Intervju: Neno Belan – Zakačio sam se za Rijeku, što mogu
Jedan od najizvođenijih i najemitiranijih hrvatskih autora sa svojim bendom Fiumens ovih je dana javnosti predstavio novi album „Rijeka snova“.
Poznato je da Neno Belan živi i radi u Rijeci već gotovo 13 godina. Na Belana je, prema vlastitom priznanju, prilikom stvaranja novog albuma jednim dijelom utjecao ”riječki rokerski duh”, mada i dalje ostaje vjeran svom mediteranskom senzibilitetu – točnije samom sebi.
Zanimljivo je da su Fiumensi sviraju već punih 10 godina u nepromijenjenom sastavu (Olja Dešić - bas, Vedran Križan - klavijature, Leo Rumora - bubanj) te da su skupili iz raznih riječkih grupa kao što su Ogledala, Putokazi, Urban & 4 i En Face. Neno i Fiumensi se paralelno bave i raznim drugim glazbenim projektima mada ostaju vjerni svojoj bazičnoj glazbenoj orijentaciji.
Bolji nam povod nije niti trebao pa smo prvom prilikom porazgovarali s poznatim riječkim splićaninom čiji se blagi mediteranski temperament i sklonost smijehu provlače kao lightmotiv cijelog intervjua.
RiRock.com: Tvoj deseti studijski album (ako računamo Đavole) „Rijeka snova“ je vani. Na neki način radi se o „albumu zbirci“, barem je tako predstavljen javnosti. Možeš li pojasniti o kakvoj je retrospektivi riječ?
Neno Belan: Album sam predstavio kao zbirku singlova od 2003. do 2007. godine s obzirom da je nekoliko pjesama s albuma doista i objavljeno u tom periodu u obliku singla te su pretežito promovirani samo na Festivalu dalmatinska šansone u Šibeniku. U svakom slučaju sve pjesme su po prvi puta zajedno objavljene na ovom albumu.
RiRock.com: Otkud tolika diskografska pauza? Nisi opterećen „zakonima tržišta“?
Neno Belan: Pa pet godina i nije previše za „starog mačka“ kao što sam ja. Mišljenja sam da izvođačima na početku karijere trebaju albumi svake godine s obzirom da trebaju oformiti repertoar što prije dok, bar u mom slučaju, s velikim repertoarom u rukama logičnije je da raditi polako. Svaku godinu po jedan-dva singla, te da svakom ponaosob posvetim dužnu pažnju tako da na kraju kao rezultat imamo deset ravnopravnih pjesama na albumu a ne tek par singlova i ostatak materijala koji popunjava prostor. Diskografska možda, ali nikako i kreativna pauza.
RiRock.com: Kakvi su prvi komentari albuma, tj. ploče, kako ti voliš reći? Publika, kritika, prijatelji...
Neno Belan: U prosjeku zaista odlični za sada, mada sam naravno svjestan da je nemoguće 100% zadovoljiti ukuse ljudi i da će se svakako naći i onih koji ovu vrst umjetnosti ne mogu percipirati odnosno razumjeti. Svakako će imati primjedbe - manje ili veće. Ali bez obzira na to garantiram da su sve pjesme iskrene, proživljene i napravljene iz dubine srca. Pretpostavljam da će kao takve imati svoj put i život.
RiRock.com: Meni album zvuči baš „belanovski“. Melodije s okusom starog rocka s početka ’60-ih, višeglasno pjevanje na tragu Beatlesa, ljubavni „light“ tekstovi, romantično ustvari. Smatraš li se „old-skul“ romantikom?
Neno Belan: Pa svakako s obzirom da su 60-te zaista „old-skul“ ako promatramo s ove distance (smijeh). Ono što mene zanima je prije svega emocija pjesme a mišljenja sam da je komplicirani aranžmani ubijaju jer odvraćaju pažnju s njezine suštine - a to je upravo emocija. E sad, tu postoji opasnost da upadneš u banalnost. To je onda zaista hodanje po žici. Treba zaista imati vrhunski smisao za detalj, poluton ili nijansu pa da ne upadneš u tu provaliju. Eto, uz svu skromnost, a skroman jesam zasigurno, mišljenja sam da sam majstor u toj disciplini, jedan od ponajboljih na ovim prostorima.
