Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Intervju: Edo Maajka - No sikiriki ljudi

Intervju: Edo Maajka - No sikiriki ljudiNo sikiriki ljudi... na Hartera 3 festival stiže glavom i mikrofonom uz glasnu potporu svojih Leksaurina nitko drugi doli Edo Maajka. Pravo je to prigoda da Edi postavimo par pitanja nevezana uz klasične promo intervjue koji se odrađuju povodom izlaska novog albuma. Faktografiju Maajke manje-više znate.

Pamtimo ga još kao mlađahnog tipa koji je iz fotelje samouvjereno repao u emisiji ”Briljanteen” kao ”nova nada”. Od tada smo dobili ”Slušaj mater”, ”No Sikiriki” i ”Stig’o ćumur”, te hrpu odličnih pjesama, a kako i sam kaže sprema i novi album ”s gitarama”. Edo je fakat prevalio dug i nebičan put. Raspoloženom i nasmijanom reperu smo spremili par pitanja ne nužno vezana uz albume, nastupe i pjesme...

RiRock: Edo, pamtiš li taj TV nastup? Jesi li mogao tada pretpostaviti da ćeš postati jedan od najtraženijih i najpopularnijih glazbenika na Balkanu? Što ti se uopće tada vrzmalo po glavi?

Edo: Pamtim, kako ne bi pamtio. Trema, ludilo, nisam tad pretpostavljo ništa, ja ti nikada ne kalkuliram samo radim ono što volim. Fala Bogu pa se raji to sviđa i evo već 3 albuma u 4 godine i sve to bolje i bolje zvuči.

RiRock: Je li se ekipa oko tebe promijenila kada si postao ”faca” i počeo puniti klubove i dvorane? Mislim prvenstveno na frendove, poznanike i kolege...

Edo: Ne, uvijek ista ekipa, ovi novi ljudi dođu ali i brzo prođu, ovi otprije ostaju.

RiRock: A, ti? Što je isto, a što se kod tebe promijenilo dolaskom slave? Bio si student kriminalistike i prilično razočaran napustio taj fax te se posvetio repanju?

Edo: Pa ja ti sada imam neki jako dobar period u životu koji će se ako Bog da produžiti, radim dosta više nego ikada, s istom sam rajom i niti ne pomišljam na fakultet, ne kajem se sekunde jer znam kakve bi kompromise moro uraditi da sam osto studirat, ovako sam fala Bogu mirniji i sam svoj gazda.

RiRock: Gazda, najbolja svirka bila je...

Edo: Ne možeš to nikad ocijeniti, od zadnjih bi ja izdvojio Skopje, to je bilo ludilo.

RiRock: Ludilo, zašto?

Edo: Zato što se nisam nado da ću imat 1300 ljudi u klubu, par stotina vani je ostalo, nisam se nado da znaju svaki tekst, da skaču toliko, ma sve je bilo odlično.

RiRock: Kakav je osjećaj kada ljudi pjevaju tvoje stihove?

Edo: Jeben!

RiRock: Imaš li tremu pred nastup? Što te uopće motivira za bavljenje glazbom? Nešto si bio obećavao tri albuma, otvaraš ćevabdžinicu i gotovo... da li se što promijenilo po tom pitanju osim ”No sikiriki” kafića u Zagrebu?

Edo: Ja trenutno radim na 3 projekta i kroz iduću godinu i pol imam vremena samo za to. Moj novi album je već gotov i izlazi u 9. mjesecu, spremam materijal sa Wikluhom iz Beograda, to će biti razvaljivanje i spremam ploču s bendom, onako HC punk i sve što je dobro meni sa gitarama.

RiRock: Voliš duete? Snimio si ”Ganju” sa Šo!Mazgoon, ”Teško je ful biti kul” s Hladnim Pivom, radio s Remi iz Elemetala i Dinom iz Letu Štuke na svom albumu...

Edo: Pa okej je to, kad me ekipa zove na svoj album, ako mi je dobra stvar ja to s guštom odrokam... Kad nemam rješenje za neki refren onda pozovem ljude koji bi to bolje od mene otpjevali jer ja ne znam pjevat.

RiRock: OK, idemo sad na par nešto drugačijih pitanja. Kako se opuštaš, tj. što radiš kad ne radiš?

Edo: Visim na svom MPC-u i radim beatove, to me stvarno opušta, odem do Brčkog na pecanje, zapalim s ekipom i stvarno puno vremena posvećujem frendovima.

RiRock: Koje albume, knjige i filmove bi izdvojio iz svoje kolekcije...

Edo: Hmmmm, DJ Format - zadnji mu album ubija i slušam ga barem svaki drugi dan, knjige sam malo zamijenio stripom pa sam sada duboko u pričama o Hellboyu, a film u zadnje vrijeme, definitivno komedija Trailer Park Boys, sad su snimili i film po toj meni najdražoj seriji, pogledajte obavezno...

