Intervju: Hrvoje Hodak - Nadahnuta emotivna podneblja

Odnedavno se na domaćem glazbenom diskografskom tržištu u prodaji našao album ”U sjeni” (Dallas records, 2006.) kojeg autorski i izvođački potpisuje čovjek po imenu Hrvoje Hodak. Ako niste sigurni da ste već čuli za njega i pitate ”tko je taj tip” možda vam neke pjesme grupe Belfast Food aktiviraju memoriju ili ”jockera zovi”. Gospodin Tarik Filipović srećom ne sjedi s ove strane monitora, stoga se opustite i pročitajte što Hrvoje ima za reći čitateljima RiRock.com glazbenog internet magazina. Naime, ”jocker” javlja da je Hrvoje dugi niz godina bio jedan od originalnih članova popularnih Iraca s Kvarnera - više ne živi u Rijeci niti u Zagrebu već na otoku Rabu, a započeo je i samostalnu glazbenu karijeru albumom prvijencem ”U sjeni”.

RiRock.com: Pozdrav iz Rijeke. Upravo se spremaš za snimanje video spota za pjesmu ”Tamo gdje idem”, koja je drugi singl s albuma ”U sjeni”, a snimat će se na lokacijama grada Raba. Kako si zadovoljan dosadašnjim prijemom debija?

Hrvoje Hodak: Pa jako me iznenadio velik interes kritike za moj album, nisam mislio da će baš toliki broj eminentnih kritičara dati svoj sud o njemu. Ne ulazeći u njihove pojedinačne ocjene, opći dojam je jako pozitivan i drago mi je da sam dobio podršku te, često negativno nastrojene, stručne javnosti. Zanimljivo je da od vodećih javnih glasila jedino ”Novi list” nije objavio baš nikakvu recenziju mog albuma kao ni osvrt na moj vrlo uspješan nastup s Arsenom Dedićem u ”Profil Megastoreu” u Zagrebu. To ističem kao zgodan kuriozitet, nikako kao zamjerku jer je ”Novi list” sasvim korektno popratio i pripremu albuma i promociju u Dallas Music Shopu u Rijeci.

RiRock.com: Dobio si i nominaciju za ovogodišnju glazbenu nagradu ”Zlatna Koogla”...

Hrvoje Hodak: Nominacija na ”Zlatnoj Koogli” mi je draga utoliko što ukazuje na to da je netko preslušavao moj album iako je izašao pred sam kraj diskografske godine kada vremena za neke velike promotivne aktivnosti nije niti bilo.
Zahvalan sam organizatorima ”Zlatne Koogle” koji su me pozvali da skupa sa Sanjom Pleša budem i prezenter najvažnijih nagrada za pjesmu i album godine. Iskreno se nadam da će ta ”neovisna” nagrada opstati unatoč očitim problemima sa sponzorima i da će im iduće godine s financijama krenuti na bolje.
S druge strane, znam da je moj album od strane diskografa bio kandidiran u čak osam kategorija za nagradu ”Porin” pa eto ipak nije došlo do nominacija.
Meni je ipak najbitnije da se album sluša, jer je to smisao svega što radim, a najveća mi je nagrada ona koja dođe kroz reakciju u nekakvoj direktnijoj komunikaciji, na koncertu na primjer. Ove institucionalne strukovno-javne nagrade nikada mi nisu bile najjasnije i u konačnici ne znam tko ja taj koji odlučuje o ”najboljima”, kome se to treba nakloniti i zahvaliti na izboru.

RiRock.com: Kažu - struka je glasačko tijelo ”Porina”, no tko su imena 500-tinjak ljudi koja stoje iza pojma ”struke” ne znam... Album si radio sa manje-više riječkom ekipom glazbenika. Čak i vizualno oblikovanje projekta i video rade uglavnom riječka imena. Tko su tvoji suradnici? Je li to eventualna nostalgija za Rijekom, prijateljstvo ili stvar praktičnosti obzirom da Rijeka obiluje nadarenim glazbenicima, producentima i drugim ”kulturno-zabavnim djelatnicima”?

