Svadbas - ”La la”
Svadbas - ”La la”[Menart / DOP records 2005.]
Eh, lijepa naša hrvatska glazbena scena... smiješno je što su hrvatski mediji napokon otkrili Svadbas - ”novi mladi bend, izašao iz alternativnih krugova domaće scene s odličnim pop singlom ’Treblebass’ i pokorio kako pubiku, tako i kritiku”. Hah, nije niti smiješno već ustvari ostavlja bljutavi okus u ustima dok sve češće žvačem slične ”definicije”. Drago mi je što im je napokon krenulo.
Prvi album im je ”prvi mačić” pa ga elegantno zaobiđimo. ”Jug” je remek-djelo ostalo skriveno u zapećku nepretne medijske promocije, ignorancije medija i tko zna kojih sve problema na koji su tada naišli. Onda su Pavle i Jura dosta snimali glazbu za kazališne predstave i film. Onda im se dogodio predivni sanjivo-melankolični soundtrack dragulj ”FMD sessions” za Matanićev film ”Fine mrtve djevojke”. I opet tišina. Gdje su? Tko su ti Svadbasi? onda su njih dvojica radili na albumu Pips, Chips & Videoclipsa ”Drveće i rijeke”. Opet se tu osjeća njihov prepoznatljivi touch. Itekako. Dubravko je dobio pohvale i pokude za drveće, puno se spominjao Friedman, no Jure i Pavle su nekako ostali po strani.
Onda sam se tu-i-tamo znao prisjećati sa Sandijem (dok bi srkali njegovu odličnu kavu) koncerta Svadbasa dvijetisućeineke u Palachu kada su u gotovo praznom klubu promovirali ”Jug”. Sandi i Borna su ih otišli pogledati i popit pivu. I ispalili. Ne od (tople) pive. ”Kakav bend čovječe! Trebao si biti tamo”. E, pa nisam. Srušila me u krevet neka usputna viroza i temperatura od 40C. Jebiga.
Onda opet ništa. Često bi slušao ”Jug” i bio sretan uz ”Crveno”, ”Raketu”, ”Ameriku” i ostale pjesme. I žalio što su mi promakli taj put u Palachu. Onda sam nedavno čuo na radiju ”naša lica još su uvijek lijepa, zatvori mi oči, neka kraj nas jure, nek se lome prsti, idemo na ples i svijet je opet mlad...”, Zima je pustio ”Treblebass” i najavio povratak benda s ovim singlom. Onda sam zvao Vavu jel stigao promo CD. Je. Super. Onda sam krenuo kod zubarice Gordane jel me bolio zub, pa ću poslije nje po svoj primjerak albuma. Onda sam u čekaonici kod Gordane listao neke besplatne novine, kojima nam zatrpavaju poštanske sandučiće, mislim da se zovu News ili tako nekako, i naletio na intervju s Jurom, Pavlom i Ljubicom ”iz nove grupe Svadbas”. Onda smo s popravljenim zubom popili kavu iz automata na SVID-u i pričali o njihovom albumu. Vavi je ”Jug” draži, al mu je ovo isto sasvim cool. I više od toga. Netko je čak pustio MC5. Jeee! Onda smo pričali o Tin White Rope, Husker Du, Žikici Simiću i ”Po vašem izboru”. Super su dečki na radiju. Onda sam sjeo u auto i još me malo bolio zub. Imao sam u ustima onaj gorkasti okus gipsa ili čega već što stomatolozi trpaju nama običnim smrtnicima u zubne kanale dok nas spašavaju od karijesa. Što god bilo ima bljutav okus. Onda sam krenuo s parkirališta, stavio ”La la” u srebrni Sonyjev player i pojačao da bude glasniji od bučnog riječkog prometa još jednog oblačnog petka. Onda je odjednom nestao onaj bljutavi okus u ustima. Ljubica je zapjevala ”više nije važno tko je kriv...” i ja sam se smijao bez obzira na zub, oblake i prometni kolaps.
Drugi dan sam razmišljao što napisati u recenziji za Ri-rock.com i kako ih dovoljno ishvaliti, a da ne bude too much epiteta i veeelikih riječi. Objavio sam još neke vijesti vezane uz promociju albuma koje su poslali iz DOP-a, najavio koncert Svadbasa koji Šarar radi u 2Lava. I došao do ovog reda teksta. Nemam stvarno pojma što napisati. Upravo je Mirko svratio do mene da me pita kakav mi je novi Svadbas. Nikola me cimnuo na mobitel da pita kada sviraju u 2Lava. Na radiju svira ”Pričaj mi o ljubavi”. Stvarno, ne izmišljam. Jel me kužite? Save file as *.txt type? Jes, ofkors.
Tracklisting:
Više nije važno tko je kriv
Tko to zna
Pričaj mi o ljubavi
Glavom kroz zid
Nek te uvijek vodi put do mene
Treblebass
Prekrasan dan
Trči trči
La la
Tišina
Prljavo more vjetar jak
Sve je na tvojoj strani (Superman)
Robert Paulić
Objavljeno 17.11.2005.