RiRock.com: Danas, u vrijeme, brzog konzumerizma i masmedijskog pretjerivanja oko svega i svačega tvoji tekstovi i glazba kao da prizivaju neko drugo, prošlo, vrijeme. „Galeb“ recimo.
Neno Belan: Već smo zaključili da sam „old-skul“ a što je to nego neko drugo prošlo vrijeme topline i emocije. Analogno svakako, nikako digitalno. Nostalgija, „Galeb“,da... zato se svi valjda i čude i imaju osjećaj da sam spor. Vidit ćemo, vrijeme će pokazati da li sam bio u pravu. Ja nekako ćutim da jesam.
RiRock.com: Voliš klape i klapsko pjevanje. Što je za tebe toliko posebno u klapskom izričaju koji često koristiš u svojim pjesmama? Ako sam u pravu, dobilo si i neke nagrade za pjesmu „Srce od leda“.
Neno Belan: Obožavam klapsko pjevanje. To je naprosto dio mog mentaliteta, vjerovatno s obzirom na moje porijeklo. Uživam podjednako kako u milozvučnim harmonijama i melodijama stvorenih timskim radom nekoliko složnih mediteranskih grla, tako i u filozofiji druženja koje iz takvog oblika pjevanja proizlazi. Kad uđeš duboko u taj svijet to je jedna divota vjerujte mi. Čista meditacija.
RiRock.com: Možeš li uporediti tvoje iskustvo s izdavačima, sadašnjim Dallasom i Croatia recordsom (nekad Jugoton) za koju si izdavao sve do sredine ’90-ih? Kako procjenjuješ aktualno stanje u diskografiji obzirom da si jedan od izvođača koji su osjetili velike (ali zaista velike) naklade za vrijeme bivše države?
Neno Belan: Mogu naravno. Croatia records funkcionira kao velika nekadašnja državna firma koja i sad više ima ulogu državne glazbene arhive. Dallas je mlađa i nekako modernija, funkcionalnija firma. No kako god bilo, kriza diskografije je velika. Tiraže nezaustavljivo padaju i bojim se da je zlatno doba diskografije zauvijek ostalo daleko iza nas. Možda je trenutak da se polako okrećemo novim načinima kao što su mreža, download i slično. Možda je doba albuma i prošlo a došlo vrijeme da opet vičemo živjeli singlovi.
RiRock.com: Ti si profesionalni glazbenik. Mlađi izvođači često žele biti „profiji“ mada kad se razgovara o tome gotovo svi su nekako neodređeni po pitanju što konkretno smatraju pod tim nazivnikom. Barem neki riječki s kojima sam imao prilike popričati na tu temu. Kako uopće izgleda život Nene Belana, profesionalnog glazbenika?
Neno Belan: Biti „profi“ u glazbi danas znači cijeli život posvetiti glazbi, odnosno živjeti od nje. Dakle, sve drugo su, odnosno moraju biti minorne aktivnosti ako želiš da stvar funkcionira. U mom slučaju to znači od 60.000 do 80.000 km godišnje u automobilu, oko 2.000 do 3.000 kn telefona mjesečno, rad noću, ne doživljavati jutra nego ih prespavati, rad u studiju, svakodnevno razmišljanje, smišljanje, rad s glazbenicima-ljudima, te kao odgovorni, u mom slučaju, šef benda, vječno mentalno balansiranje, ponekad akrobatsko, da bi optimalno zadovoljio svakog od njih ponaosob, a svi su karakterno potpuno različiti i tako dalje. Zauzvrat, kao nagrada i ljepota tog nekonvencionalnog načina zivota prožetog čarobnim svijetom glazbene umjetnosti je - da rezimiram - veliko, potpuno odricanje s jedne, i maksimalna nagrada s druge strane.
RiRock.com: Imaš istaknutu ulogu u riječkoj podružnici Hrvatske glazbene unije. Kakva je stvarna korist za glazbenika biti članom neke strukovne udruge tipa HGU-a?
