snimljen na klaviru. U pjesmi „Broken Harp“ koja govori o ”slomljenom srcu” koristila je harfu koja je u stvarnosti bila polomljena i zatim popravljena. Zvuk te harfe pjesmi daje jedan poseban ton, starog, proživljenog, korištenog. Zanimljivo je da je na albumu pjesma „The Piano“ odsvirana na gitari i citru.
Sama PJ objasnila je da je u periodu nastanka ovog albuma skladala na mnogo različitih instrumenata i napisala preko 50 pjesama te da je slučajnost da su na albumu završile one odsvirane na klaviru. Ovaj je instrument za nju bio novost koju je prihvatila upravo zbog toga što ga do tada nije svirala. To joj se učinilo dobrom prilikom da učini nešto novo i drugačije. Budući da joj je osnovno pravilo, pri snimanju albuma, da zna što ne želi, a ne želi se ponavljati, može se reći da je ovim albumom ostala dosljedna sama sebi.
Uz snimanje vlastitih albuma i odlaske na velike svjetske turneje, PJ Harvey radila je i na soundtracku za filmove „Basquiat“, „Stella Does Tricks“, „The Cradle Will Rock“ i „Six Feet Under“, pojavila se u ulozi Marije Magdalene u filmu „The Book Of Life“ (Hal Hartley) te surađivala s mnogim glazbenicima, među kojima su Thom Yorke, Nick Cave, Tricky, Howe Gelb (Giant Sand), Pascal Comelade, Gordon Gano (Violent Femmes), Josh Homme i Mark Lanegan (Queens of the Stone Age) i drugi.
Diskografija: Dry (1992.) Rid of Me (1993.) 4-Track Demos (1993.) To Bring You My Love (1995.) Dance Hall at Louse Point (1996.) Is This Desire? (1998.) Stories from the City, Stories from the Sea (2000.) Uh Huh Her (2004.) The Peel Sessions 1991-2004 (2006.) White Chalk (2007.)
