Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

The Doors - Vrata koja otvaraju put u nepoznato

The Doors - Vrata koja otvaraju put u nepoznatoGrupa The Doors nastala je 1965.g., a njeni osnivači su Jim Morrison i Ray Manzarek, koji su se upoznali na kalifornijskom studiju. Jim Morrison je grupi dao ime inspiriran citatom iz pjesme ”The Doors: Open And Closed” Williama Blakea u kojoj on kaže: ”Postoje stvari koje su poznate i stvari koje su nepoznate. Između njih postoje vrata...”.

James Douglas Morrison rođen je 8.12.1943.g. na Floridi u porodici dugogodišnje vojničke tradicije. Na početku svoje karijere, Morisson ”nadbuntovnik” tvrdio je da su mu oba roditelja umrla. Diplomirao je filmsku montažu na kazališnom odsjeku Kalifornijskog studija.

Manzarek je rođen 12.02.1935. g. u Chicagu. Prije odlaska na kalifornijski studij diplomirao je ekonomiju. Tokom studija u Kaliforniji okupio je blues bend Rick and The Ravens. Upravo je Manzarek otkrio Kriegera i Densmorea u jednom centru za meditaciju u Los Angelesu. Doorsi su tada bili inicijalno okupljeni.

Grupa je prvi put profesionalno nastupila u London Fog Clubu na Sunset Boulevardu, a nakon nekoliko mjeseci neuspješnog početničkog rada 1966.g. potpisali su ugovor sa izdavačkom kućom Electra Records. Prvi album, nazvan po imenu grupe i snimljen u samo tjedan dana, objavili su početkom 1967.g. Grupa je prvobitnu inspiraciju i podršku nalazila u undergroundu, međutim na debi albumu odbacili su te motive, što ih je gotovo trenutno učinilo jednom od popularnijih američkih rock grupa tog doba. Bio je to zadivljujući početak.

Glazba Doorsa se u početku temeljila na rocku i bluesu, iako je Ray Manzarek bio iskusan jazz-rocker što je uvelike pridonijelo osobitosti zvuka benda. Seks i smrt bile su glavni dio Morissonovih pjesama, a postale su od temeljene važnosti za imidž grupe. S albuma se posebno izdvojile Morissonova pjesma ”The End”, te Kriegerova pjesma ”Light My Fire”, koja je postala istinski klasik, prodavši se u milijun kopija, a u skraćenoj verziji dospjela je relativno brzo na 1. mjesto američkih top listi.

Tekstovi su bili od iznimne važnosti za Doorse - pod utjecajem Aldousa Huxleya, Williama Blakea od koga preuzima ideju da ”put prema pretjerivanju vodi do palače mudrosti - The road of excess leads to the palace of wisdom”, Friedrich Nietzschea, francuskih simbolističkih pjesnika kao što su Baudelaire, Rimbaud od koga pruzimaju ideju ”dugoročnog poremećaja osjetila da bi se prodrlo u nepoznato”, a svoja osjetila remete pomoću psihoaktivnih droga i alkohola.

Ime ”The Doors” predstavljaju vrata koja otvaraju to nepoznato, što preuzimaju od Williama Blakea i Huxleya koji u svojoj knjizi ”Vrata percepcije” testira djelovanje meskalina i zaključuje da droga otvara ventil u mozgu. Taj ventil filtrira podatke koje primamo percepcijom te nas prisiljava da stvarnost promatramo ”utilitarno”, odnosno promatramo predmete na način na koji su nam evolutivno korisni, dok pod utjecajem psihoaktivnih droga ventil se otvara i propušta sve podatke stoga počinjemo percipirati predmete onakve kakvi jesu sami po sebi. Huxley kao uvod u navedenu knjigu koristi sljedeći citat iz pjesme ”The Marriage of Heaven and Hell” Williama Blakea: ” Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno.”

Album ”Strange Days” iz 1967.g. ponovio je uspjeh prvog albuma i čini se da je to bilo njihovo najsnažnije izdanje. Treći album ”Waiting For The Sun” iz 1968.g. na vanjskom omotu je donio kompletan liberto ”The Celebration Of The Lizard King”, razvučene narativne poeme zasnovane na šamanizmu i new-age vjerovanjima. Morrisonov životni stil bendu je donosio kontroverzan uspjeh i pažnju medija. Planovi da se liberto sa naslovnice priredi za scenu nisu se ostvarili, no Morrison je sa dvojicom kolega s kalifornijskog studija snimio film ”A Fiest Of Friends”. Također je snimio i dva promo filma za pjesme ”Break On Trough” i ”The Unknown Soldier”, a netom prije smrti završio je još jedan neimenovani scenario u saradnji sa romanopiscem Michaelom McClurom.

Nakon trećeg album Doorsi su imali veliki broj sljedbenika i bilo je apsurdno smatrati ih underground bandom. Morrisonov ekstravagantan stil pjevanja u kombinaciji s egizicionizmom njegovih nastupa, privlačio je sveopću pažnju. Činilo se kao da neprestano živi na sceni. Sam je, legenda kaže, postao ”Lizard King” (Kralj guštera).

Neprestano su se mogle čuti nove glasine o Jimu Morrisonu. Nebrojeno puta je došao u sukob s vlašću – zbog prostačenja i poticanja gužve, nepristojnog ponašanja na pozornici i uopće, opiranja pri uhićivanu, itd. Jednom prilikom je osuđen na 8 mjeseci teškog rada i 28 mjeseci uvjetne kazne, ali poslije se žalio, pa je oslobođen bez da je morao odslužiti prvobitnu presudu.

