Intervju: Cédric Dupirea ’We don’t care about music anyway’

U ovogodišnjoj raznobojnoj paleti filmova o glazbi u riječkom Art-kinu biti će prikazan i film ’We don’t care about music anyway’ francuskih autora Cédric Dupirea i Gaspar Kuentza.
Kako je ovo ujedno i hrvatska premijera odlučili smo porazgovarati s jednim od redatelja kako bi saznali nešto više o nastanku jednog od najnagrađivanijih prošlogodišnjih glazbenih dokumentaraca.

Ovaj francuski tandem portretirao je osam underground glazbenika iz Tokyja (Sakamoto Hiromichi, Otomo Yoshihide, Yamakawa Fuyuki, L?K?O, Numb, Saidrum, Takehisa Ken, Shimazaki Tomoko), donio novi pogled na japansku glazbenu scenu.

RiRock.com: Kako ste došli na ideju snimiti film o japanskim avangardnim glazbenicima? Jeste li bili dobro upoznati s tom scenom kada ste krenuli ostvarivati svoju ideju?

Cédric Dupire: Noa Garcia, glazbeni direktor i koautor filma je polu Francuz polu Japanac. Svirali smo zajedno i slušali muziku prije negoli se preselio u Japan. Nakon nekog vremena provedenog u Japanu, rekao mi je kako mu se trebam pridružiti kako bi otkrio japansku scenu. Otišao sam i ostao vrlo iznenađen glazbom, izvedbom i sirovom snagom nastupa. Tamo sam upoznao Gasparda tijekom mog prvog putovanja. Zajedno smo odlučili snimiti film.


RiRock.com: Kakva je bila suradnja s glazbenicima i kojim ste kriterijima odabrali baš njih osam?

Željeli smo obraditi glazbenike različitog glazbenog izričaja (Kirihito je punk, Sakamoto i Otomo su više jazz, Numb i Saidrum elektronika, L?K?O hip-hop, Yamakawa nedefinirano...) i koristiti različita polazišta za produkciju zvuka.

Željeli smo da budu ludi izvođači i izvanredni improvizatori. Također smo željeli i vizualnu glazbenu akciju kako bi vizualno shvatili nastanak njihova zvuka.


RiRock.com: Koji ćete događaj posebno pamtiti vezan za snimanje filma ’We don’t Care about Music anyway’?

Cédric Dupire: Nastupe smo snimili na neobičnim lokacijama, gotovo rušinama. Nevjerojatan je doživljaj slušati izvedbe na tim mjestima, doživjeti kako glazbenici i lokacije međusobno utječu jedni na druge. Bilo je odlično u špilji s Yamakawa Fuyukijem dok je oponašao otkucaje srca.


RiRock.com: Koji vam je zadatak kao redatelju bio najzahtjevniji?

Cédric Dupire: Najzahtjevnije tijekom rada na filmu bio je sam rad s Gaspardom. Nije bilo teško, no uvijek smo zajedno morali ići još dalje... Bilo je vrlo zanimljivih, osvježavajućih ideje uz poneko sukobljavanje naših stajališta. On je bio direktor fikcije, a ja dokumentarnog dijela. Njegov sljedeći projekt je dokumentarac, a moj fikcija...


RiRock.com: Dali se promijenilo vaše viđenje glazbene scene Tokia nakon što ste snimili ovaj film?

Cédric Dupire: Nije se zapravo promijenilo već poboljšalo? Mislim da su glazbenici još bolji i luđi nego što sam očekivao.


RiRock.com: Koju ste poruku željeli prenjeti potencijalnim gledateljima?

Cédric Dupire : Umjesto da govorimo o ’We Don’t Care’kao o glazbenom filmu, mi o njemu mislimo kao o filmu o zvukovima i njihovoj percepciji. On je hvalospjev sirovoj i spontanoj kreaciji, koja se nalazi ispod kodova i industrije, kreacija kao životinjski način izražavanja bijesa koji se ne može izraziti riječima.


Film je na rasporedu u subotu 12.03. s početkom u 21:00.


Anamarija Simčić Paulić

Objavljeno 10.03.2011.