Hrvoje Hodak: Nije to nostalgija, to je naprosto život. Kada radiš nešto tako osobno kao što je ovaj moj album, onda poželiš da to radiš u ugodnoj atmosferi, bez opterećenja i suvišnih problema, to je samo usput ispalo i praktično. Velika je sreća što sam kroz proteklo vrijeme upoznao toliko dragih ljudi, prijatelja i kolega glazbenika da mi zaista nije bilo teško među njima odabrati gotovo sve protagoniste ovog albuma. Glavnu aranžersko-producentsku okosnicu sačinjavali su Alen Širola, Olja Dešić i Mario Juničić.
Uz njih od riječke ekipe na albumu su sudjelovali: Ivan Bajsar, Branimir Gazdik, Tonči Grabušić, Diana Grubišić-Ćiković, Tea Grubišić, Jelena Hodak, Mihalj Ivković, Marko Jurić, Damir Juričić, Martina Majerle, Tea Mirth, Henry Radanović, Denis Razumović, Branimir Rizoniko, Barbara Štimac, Marko Tolja i ”Underground Sky”.
Moram posebno istaknuti Sašu Krepelnika i Tomislava Ćurkovića koji su sjajno opremili i dizajnirali ovitak CD-a, kao i fotografe Salvatorea Pesica iz Winterthura (CH) i Tomislava Nakića-Alfirevića. Njih nekako uvijek zaboravim kad se koncentriram na ovaj muzički dio.

RiRock.com: Imaš klasičnu glazbenu naobrazbu, uz gitaru sviraš obou, flautu i irske gajde. Kako nastaju pjesme? Inspiriraju li te ti neuobičajeni instrumenti ili...

Hrvoje Hodak: Da, ja imam, doduše, srednjoškolsku klasičnu glazbenu naobrazbu i to kao instrumentalist – oboist i to mi je svakako pomoglo da donekle savladam i sviranje irskih flauta, tin whistlova i low whistlova, snalazim se na klaviru i gitari no sebe ne doživljavam osobitim instrumentalistom, dapače svjestan sam svojih sviračkih limita pa radije posežem za uslugama kvalitetnijih instrumentalista.
Nastajanje mojih pjesama je neka čudna i samotna alkemija, okidač joj je moje raspoloženje a nužan preduvjet osama uz klavir ili gitaru. Dakle nisam neki bendovski, ”garaža” tip, kojemu ideje dolaze u društvu, upravo suprotno.

RiRock.com: Od gostiju, uz Dadu Topića, posebno se ističe još jedno ime - bard šansone Arsen Dedić i to u izvrsnoj ”izbjegličkoj” pjesmi ”Mjesto”. Otkud suradnja s Arsenom, radi li se to o ”kantautorskoj vezi” obzirom da tvoji PR agenti naglašavaju kantautorski rad kao tvoj možda i najveći glazbeni adut?

Hrvoje Hodak: Ja sam se Arsenom ”otrovao” još za srednjoškolskih dana, a to je očito ostavilo trajne posljedice na moj um :). Tražeći osobu čiji je poetski izraz izrastao iz mojeg emotivnog podneblja, i ja sam poput mnogih drugih prigrlio Arsena, uz dakako Brella, de Andrea, Dylana, Cohena, Baez, Mitchell i ostale ”inozemce”. Sam Arsen je na mom koncertu u sklopu Dana multimedije u Zagrebu, pružajući mi podršku nakon zajedničke izvedbe ”Mjesta”, parafrazirao velikog Tina spominjući ”Pobratimstvo kantautora u svemiru” a podatak da je taj naš duet Arsen samoinicijativno uvrstio i na svoj album ”Dueti-Dueli” samo dokazuje da mi je vjerojatno pružio i puno više nego što sam zaslužio. Njemu sam neizmjerno zahvalan.
Ništa manje ne cijenim ni Dadinu dobru volju da mi se pridruži u pjesmi ”Potrošeni glas” koja se na albumu nalazi i u uspjeloj ”Underground Sky” remix varijanti. Bilo je divno surađivati s tim ljudima.

RiRock.com: Da, obzirom da se radi stvarno o jakim imenima, mene je ugodno iznenadila ta informacija, no, tu bi sada mogli početi priču o velikim i ”velikim” ljudima. Možda neki drugi put. Pjesme koje čine ploču plod su višegodišnjeg stvaralaštva ili su nastale u kraćem periodu kao jedna priča. Meni se čini da se kroz materijal povlači jedan određeni feeling, onako rapski ustvari, mislim na Stari Grad, crkvene zvonike i uske kamene uličice između Gornjeg i Donjeg Grada. Rab kao trajna i pomalo mistična inspiracija...