Godine 1969.g. izašao je album ”The Soft Parade”. Album ”Morrison Hotel / Hard Rock Caffe” iz 1970.g. glazbeno-pjesničko je obilje ”surovih užitaka” i ponovo prikazuje grupu u odličnoj sviračkoj formi. Iste godine izlazi ”Absolutely Live” koji konačno sadrži verziju, već spomenute, Morrisonove reptilske drame ”The Celebration Of The Lizard”.

Krajem 1970.g. Doorsi posljednji put nastupaju u punom sastavu u Los Angelesu, a šest mjeseci poslije toga (1971.) objavljuju album ”L.A. Woman”. Bila je to najsnažnija izverdba njihovog viđenja rocka, u kombinaciji s tekstovima koji su zadržali silovitost, kreativnost i ogoljenost najboljih ostvarenja grupe. ”Riders On The Storm” s ovog albuma, postala je najuspješnija pjesma kasnijeg razdoblja djelovanja.

Nešto kasnije, premoren i razočaran glazbenim svijetom i showbussinesom, Morrison najavljuje da napušta grupu, kako bi uzeo duži odmor, te s djevojkom Pamelom odlazi živjeti u Pariz. Prethodne četiri godine pretjerano je uživao u alkoholu i životu i bio je u vrlo lošem stanju. Grupa ga je pokušala natjerati da se vrati, ali nisu uspjeli.

3.6.1971.g. Jim Morrison je umro od srčanog udara izazvanog respiratornim problemima. Njegova porodica ga se već ranije bila odrekla. Morrison je sahranjen na Pere Lachaise groblju u Parizu na kome počivaju mnoga velika imena, kao što su Oscar Wilde, Edith Piaf, Frederic Chopin, itd. Na njegovom nadgrobnom spomeniku napisan je citat na grčkom ”Kata Ton Daimova Eay Toy”, ili na engleskom”True To His Own Spirit”. Za njime je ubrzo otišla i Pamela.

Morrison je jedna od najvažnijih ličnosti rocka i pop kulture. Poput Jimija Hendrixa, Janis Joplin ili Jamesa Deana bio je nepopravljiv buntovnik, predan struji samouništenja. Na svakom koncertu nastupao je poput Marlona Branda u filmu ”Na dokovima New Yorka”. Izučavao je filozofiju i bio je jedna od najobrazovanijih i najnačitanijih rock zvijezda. Bukvalno je živio i umro za umjetnost. Njegove pjesme su objavljene 1971.g. u knjigama ”The Lord” i ”The New Creatures”.

Ostali članovi pokušali su hrabro nastaviti dalje i album ”Other Voices” koji je uslijedio krajem 1971.g. bio je mnogo bolji nego je itko očekivao. Međutim, sljedeći album ”Full Circle” je pokazao da im je inspiracija presušila, te su krenuli svaki svojim putem. Manzarek je kasnije pokušao reafirmirati Doorse, no nije uspio. On, Krieger i Densmore izdali su po nekoliko samostalnih albuma. Krajem ’70-tih onovno izdaju album s Morrisonom na vokalu, tako što su naknadno nasnimili glazbu na njegove stare snimke recitiranja poezije sa zbirke ”An American Prayer”, koji izlazi 1978.g.

Velik interes za Morrisona i Doorse, dva desetljeća godina nakon njegove smrti, nagnalo je režisera Olivera Stonea da napravi film o Doorsima s odličnim Val Kilmerom u glavnoj ulozi, koji je naišao na oprečne kritike, a solidan uspjeh zabilježio je i soundtrack ”The Doors”. Sve albume grupe izdala je izdavačka kuća Electra koja je osim Doorsa objavljivala radove sastava MC 5, The Stooges, Television, i za vrijeme Doorsa su bili mala diskografska kuća, dok je danas Electra jedna od najbogatijih - upravo zahvaljujući ovom kvartetu.

U posljednje vrijeme su Krieger i Manzarek zajedno s Ian Asburyem, pjevačem grupe The Cult, ponovno počeli svirati pjesme iz kataloga grupe. Kako se bubnjar John Densmor nije slagao s tim da oni nastupaju pod imenom The Doors, Manzarek, Krieger i Asbury sviraju pod imenom Riders on the Storm. Većina štovatelja grupe slaže se da ”povratnička” formacija nema nikakve veze s onim što su The Doors bili i s onim što predstavljaju u pop glazbi našeg vremena - vrata koja otvaraju put u nepoznato.

Članovi:
Jim Morrison - vokal
Ray Manzarek - klavijature, bas
Robby Krieger - gitara
John Densmore - bubanj

Odabrana diskografija:
The Doors
Strange Days
Waiting For The Sun
The Soft Parade
Morrison Hotel
Absolutely Live
LA Woman
The Doors in Concert
An American Prayer

DVD:
The Doors in Concert
The Doors - Live in Europe 1968.
The Doors Movie
The Doors Collection (Collector’s Edition)
The Doors - Soundstage Performances

Knjige:
Riders on the Storm: My Life with Jim Morrison and the Doors - John Densmore
Light My Fire - Ray Manzarek
The American Night: The Writings of Jim Morrison
Lords And New Creatures - Jim Morrison
Wilderness: The Lost Writings of Jim Morrison, Volume 1
The Doors: The Complete Lyrics - Danny Sugerman

Link: www.thedoors.com

Lejla Vulović / Artist info

Objavljeno 25.11.2006.

Povezani članci

Vremeplov

Čitav život su mi drugi govorili što da radim. Sada ja govorim njima…
John Lee Hooker