Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Intervju: Darko Rundek - Naizgled niz slučajnosti

Intervju: Darko Rundek - Naizgled niz slučajnostiBalkanski Dawid Bowie. Hrvat odrastao u Jugoslaviji s pariškom adresom. Dolazi u Rijeku. Na Harteru! A mi ćemo ga maziti, paziti i zvat ćemo ga Darko...

T: Da li se sjećaš kada si posljednji put održao koncert u Rijeci? Ako se ne varam bilo je to prije pet godina u HKD-u na Sušaku... Sjećaš li se možda nekih ranijih nastupa?
R: Pet godina? Jel’ to već pet godina prošlo? Bila je to promocija albuma ”Ruke”. Bio sam u Rijeci još jedanput na jednoj večeri poezije, sam s gitarom, ali ne znam jel’ to bilo prije ili poslije tog koncerta. Inače nisam puno puta svirao u Rijeci. Još jedan ili dva koncerta sa Haustorom u Palachu, jedan u onom klubu na rivi sa bendom s ”Apokalipso” i to je sve.

T: U kojem od tvojih uprizorenja se imaš namjeru pojaviti na Harteri? Što riječka publika može ovaj put očekivati od tebe?
R: Na Harteru dolazim sa Cargo Orkestrom u punom sastavu, uključujući i video projekcije Biljane Tutorov. Puno smo svirali u zadnje vrijeme i ekipa je u formi.

T: Kako ti sam doživljavaš Rundek Cargo Orkestar? Je li to band, umjetnička organizacija, sukus svjetova, glazbena karavana...?
R: Cargo je bend. Ali ne kao oni iz kvarta ili škole već skupljen od ljudi koji su ranije stanovali daleko pa se našli, dovedni svatko svojom pričom, u Parizu. Tamo nas je opet jedna priča spojila, naizgled nizom slučajnosti. Sad smo već uigrani tim u kojem su se različiti utjecaji koje je svatko sa sobom donio protkali.

T: Možeš li usporediti dva kolektiva u kojima si kao glazbenik djelovao – Haustor i Rundek Cargo Orkestar?
R: Rekao bih da čovjek, htio ne htio, oko sebe stvara uvijek slične situacije, tako da ima puno sličnosti između Haustora i Carga, po tipovima ljudi koji su uključeni, djelomično odnosima i načinu rada.

T: Činjenica je da nas, među ostalim, definira i sredina u kojoj živimo. Da li misliš da te Pariz određuje kao umjetnika? Na koji način život u Parizu uopće utječe na tebe?
R: Ne mogu točno procijeniti koliko Pariz utječe na mene, ali je sigurno da činjenica da nisam u Zagrebu i u Hrvatskoj, utječe. Odlaskom u Pariz sam prekinuo dosta automatskih nizova stvari, doveo u pitanje dosta toga što mi se činilo samo po sebi razumljivim i našao se u situacijama koje me, da sam ostao, ne bi zadesile. Tu sam zasnovao familiju i sreo utjecaje koji su promijenili moj život.

T: Godi li ti anonimnost koju ti pruža Pariz? To je nešto što u Hrvatskoj definitivno ne bi imao...
R: Da, naravno da godi. Da sam stalno izložen, ne vjerujem da bi se uspjelo skupiti stvarnog sadržaja za pjesme.

T: Čovjek si s hrvatskom putovnicom. U Hrvatskoj te vole, u Srbiji obožavaju, a i u svijetu su te prepoznali i priznali. Doživljavaš li sebe uopće u nacionalnom smislu? Ako da, na koji način?
R: Nacionalni smisao mi je malo zbrčkan. Ja sam odrasao kao Hrvat u Jugoslaviji. Ali i u to vrijeme sam dosta putovao i puno je utjecaja dolazilo tada kao i sad iz drugih kultura. Devedesetih, kad se kovalo novo hrvatstvo, nisam bio dovoljno tu da usvojim presložene vrijednosti. Tako da me sad više zanima tražiti zajedničke izvore različitih kultura i otkrivati nepoznate, nego se identificirati sa jednom od njih.

T: Tvoje obrazovanje (diploma iz kazališne režije) ostavilo je traga u tvojoj glazbi. Kad već pretačeš slike u glazbu, zašto onda nikada nisi probao pretočiti glazbu u slike, primjerice režirati vlastiti videospot...Ne misliš li da bi to bilo potpuno uobličavanje ideje?
R: Akademija mi je pomogla organizirati i osvijestiti interese koje sam i ranije imao, prepoznati elemente, organizirati cjelinu. Te su metode primjenjive na bilo koju umjetnost. Kazalište nije prije svega slika, nego scensko događanje u koje spada i koncert, tako da sam tu na svom terenu. Danas na koncertima koristimo i video projekcije pa se pretaču slika riječ i glazba. Za spotove mi se činilo produktivnije dati povjerenje onom koji je s druge strane kamere nego trčkarati ispred i iza.

T: Poznato je da te glazbeno oduševljavaju ritmovi i feelinzi naroda jugozapadnog Balkana. Tvoji vizualni uratci nerijetko imaju veze sa romsko-nomadskim stilom življenja. Zašto je tome tako?
R: Balkan je raskrižje kultura, prije svega orijentalne i srednjoeuropske. Mene intuitivno privlače mjesta takvih susreta jer otvaraju puno mogućnosti igre i glazbenih prožimanja, forme nisu ukočene i zatvorene, lakše se nazire ono što im je zajedničko. Osim spota za ”Makedo” ne znam koji drugi ima veze sa romsko-nomadskim.

T: Što te više puca – pisanje tekstova ili stvaranje glazbe? Kad bi se morao jednoga ostaviti, što bi to bilo?
R: Puno mi je jednostavnije i lakše u glazbi. Kad bi se nečeg morao ostaviti, ostavio bih se tekstova. Ali se oni ne bi ostavili mene.

T: Glazbenik si već tri desetljeća. Što misliš, koliko si se u cijelom tom vremenskom periodu promijenio ti, a koliko samo bavljenje glazbom?
R: Nemam osjećaj da smo se ni ja ni način bavljenja glazbom bitno promijenili.

T: Osjećaš li ikad u bilo kojem smislu nostalgiju za nekim prošlim vremenima?
R: Možda za nekim blagoslovljenim trenucima, ali ne periodima.

T: Postoji li ikakva naznaka, motiv ili možda želja za ponovnim okupljanjem Haustora?
R: Motiv postoji. Croatia Records izdaje sabrana djela Haustora od kojih će se tri albuma prvi put naći na CD-u. A naznake su male. Na to pitanje obično odgovaram da bi bilo zanimljivo okupiti Haustor oko novog albuma na koji bi ljudi donijeli što im se od haustorovskog materijala eventualno u međuvremenu skupilo.

Tina Cray

Objavljeno 01.05.2007.

Vremeplov

Uzmimo punk muziku. Sa glazbenog aspekta lako je reći da je to ... mm... sranje. Ali, to je također sociološki fenomen po svojim sociološkim implikacijama. Mladi ljudi, kao ljudska bića, odgovaraju okolini koja je manje više neprijateljska ili puna nasilja.

John Mclaughlin