RiRock: Koja ti je najveća neostvarena želja?

Edo: Dvocjevka... ne da mi se objašnjavat šta je to, nije riječ o oružju nego o seksu, al to mi je neostvarena zelja... hahaha

RiRock: A, najveća ostvarena želja?

Edo: Upozno sam masu ljudi koje sam kao klinac htio upoznat, to me je stvarno obogatilo za kamaru iskustava na kojima sam zahvalan.

RiRock: Radiš li kompromise? Na što ne bi nikada pristao? Da li je ”famozna” suradnja s T-comom bila ipak svojevrsni kompromis ili...

Edo: Ma suradnja s njima je bila okej, nemam ja zamjerki na suradnju, ja sam njima samo prigovaro u vezi tih otkaza koje su podjelili ljudima i to bas u cvijetu te kampanje u kojoj sam ja sudjelovao. Da nije njih ne bi svirali u Domu Sportova i ja a i oni su bili u plusu i zadovoljni, da nije tih otkaza bilo bi perfektno. Ne bi pristo na sviranje u predizbornim kampanjama, to je za mene kao osobu prodaja...

RiRock: Što ti znače svi oni silni Porini, Zlatne Koogle i Davorini?

Edo: Ili da sam stvarno dobar, ili je scena katastrofalna, hahahahaha...

RiRock: Približi čitateljima pojmove FMJAM, Disciplinska komisija i Odbrana. To su druženja, frendovi, freestyling...

Edo: FMJAM je najslušanija i prva HipHop emisija u BiH, osnovali su je DJ Soul i Erol, ja kad sam iz Zagreba došo studirati u Tuzlu, bilo je to oko 15. emisije, počeo sam repat na svakoj emisiji i tako smo privukli pozornost. Sada je to kolektiv od nekoliko MC-ija, DJ-a, Writtera, možemo reci nešto tipa Bosanski Blackout samo smo mi ljepši dosta. Komisija je rep bend koji smo osnovali ja i Soul, u njem repaju još Frenkie, Hamaz, Crni Zvuk, Munja... Defence je moj prvi bend, ja i Munja smo bili vokali, HC-crossover žestoki bend je to bio, sad smo raja a oni sviraju rege i tu svoju vrstu regea zovu Bagga Music... Svi ti ljudi se druže i freestajlaju oko Jale, a ja sam poveznica nekakva jer aktivno sudjelujem ili sam sudjelovo u svakom od tih projekata.

RiRock: Živiš u Zagrebu, puno radiš ”na terenu”, kako solo, tako i u raznim projektima koje si naveo. Kako bi u par poteza okarakterizirao ”društvenu situaciju” u Hrvatskoj i Bosni, kao i život mladih koje susrećeš na putovanjima? Gdje su sličnosti, a gdje razlike?

Edo: Sličnost je da su mladi opterećeni svim tim nacionalizmom i nekim stvarima kojim ih pumpaju roditelji, raja nema para i teško im je, u Hrvatskoj je daleko bolji i standard i socijalna država tu kolko tolko funkcionira, ali ljudi su isfrustrirani jer su do sada trebali brojati eure a broje dlake... Mladi su postali inertni u obje države i meni je cilj da se barem malo pomjere, eto.

RiRock: Pametnome dosta. Tvoje mišljenje o riječkoj rock sceni i riječkoj publici?

Edo: Pa prije ste bili bolji, ne znam šta vam se dešavalo zadnjih par godina, tolko je bilo dobrih i rock i punk bendova, HC je razvaljivo nekada u Rijeci, jebi ga i vama su grad narodnjaci poderali hahahaha... Publika je u Rijeci uvijek bila super, nismo dosta dugo svirali tamo i dosta smo se apgrejdali od zadnji put i mogu vam reći da ćemo vas poderat...

RiRock: Da dali bi se debatirati o narodnjacima i rocku u Rijeci. Nismo ni mi nešto posebno imuni ni na koju foru od toga. Nego, što očekuješ od nastupa na Harteri?

Edo: Dobar, dobar dobar koncert. Laufer jedva čekam vidjet...

RiRock: Vidimo se 9. lipnja u Rijeci na Harteri, gdje će ti osim spomenutih Laufera društvo praviti Dub Pistols, Darkwood Dub i Morso.

Edo: Naravski, pis on d midl ist i fri vili i fri crni... Pozdrav, voli vas Maajka.

Robert Paulić

Objavljeno 13.05.2007.

Vremeplov

Stav ”znam što radim” je sranje, pa je zato lijepo čuti da to netko prizna, jer nitko ne zna što radi.
Win Butler (Arcade Fire)