Intervju: Nenad Kovačić (Antenat, Afion, Naš mali Afro Bend)

Nedugo je izašao Antenatov novi album ’Karavana’, Afion ima relativno novi album ’Čudni Svati’, Naš mali Afro Bend ima sve više i više svirki...sve nam je to bilo dovoljno da porazgovaramo s Nenadom Kovačićem, čovjekom koji sudjeluje u stvaranju sve tri navedene glazbene skupine. Nenad nas je ugostio u toplini svoga doma, te nas počastio s ugodnim razgovorom...

I & G: Nenade, sviraš u nekoliko različitih bendova, kako usklađuješ sve obaveze?

Nenad: Zapravo, sve se to da uskladiti, nisam jučer počeo svirati u više bendova, nego malo po malo u zadnjih nekoliko godina. Nekad sam svirao i u više bendova, s tim da se s vremenom to isprofiliralo, jer nakon nekog vremena dođeš do neke granice, shvatio sam da je to malo prenaporno. Tako da sam se zaustavio na tri benda, ali uzmimo u obzir da je Naš mali Afro Bend tek nastao. Nisam imao namjeru svirati u još jednom bendu jer sam mislio da su Antenat i Afion sasvim dovoljni, ali ovo je bilo jače od razuma. A kako uspijem sve to, uf...evo jedna klišeizirana rečenica: „Sve se može, kad se hoće!’ Ima raznih situacija kada se poklope neke stvari, ali se to zapravo jako rijetko događa jer nastojimo sve unaprijed raditi, tako da uz dobru logistiku i planiranje, sve je moguće.

I & G: Zanima nas novi album ’Karavana’, otkuda ste crpili inspiraciju i da li možeš povući neku paralelu između ’Subinga’ (op.a. prvi album Antenata) i ’Karavane’?

Nenad: Prvi album je snimljen mnogo prije negoli je izdan, početkom 2004.godine., a to su pjesme koje su nastale odonda unazad dvije godine, tako da je to poprilično stari materijal. Nakon cijele priče sa Zvukom Močvare, koji su nažalost prestali djelovati, zahvaljujući Menigi se to ipak izdalo za Kingston Records nakon dvije godine. Mislim da smo jedini bend koji je imao dvije- tri koncertne promocije albuma, a albuma nije bilo. Na ’Karavni’ su pjesme koje su nastale 2006./2007. godine kada je album sniman. Mislim da se na ’Karavni’ čuje neki zreliji zvuk, da smo mi kao glazbenici sazreli u tom periodu, što svirački, što idejno. Kompleksniji su aranžmani, mislim da album nije ’sjeo’ na prvo, već na drugo, treće slušanje, što mi je jako drago. Neke su reakcije pozitivne, ali naravno da ima i negativnih, hvala Bogu! Mislim da to mogu reći u ime cijelog benda, da smo zadovoljni i da smo puno smo u to uložili.

I & G: Ovaj album je izašao za Dirty Old? Zašto ne za Kingston opet?

Nenad: Jednostavno, nije bilo nikakvih loših situacija, negativnih vibri s Kingstonom, dapače! Nego smo s vremenom razvili možda veće prijateljstvo s Igorom iz Dirty Olda, i stvari su se tako poklopile, da to izađe za njih. Na inicijativu Igora izašao je i vinil jer je cd tiskan i u Njemačkoj, a ljudi koji su se bavili tiskanjem cd, bave se i tiskanjem vinila.

I & G: Možeš nas uputiti u početke Antenata, otkud Vam ideja za naziv benda i da pojasniš pojam subreggae?

Nenad: U ožujku će biti dvanaest godina benda, bili smo osmi razred kada je bend nastao na Bojanovu inicijativu. Tada je u kvartu (Špansko) postojao jedini punk bend, a zvao se Dead Souls. I Bojan se jednom prilikom našao na njihovoj probi i zapalio se za bubnjeve te odlučio osnovati bend. Tako je pozvao Borisa koji je svirao gitaru, Bare je ušao u bend jer je doma imao bas, a i dolazi iz glazbene obitelji. Ja sam došao kao pjevač, ni sam ne znam zašto, i tako smo ubrzo krenuli s još jednom gitarom koju je svirao Marko Fiket, isto iz kvarta. Dugo vremena je naš angažman bio bez ambicija. Čisto smo bili frendovi, guštali smo u tome, nikad nije došlo u pitanje postojanost benda. Bend se počeo širiti u trećem, četvrtom srednje kada je došao Gajer kao klavijaturist. Naziv subreggae je izašao iz čiste zajebancije, nismo znali kako da nazovemo to što sviramo, a temelji se na reggaeu, ali nije bila spika da smo mi sad izmislili nešto novo. Tada smo negdje napravili prvu reggae stvar, a nitko nije brijao na tu vrstu glazbe. Na jednoj probi smo krenuli svirati od Sublimea ’Smoke Two Joints’ i to nam je super zvučalo i svaka iduća stvar je imala nešto od reggaea u sebi i tako smo nastavili u tom pravcu. Što se tiče imena, klasična spika...svirali smo pod raznim imenima, mijenjalo se jedno deset preglupih imena, ali Antenat se ustalio, a to je zapravo pojam iz Tolkeinove knjige ’Gospodari Prstenova’, što je oznaka koji označava vilenjačku glazbenu ljestvicu, a poslije smo shvatili da to na latinskom znači predak.