Neno Belan: Imao sam, nemam više. Bio sam 12 godina član republičkog izvršnog odbora u Zagrebu te četiri godine u riječkoj podružnici HGU-a. Sad sam van toga. Moja iskustva su pozitivna, dobro je glazbeniku biti članom HGU-a jer postoji mogućnost dobivanja statusa slobodnog umjetnika, staža i socijalnog. Tu se i nezanemariva porezna beneficija, pravni savjeti, potvrde... Mada naravno da ima brdo problema koji se još moraju rješavati.
RiRock.com: Tvoji stariji hitovi su uglavnom opstali i do danas. Kada se prisjetimo da si prvi album objavio daleko 1986. s Đavolima, zanimljivo je saznati kako današnja publika reagira na pjesme iz faze „Ljubavi i mode“.
Neno Belan: To i jest ono najljepše. Kada vidiš neke nove klince kako bez problema pjevaju refren pjesme koja je nastala kad ili prije nego su se rodili, onda mi je srce veliko. Nema te nagrade koja je vrednija od toga, to je prava nagrada. Ili recimo kad mi priđe par u tridesetim godinama i kažu da su se prvi put poljubili i zaljubili uz moju pjesmu „Vino noći“, a danas su oženjeni i imaju dvoje djece. Ljudi, pa to je fenomenalno!
RiRock.com: Spomenuo si negdje da kod nas više nema turneja, da bendovi uglavnom odrađuju „gaže“.
Neno Belan: Pa da... ili eventualno šator-turneje pod okriljem kakve pivovare. Ali eto, bolje išta nego ništa (smijeh).
RiRock.com: Koliko nastupa imaju Neno Bean & Fiumens tijekom godine? I kakvih? Imate šarolik raspon gigova - od malih caffe barova do Exit festivala. Zadnja koncertna kombinacija je s Marijanom Banom iz nekadašnje Daleke obale koji i gostuje na pjesmi „Kad plima se diže“.
Neno Belan: Mi smo zadovoljni. Iz godine u godine sve više sviramo tako da smo ove godine odradili oko 80 nastupa te spadamo u sam vrh „nastupača“ u Hrvatskoj. Nastupa ima svakakvih, male barove smo uglavnom eliminirali, pa sviramo po raznoraznim klubovima, festivalima, šatorima, feštama i trgovima. Da, često i s Marijanom, čovjek nema bend a stilski je isto mediteranski pop pa to fino štima s nama. Trećina naših nastupa je upravo s njim.
RiRock.com: Obzirom da si jedan od najizvođenijih autora na ovim prostorima i da odlično poznaješ frazu „koliko si ZAMP-a i HUZIP-a dobio ove godine“ možeš li otkriti javnosti da li je moguće živjeti od honorara?
Neno Belan: Same cifre su naravno poslovna tajna ali mogu odgovorno tvrditi da određeni broj autora koji imaju veliku izvođenost mogu živjeti od autorskih honorara. Netko skromnije, netko lagodnije, ali to funkcionira. Naravno to svakako ovisi o osobnim prohtjevima (smijeh).
RiRock.com: Nastupaš povremeno i kao DJ, a i suvlasnik si kluba „Retro“ u Crikvenici. Par riječi o tome...
Neno Belan: Počelo je slučajno i spontano u nekadašnjem opatijskom klubu Hobiton na nagovor vlasnika i mog prijatelja Romea koji je danas samnom i suvlasnik „Retra“. Nagovorio me da mu držim jednu večer kao DJ mada to prije nikad nisam radio i dopalo mi se. Odabrao sam varijantu „Studio 54“ što je ispalo jako dobro - hit večer. Kasnije sam ostao u tim vodama i povremeno DJ-irao u pauzama između obaveza s bendom. Na kraju sam i postao (polu)vlasnik noćnog kluba. Opet sasvim slučajno i spontano, da ne ulazim u detalje. Ali dobro je i zabavno. Retro klub, retro gazda, retro glazba, retro bend - sve je retro. Krug se zatvorio.
RiRock.com: Oni koji su te gledali uživo redovito se iznenade višeglasjima koje „slažeš“ sa Vedranom, Leom i Oljom. Često te komentare prate pohvale tvog gitarističkog umijeća, čak i od „dežurnih skeptika“ („Je.... te, si čuo kao Belan plete solaže...“). Rijetko si „daješ oduška“ na gitari?
