Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Public Enemy - Yo! Biggaz Nigazz Brothaz!

Public Enemy - Yo! Biggaz Nigazz Brothaz!Kontroverzni i spremni na obračune, Public Enemy su postavili nova pravila u hip-hopu i postali najutjecajniji rap bend kasnih 80-tih koji je proširio svoje utjecaje daleko van rap glazbe. Revolucionizirali su rap sa svojom političkom, socijalnom i kulturnom sviješću. Prozvani „crnim Sex Pistolsima“ za mnoge oni su „definitivna rap grupa svih vremena“ te su prvi rap bend koji je imao duge svjetske turneje.

Bend je osnovan 1982. na Long Islandu u New Yorku. Prošlo je 5 godina do njihovog prvog albuma „Yo! Bum Rush The Show“ koji je objavljen 1987. godine i prihvaćen od hip-hop zajednice, no ignoriran od rock i R&B strane.

1988. objavili su „It Takes A Nation Of Millions To Hold Us Back“ koji ih je proslavio i koji nije mogao proći nezapaženo. Album je proglašen albumom godine u The Village Voice anketi i to je bio prvi rap album koji je došao na prvo mjesto nakon godina rezerviranih za rock albume.

Sljedeći album „Fear of a Black Planet“ izdaju 1990. koji je do danas najuspješniji album Public Enemyja. Najpoznatije pjesme s albuma su „911 is a Joke“ koja je kritizirala američku hitnu pomoć jer im navodno treba duže vremena da dođu do mjesta nesreće u crnačkoj zajednici i „Fight the Power“ koja se smatra himnom benda.

1991. Public Enemy objavili su album „Apocalypse 91... The Enemy Strikes Back“ koji je bio ratoboran kao što je i bilo za očekivati.

Sljedeće godine Public Enemy je bio predgrupa velikim U2 na njihovoj „ZOO TV“ svjetskoj turneji no Flavor Flav je bio u stalnoj nevolji sa zakonom radi ometanja mira i ovisnosti. Flav se uspio „očistiti“ do 1994. kada je bend izdao „Muse Sick-N-Hour Message Age”. Album nije imao niti jedan hit singl i Chuck D je 1995. odustao od turneje.

U proljeće 1998. Public Enemy imaju veliki comeback u Spike Leeevom “He Got Game” soundtracku koji je nakon izdavanja dobio najjače recenzije od albuma “Apocalypse 91”.

Bend je potpisao sa Internet tvrtkom „Atomic Pop“ i postao prvi mainstream band koji je izdao album online.

2002. Chuck D se ponovno ujedinio sa Flavor Flavom, Terminatorom X i Professorom Griffinom te su objavili album ”Revolverution”. Bend je dopustio obožavateljima da remiksiraju 4 pjesme koje su stavili na Internet a capella stranicu. Danas, novi Public Enemy miksevi redovno su postavljeni na službenoj stranici benda Publicenemy.com.

Prošle godine izdaju „Power To The People And The Beats – Greatest Hits“ kompilaciju, a u rujnu ove godine u izdanju Aquarius recordsa nas očekuje kompilacija remixeva „Bring The Beat Back“.

Jezgru Public Enemya čine:
Chuck D - vođa benda, glavni vokalist, tekstopisac i umjetnik
Flavor Flav - tekstopisac, vokalist, instrumentalist i producent, komičar
Professor Griff - vođa S1W (Security of the First World - vojnički crnački pokret) i road manager
DJ Lord - producent i glavni Public Enemy DJ.

Albumi:
Yo! Bum Rush the Show
It Takes a Nation of Millions to Hold Us Back
Fear of a Black Planet
Apocalypse ’91...The Enemy Strikes Black
Muse Sick-n-Hour Mess Age
There’s a Poison Goin’ On
Revolverlution
New Whirl Odor
Rebirth of a Nation

Kompilacije:
Fight the Power...Live! 1989
Greatest Misses 1986-1992
He Got Game (Soundtrack)
Power to the People and the Beats: Public Enemy’s Greatest Hits

Internet albumi:
BTN 2000
There’s a Poison Goin’ On

Link: www.publicenemy.com

Marko Belić / Artist info

Objavljeno 21.09.2006.

Vremeplov

Previše ljudi je okupirano pop muzikom. Pozicija rock’n’rolla u našoj subkulturi postala je previše znacčajna, naročito u traganju za filozofskim sadržajem.
Mick Jagger (krajem 70-ih prošlog stoljeća)