I & G: Udruga Zamirnet Vas je svojevremeno proglasila najzapostavljenijim hrvatskim bendom. S obzirom da niste medijski toliko popraćeni, kao na primjer St!llnessi, a opet punite klubove. Kako to objašnjavaš?

Nenad: Ta priča je bila vezana uz sranje što se dogodilo sa Zvukom Močvare koja se morala zatvoriti zbog ZAMP-ovog pritsika. To je bilo potaknuto time kako je bilo teško jednom mladom bendu, koji je perspektivan i puno svira, i koje smo mi prepreke imali da izdamo cd. To je zapravo bila kritika ZAMP-u, tada se priča oko njih zahuktala, ali svako malo se desi nešto oko njih pa se to medijima puno piše, ali nisam baš siguran da su se stvari pomakle s mjesta, nažalost. Ta priča o najzapostavljenijem bendu je sama po sebi kontradiktorna, zato što smo se mi nekako odlučili da tako bude. Stvar je u tome da je to neki naš put, način života Antenata, da se držimo, nazovimo to undergrounda, i da od toga ne odstupamo. Nismo se okupili s nekim programatskim ciljem , što ne mora biti loše, dapače! S vremenom je priča rasla, mislim da je to dokaz postojanja scene i da se takve stvari događaju uz veliku upornost. Kada smo prvi puta nastupali po Splitu i Osijeku, nismo imali dvjesto- tristo ljudi, već puno, puno manje. Samo što mnogi bendovi odustanu jer im nedostaje volje i energije, što nije bilo u našem slučaju. Mislim da je stvar u puno svirki koje se nisu dogodile unazad godinu dana, već četiri – pet godina. Zapravo je sve krenulo od naše druge svirke u Močvari na Punk Reggae Fiesti, s tada popularnim bendom Masne Lignje. Nakon tog koncerta smo svirali kao predgrupa londonskom King Prawnu u Ksetu. Ti su koncerti bili poprilično uspješni i od tada je sve krenulo sporo uzlaznom putanjom.

I & G: Bio si član St!llnessa, zašto više nisi?

Nenad: Jedno vrijeme sam bio punopravni član benda, ali onda jednostavno fizički nisam više imao vremena jer su oni počeli puno svirati. U početku, kada nisu imali toliko svirki, to se moglo izbalansirati. Onda su došli periodi kada su se svirke preklapale, i bilo je jasno i meni i Yuriju da to ne ide baš. Onda smo upregnuli malog Krunu Kobešćaka da uleti umjesto mene. Bilo je zapravo jasno da sam ja tu privremeno.

I & G: Otkud interes za tradicionalnu glazbu s ovih prostora?

Nenad: Prvi interes potječe od toga da sam se kao malo dijete bavio folklorom i tako upoznao tradicijsku hrvatsku glazbu. Djelomice zbog toga sam odlučio upisati i etnologiju, te je i tu doticaj s etno glazbom. Afion se dogodio u jednom spontanom trenutku; poznavao sam Lidiju, pjevačicu s faksa, ona je pjevala u jednom makedonskom društvu, kao i Danijel gitarist. Sreli smo se jednom na sajmu udruga u SC-u, gdje sam svirao djembe i onda me Danijel pozvao da dođem svirati u to makedonsko društvo, što mi je bilo čudno, ali eto, tako je nastao Afion.

I & G: I tako ste se odlučili svirati makedonske ritmove na afričkim udaraljkama?

Nenad: Prva udaraljka s kojom sam se susreo jesu djembe. Jednom je frendica kod nas donijela digaredoo i djembe, i tad sam shvatio da želim svirati djembe. Uvijek kada je neka priča o djembeu pokušavam objasniti da neki ljudi banaliziraju taj instrument. Kao bilo koju drugu udaraljku. Djembe ima svoju tehniku sviranja, svoju povijest, i nema veze s bongosima, tarabukom... Kada sam ga počeo svirati, nisam toga bio svjestan, već sam pohađajući razne radionice, učeći od raznih ljudi, shvatio da se taj instrument mora učiti kao i svaki drugi. Ako imaš ritma i sviraš bubnjeve, ne znači nužno sa znaš svirati djembe. To je bila jedina udaraljka koju sam posjedovao i s kojom sam krenuo svirati makedonske ritmove i shvatio da je to izvedivo.