Neno Belan: Ne smatram se gitarističkim herojem niti virtuozom mada mislim da lijepo sviram i da sam uspio izgraditi prepoznatljiv stil i zvuk. Također sam prije svega kantautor, u prvom planu su mi pjesma i pjevanje uz ritam gitaru kao pratnju pa tek onda solaže. Da možda napravim jedan album instrumentala?
RiRock.com: Da, stavi ga za foru na free download. Koji gitare imaš u svojoj kolekciji?
Neno Belan: Gretsch Hot Rode, Gibson Les Paul Custom, Fender Stratocaster 80’, Fender Telecaster 70’, Fender Bass Mustang, EKO 60’, Framus 60’, Guild Acoustic, Yamaha Classic i Fender Mandolin.
RiRock.com: Što te zapravo veže za Rijeku?
Neno Belan: Prvo me vezala ljubav prema jednoj riječanki, onda prema drugoj (smijeh), onda su se tu rodila mnoga prijateljstva, pa bend, pa stambeni prostor. Sve se to odigralo u jednom veoma ugodnom okružju kakvo je sam grad Rijeka, ne prevelik, ne premali, s urbanim i civiliziranim ljudima. Grad po mjeri čovjeka, pa sve to još i na moru. Zakačio sam se, što mogu.
RiRock.com: Imaš glazbeni studio u centru Rijeke. Što si sve tamo „kuhao“ osim svojih pjesama?
Neno Belan: Studio se zove „Garaža“ ali smješten je u centru točnije u mom stanu na četvrtom katu. Naziv je ostao jer je studio prvobitno stvarno bio smješten u jednoj garaži kod Sušačke gimnazije. Zadnjih godina koristim ga uglavnom samo kao vlastiti atelje ali samo prije puno više radio i za druge. Kroz studio su prošli Let3, Unlogic Skill, Šajeta, ENI, The Obala, Tinkara Kovač, Rock’n’band, Jurica Rački, Manofon i još neki.
RiRock.com: RiRock scena nekada i danas? Koga bi eventualno izdvojio od svojih kolega iz Rijeke i zbog čega?
Neno Belan: Mišljenja sam da je riječka scena veoma specifična ali i drugačija od ostatka države jer je urbana i rockerska ali i s druge strane veoma lakoglazbena. Bolje poznajem stariju generaciju pa tako mogu reći da mi je čak Dario Ottaviani (član Uragana) bliski rođak po maminoj liniji. Volim Urbanov vokal, ludilo Leta3, popičnost En Facea, Fita, Cacadou Look, Denis & Denisa, ENI-ce, čvrstoću Grada i Ogledala. Volim i šlagere Herr Ive Robića, simpatično Šajetino gluparenje, cijenim fenomenalni vokal Radojke Šverko, klapsko pjevanje Fortunala i Luke, odlične Riversice. Dule Bonaca je legenda a s druge strane odlični su mi Belfast Food, Beatles Revival Band, mladi Marko Tolja stiže a Fatheri ubijaju... Siguran sam da sam mnoge nenamjerno ispustio. Jedna jako bogata scena ustvari.
RiRock.com: Imaš li kontakte s članovima Đavola? Čime se danas bave ti ljudi? Za Dragana Lukića Lukija se zna da je, površno rečeno, ostao u „mjuzi“.
Neno Belan: Imam uglavnom sa svima. Osim Lukija, jedan je poduzetnik u Splitu i bavi se video nadzornim i alarmnim sustavima, drugi je plava kaciga u Gruziji (!), treći je nastavnik glazbenog i „one man band“ u Metkoviću, a četvrti živi u Starigradu na Hvaru i ima butigicu s odjećom.
RiRock.com: Svirao si ove godine na predizbornim političkim skupovima. Nastup za SDP i HNS je iskaz političke volje ili posao?
Neno Belan: Definitivno samo posao. Apolitičan sam u dobroj mjeri i moram priznat da sam u karijeri svirao osim za ovo dvoje isto tako i za HSLS, HDZ i HSP.
RiRock.com: Kada možemo očekivati riječku promociju albuma?
Neno Belan: Zagreb 19.12., Ljubljana 20.12., Split 24.12., Zadar 28.12., a Rijeka, Sarajevo, Beograd i Osijek u siječnju iduće godine.
