Vanessa Mae @ Beograd – Slatko i sanjivo
Sa zakašnjenjem od 30 minuta a pred oko 5000 posjetitelja izašli su gudači (njih 12) i peteročlani bend. Ushićenje povećano s nestrpljenjem splasnulo je kada se na bini Beogradske Arene pojavila malena Vanessa Mae...
Dočekana gromkim aplauzom, senzualnost i virtuoznost od prve sekunde koncerta šarmerski je poklonila prisutnima. Zanosna, krećući se s jednog dijela bine na drugi podizala je atmosferu u hladnoj Areni.
“Otopljenje” je uslijedilo poslije treće pjesme kada se obratila auditorijumu s “Dobro veche”. Ne krijući zadovoljstvo što je prvi put u Srbiji obećala je prisutnima “Best OF” concert.
Zaista, nakon Vivaldija uslijedio je dio iz filma “Alexandar The Great” koji je Vanessa snimila s Vangelisom, Hocus Pocus (grupe Focus), Sabra Dance (Hachaturian).
Pauza koju je nakon 45 minuta napravila Vanessa nije se svidjela publici. Ne može se reći da je negodovanja bilo jer su ipak šankovi u holu Arene bili “okupirani” ali je možda razlog pauzi bio i zvuk koji nije bio “odličan” u prvom dijelu koncerta (a i sama Vanessa je pružila ispriku zbog kašnjenja koncerta navevši kao razlog probleme tehničke prirode).
Iako je sve bilo na mjestu, iako je koncert trajao preko 100 minuta, uz Vanessino na kraju “Laku Noc”, ne može se reći da je sve bilo savršeno.
Ako se izuzmu tehnički problemi (sa zvukom), a doda se uvježbanost i perfekcionizam svirača na bini ostaje mala Vanessa koja tehnički prije može pripadati “drugoj” klasi instrumentalista. Njen ton na violini je topao (kao npr. kada Marta Argerich na klaviru izvodi Chopina) ali njena virtuoznost je daleko od klase kakvu imaju Nigel Kenedy ili Stefan Milenković (da ne spominjemo Yehudi Menuhina).
Ovako ostaje njena muzika kao slatko piće (nešto kao liker kojem ste dodali čašu Coca Cole i komad limuna). Progutati ćete, samo što je cijena toga karta i vrijeme potrošeno na koncertu.
Ukratko, slatko, sanjivo, odlično za široke narodne mase, ali sasvim dovoljno da jednom osjetite uživo i ništa više.
Ivica Stanković
Objavljeno 01.03.2011.
