Pročitali smo: Nick Cave - “Smrt Bunnya Munroa”
Dakle radi se opet o romanu koji obrađuje seks i nasilje...
Roman prati propadanje Bunnya: od ljigavog ševca koji ne osjeća grižnju savjesti čak niti kada mu se žena ubije zbog njegovih prevara do hodajućega mrtvaca koji očajan za jebom napastvuje neprivlačne žene i siluje narkomanke.
Uglavnom, Bunny postepeno gubi identiteta kroz ogromne količine cuge i tjelesnih izlučevina. Bunny grižnju savjesti osjeti tek nakon smrti u nekoj vrsti čistilišta gdje se iskupljuje pred osobama koje je povrijedio, a one prihvaćaju iskupljenje jer Cave vjeruje da su ljudi ipak u svojoj srži dobri i spremni oprostiti.
U ovom se slučaju radi o tipu romana koji vodi svojega glavnoga lika iz gore situacije u najgoru i onda još goru, ali čitatelja to ne smeta jer je glavni lik naprosto jedan od najvećih ljigavaca u povijesti književnosti. Stoga se knjiga lako i brzo čita, a čitatelj željno išćekuje koju zlobu će Cave Bunnyju smjestiti u idućem poglavlju.
Naime, roman je pisan u okviru proze svakodnevnice, odnosno temeljen je na praksi novih puritanaca. Što znači da obiluje dijalozima, često se spominju robne marke ili reference na pop kulturu (poput Bunnyeve opsjednutosti vaginama Avril Lavinge i Kyle Minogue – kojima se autor na kraju romana, u zahvalama, ispričava), a očit je i minimum autorove introspekcije ili glavnoga lika kao i realizam događaja.
U romanu je prisutna i velika doza humora, što zbog niza neugodnih situacija s Bunnyem, kao kada ga pretuče žena s crnim pojasom u karateu ili pak viceva koje svakodnevno čujemo milijun puta. A humor se dodatno potencira i raznim vulgarnim izrazima.
Ipak, roman ima dva elementa po kojima se razlikuje od proze svakodnevnice i upada u neku vrstu, usudio bih se reći, magijskoga realizma. Ti nam elementi otkrivaju poantu romana.
Prvo da je ubojica žena koja je maskirana u đavla ili je sam đavao (kada pred kraj romana recepcionar ukaže Bunnyu da su rogovi na glavi pravi). Dakle, lik ima rogove, crveno obojano tijelo i vile kojima ubija žrtve, a TV stalno donosi priloge o njegovim novim napadima gdje se ubojica jasno vidi.
Trag njegovih ubojstva slijedi pravac sjever-jug, odnosno Bunny se nalazi na jugu (grad Brighton) i ubojica mu se sve više približava što više Bunny propada od ševca ka živućem mrtvacu.
To približavanje đavla bi bila metafora Bunnyeva približavanja smrti dok bi vjerojatno ubojstva žena bila metafora žena koje je Bunny emotivno povrijedio i iskoristio.
Nakon Bunnyjeve smrti, đavo ga kažnjava za grijehe silovanjem u zatvoru i tek nakon toga slijedi poglavlje gdje su Bunnyju iskupljuje svoje grijehe. Sve se, moglo bi se reći, oblikuje oko kazne i iskupljenja.
Ili da istaknemo objašnjenje Giordana Bruna, budući da postoji podudarnost između njegova tumačenja razvoja čovjeka i propadanja (ili uspona) Bunnyja iz ševca u živoga mrtvaca.
Prema Brunu je: “..živi mrtvac, čovjek oslobođen od ograničenja ljudske vrste”. (I: P. Culianu, “Eros i magija u renesansi”, Fabula nova, Zagreb 2007., str 149.)
Stoga bi mogli reći da se iskupljenjem Bunny oslobodio svoje pretjerane požude i bezosjećajnosti koji su ga ograničavali da se ostvari kao osoba.
Drugi nerealističan element u romanu je duh mrtve Bunnyjeve žene. Naime, nakon samoubojstva prema kojemu je Bunny bio porilično ravnodušan, počinje mu se pričinjavati duh njegove žene što ga natjera na bijeg od kuće i odlazak na put.
Zapravo Bunny bježi od svoje grižnje savjesti, koja, budući da je nije svjesno doživljavao, se na neki način manifestirala kao fantazma njegove podsvjesti. I što je više bježao duh mu se češće prikazivao što ga je dekoncentriralo od seksa i umanjivalo njegove moći zavođenja.
Drugim riječima, Bunnyjeva erotska magija bila je uništena i on se postepeno pretvarao u živoga mrtvaca. Cave to prikazuje i propadanjem Bunnyjeva ponosa, frizure kokotice koja je u početku sjen, dok za vrijeme propadanja beživotno i slijepljeno leži na čelu.
S druge strane, duh je sinu, Bunny junioru poslužio kao priprema za život bez oca, koji, kako mu je duh priopćio, mora umrijeti jer je izgubljen.
Bunny junior tijekom razgovora s duhom prima savjete kako treba živjeti bez oca pa mu je to svojevrsna priprema za kraj, iako se može reći i kako je njegovo viđenje duha samo posljedica žalosti zbog smrti majke koje se kod njega ne javlja svjesno. Moguće zbog mladosti pa je kao i kod starijega Bunnyja duh rezultat potisnutih osjećaja.
Knjigu je izdao Šareni dućan koji je objavio i prvi Caveov roman “I magarica ugleda anđela” te dobar niz knjiga pisaca koji imaju poveznice sa rock and rollom poput Burroughsa i Kerouaca.
Roman je preveo Danis Peričić koji je i zaslužan za istodobno englesko-hrvatsko izdanje, budući da je bio polaznik Caveove škole pisanja.
Knjiga je podjeljena u tri dijela: Ševac, Trgovac i Mrtvac sa ukupno 33 poglavlja.
Simbolika otvorena za interpretaciju.
Marin Tomić
Objavljeno 20.09.2009.