Hrvoje Hodak: Određeni broj pjesama nastao je daleko ranije, još tijekom devedesetih npr. ”Reci mi” ili ”Hommage à la mort”, no one žanrovski nisu pripadale u repertoar ”Belfast Fooda” i dugo su stajale ”u sjeni”. Kasnije u periodu nakon mog povratka na Rab mnogo se toga poredalo na svoje mjesto, neka teška osobna pitanja dobila su jasne odgovore i ja sam znao da je došlo vrijeme da se zaokruži autorska cjelina i krene u studio.
Što se rapskog ugođaja tiče najiskrenije i bez previše lokal-patriotskog busanja, Rab jeste moje utočište. Ta četiri zvonika koje spominješ ja doživljavam kao vlastite duhovne repetitore. Vjerujem da svatko od nas ima svoje emotivne tjesnace, moji se probude svaki put kad ugledam taj stari grad. No ja sam emotivno vezan i za Rijeku i riječko podneblje. Uostalom osim Raba i Rabljana svoj mali pokroviteljski udio u nastajanju ovog albuma dala je i Primorsko-goranska županija.

RiRock.com: Vratimo se na Belfast Food. Možeš li približiti čitateljima tvoj rad i vrijeme koje si proveo s njima. Mada si javnosti poznat uglavnom kao pjevač Belfast Fooda na prva tri albuma, potpisuješ i ”Van iz grada”, ”Večeras odlazim”, ”Da si tu”, ”Nije vrijeme još za nas” te još neke znane pjesme grupe. Zašto ste se rastali, kakve odnose imaš s dečkima? Jedan od ”Iraca s Kvarnera”, Alen Širola, dosta je surađivao na ploči ”U sjeni”.

Hrvoje Hodak: Nisi spomenuo npr. ”Svjetla Kontinentala”, meni osobito dragu pjesmu, koju sam posvetio Rijeci potaknut, naravno, jednom davnom ljubavlju i gašenjem nekih starih riječkih prostora u vrijeme masovnog otvaranja ”autohtonih hrvatskih Pubova”. Re-edit te pjesme našao se i na albumu ”U sjeni”.
A s ”Belfast Foodom” sam se rastao valjda zato jer je tako trebalo biti. Loš kompromis između mojeg zdravlja i koncertne aktivnosti više nije bio održiv i hvala Bogu da sam odlučio otići, ili bolje ”nestati”, dok je još bilo na vrijeme. Učinio sam uslugu i sebi i bendu.
Ja sam ”Belfast Foodu” dao što sam mogao dati, iskreno, od srca i do kraja, i meni je to jedino važno a to koliko je vrijedio moj autorski i izvođački doprinos, o tome neka sude oni kojima je do toga stalo.
Kad spominjemo Alena Širolu htio bih istaknuti da se prije svega radi o sjajnom čovjeku i kreativnom glazbeniku a u situaciji u kojoj sam se ja nalazio trebao mi je netko njegovih sposobnosti da me podrži i da mi pomogne. Osim što potpisuje svoj dio aranžmana i produkcije Alen je i webmaster mojih internetskih stranica, koje također pobiru sjajne kritike.

RiRock.com: Kakvo je iskustvo biti ”dijelom zelenog čopora” nekada - i danas, biti ”vuk samotnjak”. Razlike sigurno postoje...

Hrvoje Hodak: Ma ja sam uvijek bio samotnjak čak i unutar toga kako ti kažeš ”zelenog čopora”, ne znam ti ja biti ni predvodnik, ni poslušnik, ali niti demokrata u bendu. Konflikti u bendu su normalna stvar, no ako ih gutaš i ne rješavaš nastradat ćeš prije ili kasnije. Zato je ova samostalna varijanta ipak zdravija za mene, mada nizašto na svijetu ne bih mijenjao sve one lijepe i neobične trenutke koje sam proživio i preživio unutar ”Belfast Fooda”.
Htio bih naglasiti da je četverac Hodak-Širola-Dešić-Juničić sasvim lijepo odveslao zadanu dionicu albuma ”U sjeni”, i taj način rada mi je izuzetno odgovarao.

