U predvorju United Palacea, u velikoj dvorani u Harlemu, 6. i 7. studenoga Smashing Pumpkins su proslavili 20 godina postojanja. Na promotivnim majicama napisali su: Smashing Pumpkins: 20 Years of Sadness.Temeljeći svoju izjavu na dvjema jedinstvenima kompilacijama, Billy Corgan, mršteći se, izjavio je da bi prigodniji tekst glasio ”20 godina frustracije s tračcima izvrsnosti”.
Billy Corgan je nemilosrdan perfekcionist koji daje najviše umjetničkog žara. On je oduvijek bio čovjek u neskladu s ostatkom glazbenog svijeta, jer dok su svi ostali svirali gritty grunge, Corgan je napustio svoje glasnije tendencije da bi napravio bostonski album ”Siamese Dream”. Nekoliko godina kasnije, Corgan je napravio Depeche Mode ploču u vrijeme kada to uopće nije bilo moderno za Depeche Mode.
U nastupu 6. studenoga izvođenjem pjesama ”Tarantula”, izvrsnog novog singla ”G.L.O.W”, ”Siva”, ”Eye”, ”Mayonaise” i ”Tonight Tonight” zvučali su kao pravi bend koji slavi dvadesetogodišnjicu. Ali stvar je uskoro krenula nizbrdo: zaglibili su neskladnim tužaljkama ponovno obrađene verzije ”Heavy Metal Machine” i bučnom Pink Floydovom ”Set the Controls for the Heart of the Sun”. Čak ni čisto mehanička izvedba pjesme ”Today” nije mogla spriječiti da večer završi u kiselom raspoloženju pa je za vrijeme ”Everything Is Beautiful” Corgan izrugao publiku izašavši prerano s koncerta.
Koncert održan u petak navečaer,7. studenoga, nazvan ”White Crosses” trebao je biti bolji jer je koncertna lista bila ujednačenija i fokusiranija na ”simatičnije” Pumpkinse. Ali u mnogim stvarima bila je daleko problematičnija od prethodne večeri. I opet je večer startala poprilično žestoko. Bend je započeo sa singlom ”Ava Adore” koju je Corgan izveo zaogrnut u vampirski plašt i noseći plastičnu lažnu svejtlost punu srebrnog praha. Ugađajući zahtjevima obožavatelja, svirao je ”Soma”, ”Cherub Rock” i ”Zero”. Činilo se da Corgan želi udovoljiti publici ispunjavajući njihove želje i tako spriječiti njihovo negodovanje. A bilo je razloga za negodovanje i prigovore: nove pjesme poput ”Song for a Son”, ”As Rome Burns” i ”Disarm” izgubile su se u čudnoj akustici dvorane. Bilo je očito da će izgubiti publiku, stoga je Corgan pozvao jednog od fanova na pozornicu da kaže svoje mišljenje o nastupu Pumpinksa u četvrtak. Obožavatelj je rekao da je jučerašnja svirka bila katastrofalna. Na trenutak se činilo da će Corgan znati prihvatiti kritiku, ali kad se obožavatelj vratio na mjesto Corgan ga je počastio prostotama.
Corgan je zatim nagradio svoju odanu publiku s dodatnih 20 minuta ugnjetavanja pjesmom ”Gossamer” i urnebesno smiješnom verzijom ”The March Hare” koja je prešla u sraz sa pjesmom ”Stomp” na što je publika “otkačila”.
Corgan u svojim nastupima i dalje vidi snažno uporište svojeg postojanja, no treba iznaći više ravnoteže želi li dovući rulju na dvadesetpetogodišnjicu.
”Mi smo bend individualaca, a ne projekt vlasnika dućana ili neke kompanije. Ne potpadamo ni pod kakvu glazbenu policiju koja će nam govoriti što trenutno da sviramo. Zoran Subošić Zok (Hladno pivo)
