Intervju: Lidija Nikolić„Osećanja. O. Sećanja.“

U nastavku teksta saznajte što o svojoj knjizi „Osećanja. O. Sećanja.“ koja otkriva zamršeni svijet Margite Stefanović govori autorica Lidija Nikolić...

RiRock.com: Živimo u vremenima koja se apokaliptično mogu nazvati: ’Sumrakom Bogova’. ’Koliko nas još ima’ – pjevano je u jednoj pjesmi… Mnogih više nema, ali ostaju ’osećanja i sećanja’ na njih… Izašlo je drugo izdanje Vaše knjige o Margiti. S obzirom na građu, broj strana i cijenu, imate li uvid u to koliki je interes čitatelja za Vašu knjigu i kakva je reakcija javnosti?

Lidija Nikolić: Sve ono što je uslijedilo po objavljivanju knjige, gospodin Peca Popović izrekao je jednom rečenicom: „Pokrenuli ste lavinu, dostojnu prijateljstva.“ Moja prijateljica rekla je u šali: „Ni da se sam Homer pojavio lično, ne bi takvu pažnju izazvao!“ Za pola godine, izašlo je na desetine članaka i intervjua u novinama i na Internetu; snimljeno nekoliko televizijskih i radio emisija; knjiga je proglašena za knjigu godine na osnovu ankete „Politike“; primila sam puno mailova od čitatelja; iz inozemstva je naručeno dosta knjiga; izvela sam deset puta scenski prikaz knjige kao monodramu; rasprodana je tiraža prvog izdanja od 1000 primjeraka... Knjigu od 500 strana većina čitatelja pročita, sa suzama u očima, za jednu noć! Nakon toga me nazivaju „srceubicom“ i „čuvarom velikih duša“... I dirnu ponekom porukom, poput Svetozara Cvetkovića: „Hvala ti, Lidija, na tragu istine koji ostavljaš za sobom.“


RiRock.com: I u Hrvatskoj postoji interes za knjigu, ali čitatelji teško mogu doći do nje, jer je ovdje nema u prodaji… Hoće li se uskoro pojaviti u knjižarama u Hrvatskoj?

Lidija Nikolić: To je uistinu veliki problem... Čitatelji se obraćaju izdavaču s pitanjem kako mogu doći do knjige, a odgovor je teško dati sve dok se ne ostvari suradnja s distributerima i knjižarima u Hrvatskoj. Nadamo se da će oni pokazati veći interes nakon mojih gostovanja u Rijeci i Zagrebu koja su u planu...


RiRock.com: Sigurno ste upoznati s prijedlogom da se jedna ulica u Zagrebu nazove po Milanu Mladenoviću. Znate li koliko se u Hrvatskoj i danas sluša i poštuje rad grupe EKV?

Lidija Nikolić: Znam da je popularnost EKV-a i dalje velika na svim prostorima bivše Jugoslavije i svuda u svijetu gdje žive ljudi s ovih prostora. Vjerujem da to posebno važi za Hrvatsku, naročito Zagreb u kojem je Milan rođen, a Magi u dva maha živjela. U mojoj knjizi postoji posebno poglavlje pod naslovom „Zagreb“ i puno epizoda koje opisuju njenu povezanost s ovim gradom.


RiRock.com: Tko vam je pomagao oko knjige i na koji način?

Lidija Nikolić: U zahvalnici na kraju knjige pod nazivom „Umesto ode“ navodim one kojima želim odati priznanje za sve što su za mene učinili tokom trogodišnjeg rada na knjizi. Posebno izdvajam Srđana Vejvodu „koji mi je bio ono što je šerpa smijelim putnicima po Himalajima“. Nisam znala kako bih drugačije ukratko opisala sve njegove zasluge tokom pisanja ove knjige. Nekoliko mjeseci putem mejlova i telefonskih razgovora, onaj kojega nikada nisam vidjela, a kojemu je Margita bila životna ljubav, davao mi je sugestije i savjete, rasvjetljavao tajne, slao fotografije i skenove Margitinih pisama i poruka, i najzad, ustupio fotografiju za naslovnu stranu knjige. Margitine fotoalbume koristila sam zahvaljujući njenom prijatelju Joci kojem ih je ostavila na čuvanje. Mlada dizajnerica Sanja Polovina sprovela je u dijelo sve moje zamisli i dala još isto toliko novih ideja. Zahvaljujući zajedničkom danonoćnom radu dugom nekoliko mjeseci, uz pomoć njene sestre Bogdanke koja je radila obradu oko 300 ilustracija, moj san postao je zbilja. Ali, do samog cilja ne bih nikada stigla da nije bilo Marije Krkač i njenog izdavačkog studija „Čekić“. Tako je nastalo, po riječima Zorice Bajin „štamparsko remek-djelo... knjiga duboke odanosti...“ za koju redatelj Miloš Radović kaže: „Velika, važna knjiga. Nije dobra, nego je fantastična, stvarno.“


RiRock.com: Kada se čita knjiga o Margiti koju ste ostavili u nasljeđe, stječe se dojam da u njoj nije ništa prešućeno – od svijetlih trenutaka prijateljstva koje je trajalo 40-ak godina do gorkih momenata koje bi vjerovatno svaki biograf izostavio. Odakle ideja i potreba da se sve to opiše u knjizi?

Lidija Nikolić: Profesor i pisac Mihajlo Pantić poslao mi je ovakvu poruku: „Knjiga o Margiti je potresna... Iskrenost je osnova svake umjetnosti.“ Ako je to točno, onda je jasan poriv da se pokaže vlastita duša i otvori srce. Novinar Nebojša Krivokuća smatra da je to – Odvažno. Gordana Rančić da je „danas malo knjiga u kojima stanuje čista emocija“.