RiRock.com: Možeš li izdvojiti nekog izvođača, pjesme ili album koji su utjecali na tvoje bavljenje glazbom.

Hrvoje Hodak: Jako je puno pjesama i autora koji su mi se zavlačili pod kožu svih ovih godina. Svako je vrijeme donosilo svoje, od ”Pink Floyda”, Barettovih i kasnije Watersovih tekstova i Gilmourove gitare, preko svih onih ranije spomenutih divnih kantautorskih osobnosti koje su prošarale period od kraja šezdesetih na dalje, tu su i bendovi poput ”Jethro Tulla”, grupe ”Yes”, ”Focus”, genijalaca poput Franka Zappe i Pat Methinia sve do Toma Waitsa, čije sam stihove prije tjedan dana slušao na koncertu u Ljubljani u izvedbi još uvijek aktivne i neumorne Joan Baez.
Gdje bih stigao kada bih nabrajao sve one sjajne irske sastave koji su se naslanjali na vlastito tradicijsko naslijeđe. U tom kontekstu ne mogu zanemariti naše domaće silnice koje su me doticale; od Arsenove sentimentalne revolucije, klapskog izraza Ljube Stipišića, Trifunovićeve poezije itd… slušao sam svašta od ”Smaka”, ”Indexa”, ranog ”Dugmeta”, ”Korni Grupe” do ”Franza” i ”Čorbe”. A koje su to energije koje mene pokreću i koliko je čijeg utjecaja u mom glazbenom izrazu, ja ti na to ne umijem odgovoriti.

RiRock.com: U principu, slušajući tvoje pjesme nisam našao neke čvrste poveznice, recimo one koje ”smrde” na copy/paste. Čini mi se da se više radi o nekim duhovnim paralelama i zajedničkom sezibilitetu prema životu nego o ”klasičnom” glazbenom utjecaju nekog autora na nečiji rukopis. Slijedi nezaobilazno pitanje. Pratiš li aktualnu riječku i hrvatsku glazbenu scenu? Kako to izgleda iz ”mirne” rapske perspektive?

Hrvoje Hodak: Ma čini mi se da je Rijeka puna novih ali i otprije poznatih imena, koja garantiraju kvalitetu i to u svim glazbenim žanrovima. Lijepo je pisati listu riječana prisutnih u novijoj produkciji; Father, My Buddy Moose, Quassar, Grad, Belfast Food, Let 3, En Face, Marko Tolja, Tina Vukov, E.N.I., Rivers, Putokazi sa neumornom Mirandom Đaković itd. Drago mi je da će nakon Henrya Radanovića još jedan vrijedni riječki Jazzer, Denis Razumović, ove godine napokon realizirati svoj album. Stvarno mislim da za Rijeku i riječki glazbeni profil nema straha.

RiRock.com: Živiš li od glazbe, nadaš li se tome, i uopće, da li smatraš da je to moguće, pogotovo ako ne boraviš u ”centru svijeta” tj. Zagrebu gdje si uostalom i živio neko vrijeme, već na otoku Rabu? Na tvojoj web stranici www.hrvojehodak.com piše da se profesionalno baviš i grafičkim dizajnom.

Hrvoje Hodak: Ma sve je moguće ako imaš kreativnu energiju i volju da učiniš to što si naumio. Eto, da ja nisam nekoć srcem prigrlio Irsku glazbu, udahnuo i romantiku ali i surovu realnost križa kojeg taj narod nosi, učio njihov ”umirući” jezik i svirao njihove čarobne instrumente, vjerojatno nikada ne bih pjevao ”The Rocky Road to Dublin” ili ”The Foggy Dew”. Isto tako da sam kojim slučajem potonuo u nelagodu vlastite bolesti, i čekao da se stvari dogode same od sebe, nikada ne bi bilo ni ovog mojeg albuma ni suradnje sa Arsenom Dedićem. Dakle, ne mislim da je hendikep to što više nisam u Zagrebu, da pače, za mene je blagodat to što sam se vratio na Rab jer mislim da mi je dao neophodan dio smirenja i snage da se pokrenem iz jedne realno ”nemoguće” situacije.
Ipak, ne živim samo od glazbe, još prije sedam godina osnovao sam svoj ”Art studio Hagall” u sklopu kojega između ostalog pružam usluge grafičkog dizajna i pripreme za tisak, ali radim i kao novinar suradnik i fotoreporter u više tiskanih medija.

