Placebo i Marko Nastić raspametili Petrovaradin

Drugog dana jedanaestog Exita kao glavne zvijezde nastupili su Placebo, Atari Teenage Riot te niz vrhunskih elektroničara i DJ-eva kao što su Moderat ili Marko Nastić, a u Novi Sad, odnosno Petrovaradin, došlo je znatno više ljudi od tridesetak tisuća koliko ih je bilo na otvaranju.

Nažalost, došlo je do promjena u rasporedu nastupa u odnosu na najavljeni program, pa su kultni Atari Teenage Riot - nedavno smo ih imali prilike vidjeti na Harteri - umjesto u 22 i 15 svoj audio-vizualni pakleni spektakl, koji se ne preporuča epileptičarima i onima osjetljivijeg sluha, otpočeli već prije 21. Zbog toga ih dobar dio publike koji je to želio nije stigao čuti, a umjesto toga gledatelje su dočekali The Horrors koji zvuče kao klišeizirana gothic-glam mješavina Birthday partyja i Bauhausa. Sve u svemu, niti izgledaju niti zvuče previše očaravajuće.

Odlični Placebo

Na drugom dijelu Petrovaradinske tvrđave, odnosno na Fusion stageu, u isto vrijeme nastupao je beogradski S.A.R.S., skupina poznata po hitovima kao što su »Buđav lebac« ili »Rakija«. Bez obzira na veliki broj obožavatelja te pokušaj da ironiziraju svoj zvuk, mora se reći da zvuče krajnje neukusno - jednom riječju, grozno. Srećom, uskoro ih je zamijenio TBF.

Ogroman broj ljudi koji se natiskao vidjeti Placebo i Briana Molka nipošto nije ostao razočaran, jer su njihovi glam-rock ljubimci doslovce rasturili kombinacijom starih hitova kao što su »Every you Every me« ili »Special Needs« te efektnom obradom Nirvanine »All Apologies«.

Zapravo, dobitna kombinacija bila je iskrasti se nakon polovice koncerta i već nešto poslije ponoći zaputiti se u Dance Arenu, binu na koju se obično ne odlazi prije četiri ujutro.

Naime, nastupali su Moderat, sjajni njemački IDM elektroničari koje se isplatilo čuti i vidjeti impresivne vizualizacije, no pravi spektakl uslijedio je kad je za DJ pult sjeo Josh Wink. Ne toliko zbog solidne plesne glazbe koliko zbog dvije akrobatkinje koje su oduzimale dah viseći i izvodeći majstorije na zavjesama koje se spuštaju s vrha bine.

Ples do zore

Oko pet ujutro postalo je jasno zbog čega je petak hit-dan, a Exit na glasu kao najbolji festival u Europi - kojeg, doduše, prati glas da cijenama i izborom imena postaje sve više namijenjen Britancima, a sve manje lokalnim poklonicima vrhunske glazbe i nezaboravne divlje zabave.

Dance Arenu je Čileanac Ricardo Villalobos već satima držao na nogama, no masa od više tisuća ljudi nije pokazivala ni trunke umora. Štoviše, kada je u 6 i 30 započinjao Marko Nastić publiku je uhvatilo opće oduševljenje.

Premda je konstantno manja kolona umornih i slomljenih party-ratnika curila na dugo putovanje kući - prvo silazak s tvrđave, pa prelazak preko Varadinskog mosta s romantičnim pogledom na Novi Sad, potom bus ili, kao i svugdje na svijetu, gramzljivi taksisti - krajnje je impresivno bilo iza sedam ujutro vidjeti još uvijek ogromnu gomilu kako neumorno pleše, pleše i pleše, naoružana bocama vode i sunčanim naočalama.

Bez sumnje, bilo bi onih koji ne bi prestali plesati ni da glazba traje do tri popodne, jer to je jednostavno - Exit.

Iz Novog Sada Jerko Bakotin za Novi list

Objavljeno 12.07.2010.