Tri pisma iz Sarajeva
Zagreb je u mnogočemu postao pravi magnet za posjetitelje. To nije ništa neobično obzirom da se poslijednjih godina ističe kreativnim pristupom organizatora događanja. Jedan od takvih svakako je ciklus koncerata Glazba pod zvijezdama na zagrebačkom Tomislavcu.
Prekrasan ambijent, blizina autobusnog i željezničkog kolodvora, pristupačnost i opuštena atmosferadefinitivno su veliki plus, pa kada tome pridodamo besplatno uživanje u programu koji daje mogućnost uživanja u raznolikoj glazbi, mnogim osobama koje se nisu susrele s određenim izvođačima i vrstom glazbe, proširiti vidike i dati im priliku da dožive nešto drugačije, to rezultira vrhunskim doživljajem za pamćenje.
Do samog početka koncerta satima su se slijevale rijeke ljudi i ispunile Trg kralja Tomislava. Mnogi od njih oboružani rekvizitima za picnic: košaricama, dekicama, sklopivim stolicama i ležaljkama, te su u ležernoj, neopterećenoj atmosferi na travi čekali početak. Mi smo iskoristili priliku prošetati, popiti pivicu na jednoj od terasa, upiti energiju mjesta i zatim se polako pridružiti ljudskom mravinjaku.
Stigli smo taman kada je utihnuo žamor i kada se u se na pozornicu popeli solisti Gershon Leizerson izTel Aviva, Mirjana Nešković iz Beograda i Zied Zouari iz Tunisa, potom su im se pridružili članovi Zagrebačke filharmonije kojim je ravnao Krešimir Batinić te članovi Orkestra za svadbe i sahrane sa izuzetnim vokalima, sestrama Ludmilom Radkova-Tryakovom i Danielom Radkovom Alesandrovom iz Bugarske i naravno Goranom Bregovićem.
Ovaj koncert je po mnogočemu bio drugačiji od svih njegovih dosadašnjih koje sam posjećivala. Smatrala sam da je Karmen sa sretnim završetkom nakon glazbe za Kraljicu Margot vrhunac njegovog stvaralaštva, no Brega ne bi bio svoj da iznova ne iznenadi.
Tri pisma iz Sarajeva predstavila su ga kao iznimno darovitog glazbenika koji itekako ima još što za reći, a njegov prepoznatljivi potpis – mješavina različitih glazbenih stilova u ovom su njegovom djelu posebno došli do izražaja. Svakim i najtišim zvukom osjetila se ogromna snaga i dubina emocija koje se miješaju u Bregovićevoj poetskoj duši.
Zvukom violina uspio je prenijeti silinu osjećaja, isprepletenost utjecaja i kompleksnost odnosa ljudi iz Sarajeva. Jedna od njih je pritom svirala na klasičan način, druga načinom kojim se glazbeno izražavaju Židovi, tzv. Klazmerskim stilom, dok je treća prenijela duh orijenta.
Za one koji Gorana Bregovića doživljavaju samo kroz stvaralaštvo Bijelog dugmeta, ovo je bilo puno drugačije, no oni koji su dozvolili ne ograničavati svoj um, mogli su doživjeti snagu ovog vrhunskog djela. Iako nije bilo tipične romske glazbe, snažnog ritma u obilju, to nimalo ne znači da Pisma iz Sarajeva nisu manje fantastična, upravo suprotno.
Toliko iskrene energije požete emocijama, već doista dugo nisam osjetila. U jednom sam trenutku mogla samo zatvoriti oči, i dozvoliti da me silina glazbe, moćnih vokala i glazbenog talenta ovih vrhunskih glazbenika prožme do najsitnije pore, ispuni mi srce i napuni baterije za jedan duži period.
Na žalost, ne mogu ne spomenuti jedan manje lijep detalj, a to je ponašanje gledatelja. Vjerujem da je jedan dio bio razočaran što ih nisu raspalili kafanskim stilom i ludo rasplesali. No, to im ne daje za pravo da ometaju one koji su došli uživati u glazbi, a ne njihovim preglasnim komentarima. Vjerujem da će organizatori ustrajati u kvaliteti izvođača, pa da će se i dio publike educirati i vremenom usvojiti pravila ponašanja sukladno glazbi koju uživa.
Elizabeta Milanović Glavica
Objavljeno 07.07.2017.