RiRock.com: Da li si bio u Irskoj? Kakva je to zemlja po tebi koji spadaš u pasionirane ljubitelje Zelenog otoka? Što možeš reći o lingvističkom, lirskom i etnomuzikološkom materijalu koji si pribavio iz Dublina. Koji je link sa Hrvatskom, Rijekom i Rabom?

Hrvoje Hodak: Uvijek napominjem da je moj interes za Irsku bio puno širi od onog koji se najzornije ispoljavao kroz glazbu i koncerte. Zahvaljujući ljubaznosti gospođe Paule Roche iz dublinskog ”Folk Music Society-a”, još 1994. došao sam do svih do tada objavljenih izdanja ”Irish Folk Music Studies” kao i do članstva u ”Na Piobairi Uilleann” društvu za promicanje irske baštine i sviranja irskih gajdi (uilleann pipes). Tada sam primao njihove mjesečne brošure i stručni časopis ”Treoir”. Od organizacije ”Udaras na Gaeltachta” koja skrbi za svekoliki razvoj okruga koji čine ”najirskiji” dio Irske; Donegal, Mayo, Galway i Kerry, dobio sam zvučne zapise s izvornih irskim napjevima uz još neke melografske dodatke.
Po upisu studija ”Lingvistike” na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, došao sam u priliku pohađati i tečaj Staroirskog jezika kod prof. Ranka Matasovića. On me je uputio na ”The Dublin Institute for Advanced Studies” kako bih se domogao knjiga; ”Old Irish Reader-a”, gramatike i riječnika staroirskog jezika.
Znam da zvuči čudno ali ja još nisam bio u Irskoj. Kako bilo da bilo iz Irske sam primio nebrojene pošiljke koje su stizala kao odgovor na moje znatiželjne upite. U njima sam često dobivao fotografije, knjige, i dobronamjerne savjete. Stekao sam prijatelje a da ih nikada nisam vidio, upoznao zemlju i ljude a da nisam ni bio tamo. Na kraju krajeva Irska je dolazila k meni, svirao sam i pjevao sa Seanom Cannonom iz ”Dublinersa”, upoznao Johnnya Brennana sjajnog irskog flautistu, koji svira i na mom novom albumu, i meni je to za sada dovoljno.
U Irsku ću nadam se otići sa suprugom i djetetom onda kada se steknu uvjeti da tamo proboravimo barem mjesec dana.
Ako baš želiš neke prirodne poveznice Raba s Irskom ”Zelenim otokom”, reći ću ti dvije. Naziv Rab dolazi od ilirsko-liburnskog Arb što znači, taman, zelen, pošumljen, dakle Rab se doslovno zove ”Zeleni otok”, i drugo na Rabu baš kao ni u Irskoj nema zmija otrovnica, a to je jedno od čuda koje Irci pripisuju sv. Patricku.

RiRock.com: Na kraju ovog ugodnog razgovora reci nam kada možemo očekivati konkretnije koncerte datume, pogotovo riječki koncert.

Hrvoje Hodak: To je malo teže pitanje, ja bih vrlo rado nastupio i u Rijeci no o tome još ne mogu reći ništa konkretno. Taj bi koncert svakako trebao biti realiziran uz brojne gostujuće glazbenike no volio bih da postoji netko tko će mi organizacijski izaći u susret. Vjerujem da ću u dogledno vrijeme pronaći najbolji način za predstavljanje u gradu na Rječini.

RiRock.com: Nadajmo se, stanje klupske i koncertne scene u Rijeci je sve bolje, tako da će prigoda biti. Do ”intervencije” nekog od lokalnih glazbenih promotora, dragi naši čitatelji, poslušajte mp3 pjesmu u prilogu, ili još bolje, cijeli album ”U sjeni”. Čeka vas neobično ugodno putovanje kroz fini autorski vez Hrvoja Hodaka i njegove raznovrsne glazbene (Prstenove?) družine.

Robert Paulić

Objavljeno 04.04.2007.