RiRock.com: Sjećam se, ako me pamćenje dobro služi, da je glumac Svetozar Cvetković na sprovodu usporedio Magi s anđelom. Poslije vremena koje je proteklo i nastanka ove knjige, da li vi kao autorica imate kontakta s ljudima iz njene i vaše blizine koji danas mogu ovo potvrditi, ali i objasniti: tko je bila Margita, a da je ne predstavljamo kao člana grupe EKV?

Lidija Nikolić: Svi smo mi podijeljeni na anđela i vraga... Neki su u Magi vidjeli jedno, neki drugo... Najčešće smo i sami sebi zagonetka, a kamoli drugima... To posebno važi za Magi koja je oko sebe gradila zidove i ograde, vječito uzmicala i izmicala... U svojoj knjizi dala sam neka moguća objašnjenja i tumačenja Margitine ličnosti. Oni koji su je dobro poznavali misle da bi „Margita bila sretna da to ogledalo drži u rukama“ kako je to rekla Zorica Bajin-Đukanović, autor najpoznatijih fotografija članova grupe EKV.


RiRock.com: Postaviti ću osobno pitanje: Kada sam dobio vijest o Margitinoj smrti, upitao sam jednog od sudionika iz njenog života koji je opisan u knjizi: da li se to moralo dogoditi? Odgovorio je potvrdno. Iako sam je površno poznavao, stekao sam drugačiji dojam. Doživio sam je kao osobu koja posjeduje veliku snagu… Kada je i kako tu snagu izgubila?

Lidija Nikolić: Izgubila je motiv da se dalje bori onoga trena kada je dobila „smrtnu presudu“. To se dogodilo u kolovozu 1996. godine što se objelodanilo tek nakon njene smrti. I do tada je doživljavala teške udarce sudbine. Izgubila je majku, Vda, Milana, oca. Svoju grupu, svoj klavir... Onda je dobila dijagnozu neizlječive bolesti poslije koje je svaka dalja bitka postala besmislena. Prodala je sve što je imala, završila u garaži na periferiji grada i na kraju u domu za nezbrinute osobe.


RiRock.com: Stekao sam dojam da je bila veoma emotivna osoba, a ipak je na kraju ostala sama. Listajući knjigu, zapitao sam se – što je to što nikako nije mogla da pronađe?

Lidija Nikolić: Po dubokom uvjerenju Gustavea Flauberta „osjetljivost je dar neba koji je koban!“ Tu visoku cijenu platila je i Margita. Ključne riječi u njenim zapisima su ljubav, nemir, strah, bez, zašto. Ljubav je bila „sve što joj je potrebno“, a ipak nije ostvarila pravu ljubav do kraja. Žudjela je za mirom i spokojem, a vječito bila ispunjena nemirom. Strah od bola, gubitka i samoće pratio ju je nemilice. Na kraju je ostala bez ičega. Bez svoje zemlje, porodice, doma, zdravlja, novca. Zašto ju je sustigla stara kletva „dabogda imao pa nemao“, pitala se često i sama...


RiRock.com: Da li vam se javljaju štovatelji EKV-a i da li ste u kontaktu s njima? Ima li nekih zamjerki na knjigu ili pohvale potvrđuju uspjeh Vašeg rada?

Lidija Nikolić: Margitini obožavatelji me zaustavljaju na ulici, šalju mi poruke, pišu pisma, prave intervjue sa mnom. Bilježe svoje dojmove na blogovima, Facebook-u, forumima. Neki samo kažu: „Plačem, plačem...“ Neki napišu:„Bravo, Lidija. I hvala.“ „Hvala na iskrenosti i drugačijem pristupu i opisu onog što je bila Magi.“ „HvalaVam što ste napisali ovu knjigu i što ste nam približili našu i Vašu Magu, i samo Vašeg jedinog Tipa.“ „Hvala za nesebičnu količinu emocija! Tražim propušteno – sve je kako treba... I kao da je tu – kao da je ti...“ „Nadamo se da ćete nastaviti punom parom da održavate u životu našeg najdražeg rock Tipa.“ „Na Sajam sam samo došla zbog Tebe, zbog Magi... uletjela, uzela Blago s Potpisom...“ „Knjiga je više od knjige o nekome...“ „Ovo je knjiga o svima nama...“ „Svi smo mi pomalo Magi... Zato o povelikim – prijatelji napišu knjigu.“


RiRock.com: Da li će mlađe generacije koje sada odrastaju znati za muziku grupe EKV?

Lidija Nikolić: To pitanje bilo je od presudne važnosti i za Magi. U jednom svom dnevničkom zapisu, ona se pita: „Što će biti kad ruke padnu sa tipki, kad se začuje drugi glas? Važno je šta će biti s ovim pjesmama kada huk ispuni moju malu novu dolinu...“ Mislim da je sada spokojna ako vidi šta se zbiva sa ovim pjesmama. Koliko muzika grupe EKV živi i traje i danas, uvjerila sam se nebrojeno puta, posebno od trenutka kada je objavljena moja knjiga. Čitaju je dvadesetogodišnjaci; na scenski prikaz knjige dođe nekoliko stotina mladih; poslije promocije u Požegi svirao je tribute bend srednjoškolaca; zborovi vrtića i osnovnih škola pjevaju Margitinu pjesmu „Zemlja“ sa poznatim refrenom „Pogledaj me očima deteta“... To ulijeva nadu u besmrtnost. Davno je rekao Stevan Pešić: „Ako je čovjek prah, muzika taj prah razbacuje svemirom...“



Ivica Stanković

Objavljeno 25.06.2012.