I & G: Što je Rhythm Tribeom? Je li Naš mali Afro Bend svojevrsni nastavak Rhythm Tribea?

Nenad: Rhythm tribe više ne postoji, a je li nastavak...to kako za koga. Rhythm Tribe je bend u koji sam ušao na poziv Krešimira Oreškog, kod kojeg sam nekad išao učiti svirati djembe. Taj bend je postojao jako dugo u jednoj drugoj postavi i onda se privremeno raspao. Kada ga je Krešo odučio obnoviti i kada sam dobio poziv od njih, bio sam počašćen. Ali jednostavno neke stvari ne ’sjednu’ , svirao sam s njima tri godine, ali mi nije do kraja ’sjeo’ način rada i smjer u kojem se bend kretao. Rhythm Tribe je prvi bend kojem sam uspio reći ne, neću više svirati jer sam bio pred kraj fakulteta, preklapale su se svirke, morao sam jedan bend izbaciti, a tamo sam bio najviše zamjenjiv. Onda sam uspio famoznog genijalca Krunu Kobešćaka naučiti svoje dionice, pa me je on zapravo zamijenio i u Rhythm Tribeu i St!llnessu.

I & G: Naš mali Afro Bend je relativno mlad. Koja su tvoja predviđanja i perspektive?

Nenad: Svi unutar benda već dugo sviraju, iako je bend mlad. Neki članovi NmAB su bivši članovi Rhythm Tribea. Marin i Kruno su počeli svirati u Rhythm Tribeu nakon što sam ja otišao, a Ivana i ja smo iz novije postave. U budućnosti, ne tako dalekoj, raditi ćemo i neke autorske stvari s NmAB, ali naravno, samo s udaraljkama. Odnosno, imamo jedan melodijski instrument, balafon kojeg smo donijeli iz Afrike koji svira Gajer iz Antenata. Kreće se u dobrom smjeru jer se svi dugo bavimo tom glazbom, ali nikad nismo toliko guštali dok nismo osnovali taj bend. Nas troje smo bili zajedno u Africi, što nas je jako zbližilo. Imamo dosta dogovorenih svirki. Koncert Trip To Ziona i CroReggaea je puno pridonio, bili smo jako iznenađeni, i publika i mi. To je bila injekcija za rad na tome svemu jer se situacija počela pokretati uzbrdo. Naš prvi samostalni koncert je bio u Spunku koji je bio krcat, pa potom u Titušu. Očito ima ljudi kojima se sviđa ta vrsta glazbe. S obzirom da su to bili koncerti u manjim prostorima, a mislim da je potrebno da ljudi imaju mjesta jer ta glazba tjera na ples, napravit ćemo koncert u ožujku u Ksetu potpomognuti DJ Batisom.

I & G: I došli smo do zadnjeg pitanja...zanima nas tvoje razmišljanje o hrvatskoj klupskoj sceni.

Nenad: Mislim da se o tome može unedogled. Bez obzira na situaciju oko Močvare, što god ljudi pričali, mislim da je to bio jak klub u Zagrebu i da je uopće nevjerojatno da se tako nešto zatvorilo. Kada je bila Operacija Grad koja se nije ticala samo glazbe, nego svih vidova umjetnosti i arhitekture, koja se pokazala u Tvornici Badel kao specijalna stvar i to se zatvorilo. Nedostaje neki centar nezavisne kulture, nešto poput vojarne Rojc u Puli koja je genijalan primjer jednog takvog kompleksa koji jako dobro funkcionira i žalosno je da ga Zagreb nema. S druge strane, problem je što je scena precentralizirana, previše toga se događa samo u Zagrebu. U jednu ruku je super jer ima užasno puno događanja u gradu, ali kad odemo svirati u neki drugi grad u Dalmaciji preko zime, osim Splita, atmosfera je žalosna. Ali mislim da se općenito situacija odvija prema boljem, pogotovo u kontinentalnoj Hrvatskoj, od Vrbovca, Križevaca, dalje prema Slavoniji. Čini mi se da u manjim mjestima postoje entuzijasti koji unutar udruga mladih, doduše jako teško, organiziraju neke stvari i ne odustaju od njih. To je super i drago nam je ići na mjesta gdje nismo već svirali i na taj način podržati njihov rad. Genijalan primjer je klub A3 iz Knina u kojem je gostovalo hrpu underground bendova, što iz Hrvatske, što izvana, uglavnom Francuza. Vlasnik je svojim radom i ulaganjem uspio dovesti Edu Maajku, Hladno Pivo i TBF na mjesto kapaciteta cca 150 ljudi. To je dokaz da se to svugdje može napraviti, ali bez poticaja i podrške sredine je to zapravo jako teško. Ako se to može napraviti u Kninu, ne vidim razloga zašto se to ne bi moglo napraviti u bilo kojem drugom manjem gradu.

Ivana Tolić i Goran Den Popović, www.reggae.hr

Objavljeno 28.01.2009.