Ryuichi Sakamoto - Skica za portret

Ryuichi Sakamoto, rođen 1952. godine (Tokyo, Japan), svestrani je japanski glazbenik, pijanist i kompozitor koji se školovao na ”Tokyo National University of Fine Arts and Music” gdje je studirao glazbenu kompoziciju i značajke elektronske i etničke glazbe. Danas radi i živi na relaciji Tokyo - New York.

’70-ih godina je, nakon što je prestao nastupati kao session glazbenik, u Tokyju osnovao ”synth-techno” trio Yellow Magic Orchestra za koje se smatra da su jedni od začetnika popularne elektronske glazbe uz Kraftwerk i druge pionire žanra. Ryuichi se nakon rapada benda okrenuo samostalnoj karijeri glazbenika i kompozitora (čak i glumca) koji se okušao u različitim vrstama glazbe - od popa, trip-hopa, klasike, jazza, bossanove, glazbe za filmove, art-rocka, pa sve do ambijentale i orkestracija.

Sve navedeno zvuči pomalo enciklopedijski suhoparno, ali ako gornjim recima pridodamo imena s kojima je surađivao stvari postaju jasnije - od glazbenika sa Sakamotom su rado stvarali David Bowie, Iggy Pop, David Sylvian, Brian Wilson, David Byrne, Robbie Robertson, Arto Lindsay, Antonio Carlos Jobim, Youssou N’Dour, Ingrid Chavez (bivša supruga Davida Sylviana), Talvin Singh i DJ Spooky. Kao glumac ostvario je uz Davida Bowieja odličnu ulogu u kultnom filmu ”Merry Christmas Mr. Lawrence” (1983.) za koji je i odradio hvaljeni istoimeni soundtrack. Isti se smatra jednim od najboljih soundtrackova u povijesti filmske industrije.
Sakamoto je potpisao i glazbu za nagrađivani Bertoluccijev film ”The Last Emperor” s kojim je osvojio Oscara, Grammy, Golden Globe te priznanja britanske, losanđeloške i njujorkše filmske asocijacije za najoriginalniji soundtrack. Također, odlično je ocijenjen i njegov nadahnuti kompozitorski rad za Almodovarov film ”Tacones Lejanos” (”Visoke pete”), Bertoluccijev ”The Little Buddha”, Stoneov ”Wild Palms” te De Palmin akcijski hit ”Snake Eyes”. Zapazili ste ga zasigurno i u jednoj omanjoj roli u Madonninom video-spotu ”Rain” gdje se pojavljuje u ulozi ekstravagantnog redatelja ”mokrog” spota koji se svojevremeno ”nije skidao” s playliste MTV-ija.

”Illustrated Musical Encyclopedia” njegov je ”klasičan” uradak s početka osamdesetih u kojem baca fokus na specifične, točno određene teme, a autorsku glazbu nadopunjava pomno biranim semplovima (obratite pažnju na godinu izdanja i koliko je sempliranje tada bilo inovatorski posao) - primjerice, tamo ćete u skadbi ”Broadway Boogie Woogie” pronaći zanimljivo prekrajanje glazbenih skica iz Ridley Scottovog klasika ”Blade Runner”. 2001. godine boravio je u Rio De Janeiru gdje je radio na netipičnom bossanova albumu ”Casa” posvećenom skladatelju Antonio Carlosu Jobimu. ”Back to the Basics” je nastao tri godine kasnije kao produkt solo radova na klaviru, što je pak opozit orkestralnom post-techno albumu ”Discord” objavljenom za prestižnu Sony Classics seriju. Minimalistički ”Insen” je nastao 2005. godine kao direktna posljedica Sakomotovog eksperimentalnog matematički-geometrijskog pristupa albumu. Nedavno je na CD-u reizdan EP iz 1991. godine nastao u suradnji s Davidom Sylvianom ” Forbidden Colours” što je svakako zanimljiv materijal za slušatelje sklone ovom neobičnom Japancu koji se prošle godine razveo od pjevačice i pijanisitice Akiko Yano (pogađate, u par navrata snimili su nekolicinu zajedničkih albuma). Čak se i njegova kćerka Miu Sakamoto također našla u (japanskim) glazbenim vodama - kao pjevačica. Faktografiji treba pridodati i podatak da je 1992. godine radio zahtjevnu glazbenu kulisu za otvaranje Olimpijskih igara u Barceloni koje je putem TV ekrana vidjelo (i čulo) više milijuna gledatelja.

Opus Ryuichija Sakamota uistinu je teško sažeti u kratku biografiju, svakako bi se trebalo detaljnije pozabaviti njegovim ogromnim glazbenim nasljeđem da bi se dobila što cjelovitija slika njegove vanserijske karijere. Ideje pronalazi ovisno o projektu u koji se upušta, a nisu mu nimalo strani niti s glazbom prividno nespojivi pristupi - dizajnerski, arhitektonski, tehnološki (primjer: Nokia mobitel model 8800), matematičko-geometrijski i drugi. Uvodna crtica o svom početnom glazbenom oblikovanju na ”Tokyo National University of Fine Arts and Music” čini se tek sada otkriva smisao njenog navođenja.

U Hrvatskoj gotovo anoniman, Ryuichi je manjem dijelu glazbene javnosti poznat po svojim soundtrackovima i po izrazito kritičkim stavovima prema ”copyright” zakonima koje smatra ”antički zastarjelim” u današnje informatičko doba. Ryuichi Sakamoto je rijedak primjer (čak i u svjetskim okvirima) kako glazba uistinu nema granica. U pravom smislu riječi, on je umjetnik kojeg inspirira makro-mikro svijet oko njega, a zahvaljujući svojoj kreativnoj snazi i glazbenoj ”svemogućnosti” sposoban je kreirati glazbu za bilo što i bilo kojim ”alatima”, bilo orkestrom, semplerom, klavirom... Sakamotove muze izgleda nikada neće utihnuti. Prema najavama iz Sonyja ”Mototronic” je Ryuichijev novi reizdani album koji će ove jeseni ”ugledati svjetlo dana” uz aktualni ”Cendre”.

P.S.
Samostalni debi album ”Otrovna kiša” Damira Urbana direktno je insipiriran Sakamotovim albumom ”Sweet Revenge” s početka ’90-ih godina, a nekolicina tema s tom izdanja (”Tokyo Story”, ”Pounding at My Heart”, ”Love and Hate”, ”7 Seconds”) semplirana je za potrebe Urbanovog ”astronautskog” albuma.

Odabrana diskografija:
Merry Christmas Mr. Lawrence (1983)
Illustrated Musical Encyclopedia (1986)
The Last Emperor (1988)
Beauty (1990)
Heartbeat (1991)
El Mar Mediterrani - Barcelona Olympics opening ceremony (1992)
Wild Palms (1993)
Little Buddha (1993)
Sweet Revenge (1994)
Discord (1997)
BTTB (1998)
Vrioon (2003, with Alva Noto)
World Citizen (2003, with David Sylvian)
Insen (2005, with Alva Noto)
Bricolages (2006)
Cendre (2007)
Silk (2007)

Link: www.sitesakamoto.com



Robert Paulić

Objavljeno 02.10.2007.