Intervju: Onli Tu – Pustite ljude da plešu

Onli Tu ležeran je, duhovit i zanimljiv riječki bend, točnije dvojac koji nimalo ne pati od manjka članova ili, ne daj bože, instrumenata.

Ne možemo ih nazvati novim ili „mladim“ bendom jer su već godinama „tu negdje“, ali - da nas ne shvatite pogrešno - ne radi se o nekakvim metuzalemima gradske rock scene već o dva kreativna dečka na pragu „blaženih“ 30-ih godina.

Na koncerte najradije odlaze sami, pozornicu dijele sami, na probama se, kako sami kažu, najbolje osjećaju sami, u studiju su, pogađate, najčešće sami – mada nikada usamljeni. Zašto je tako objašnjava onlituovac Robi.

RiRock.com: Idemo odmah „u glavu“. Kakav je to bend sa samo dva člana? Jeste li asocijalni tipovi ili samouvjereni glazbenici?

Onli Tu: Pa vjerojatno niti jedno, a ni drugo. To je bio splet okolnosti i frustracije sviranja s prijašnim bendom kada je uvijek netko morao ići, nije bilo vremena za probe i tako iza svega toga smo ostali nas dva i nekakvih par stvari koji smo snimili nakon probi s prijašnim bendom. To smo pustili našem sadašnjem producentu Borotu (Boris Rakamarić; op.ur.) koji je bio oduševljen i odmah rekao ovo moramo snimiti. Napravili smo još par stvari šta stvarno nije bilo teško jer smo čak i oboje dobili ”pedale” od cura pa je bilo materijala za jedan energični albumić naziva ”Grejtest hits ” s desetak pravih, životopisnih pjesmuljaka. I tako je to krenulo... sasvim slučajno.

RiRock.com: Na koncertima ste također samo vas dvojica. Kako postižete zvuk benda koji po defaultu treba brojati barem tri člana?

Onli Tu: Služimo se svim mogućim trikovima današnjice i mislim da je stvar u tome da smo sada već naučili kako napraviti pjesmu, znači sa praktički dva instrumenta a da zvuči bogato. Fokus je prije bio dosta na energiji, sada se to ipak dosta promijenilo, kako ide vrijeme tako se i ta naša vizija i slika benda konstantno mijenja.

RiRock.com: Kako ste došli na ideju da prerađujete instrumente i opremu?

Onli Tu: Mislim da bi trebali biti iskreni i reći da to nije bila ideja nego nešto što smo morali učiniti jer smo se pri snimanju prvog albumića suočili s velikom rupom između bas bubnja i gitare koliko god gitari dali basa ili je spojili u bas pojačalo. Htjeli smo da ne zvučimo kao dva šupljeglavca nego kao pravi bend. Jedino što je to u studiju bilo relativno jednostavno za izvesti, a za live je doslovce trebalo ubit gitaru.

RiRock.com: Dobro, na čemu to Onli Tu svira?

Onli Tu: Jednostavno, bubanj i gitara i pokoji ”loopić”. Najveća zavrzlama je oko gitare koja ima posebni magnetić (ima ga samo na mjesecu - he, he) koji lovi tonove samo šeste ili prve, ne znam, uglavnom najdeblje E žice, i onda ti tonovi kroz par tajnih pedalica idu u bas pojačalo. Iz svega toga imate savršeno ritmički i tonski uštimane basistu i gitaristu čak i ako jedan fula, fulao je i drugi.
Mislim da je i dosta bitan način na koji David sve više koristi tu gitaru i njezine mogućnosti kao takve pokušavajući odvojiti bas liniju od gitare, svirati samo bas pa gitaru uglavnom, istražuje i usavršava se svakim danom.
Bubanj je relativno normalan samo je najmanjih dimenzija šta može biti te ne smijem zaboraviti vrsne vokalne sposobnosti jer to je nešto na što smo posebno ponosni (smijeh).

RiRock.com: Kako ljudi reagiraju kada vas prvi put vide na stageu?

Onli Tu: Joj, o ovome bi mogli danima. Pa bilo je svega, nekima je zanimljivo, nekima neshvatljivo jer jednostavno ne mogu i ne žele prihvatiti činjenicu da nas je samo dvoje. Mislim da je nama kao i svakom drugom bendu; neki ljudi te prihvate super, a neki si ne mogu izbiti iz glave na primjer da nam ”fali” basist. Mislim da je nekim ljudima najteže prihvatiti nešto novo i drugačije, makar u startu, hm, ne znam, to je samo moje mišljenje.
Imali smo čak i ponudu od jednog čovjeka iz nekakve diskografske kućice koji je pogledao koncert i ponudio nam ugovor ali pod uvjetom da nađemo basistu i sve stvari snimimo s bas gitarom. Pokušavali smo mu objasniti da to nije više taj bend ali on se nije dao smesti.

RiRock.com: Koristite li gotove semplove ili je sve „organski“ proizvedeno? Bez GMO-a?

Onli Tu: Da, semplovi (po naški loopići) postoje. E sada tu je veoma važno reći da skoro 99 % naših semplova snimljeno normalnim instrumentima ili vokalima ili, ne znam, škripom neke stare stolice itd. Ne ograničavamo se u ničemu, tako ako shvatimo da bi za određenu pjesmu bio dobar pravi bas snimimo pravi bas, ako treba klavijatura snimimo klavijaturu tako da smo skupili i par zanimljivih imena sa riječke jazz scene koji su nam gostovali na snimanju prvog i ovoga albuma.
Spomenuo bi ih jer smo im jako zahvalni na pomoći. To su, iz prve ruke, Henry Radanović koji nam je snimio bas na ”Jedan dan” i ”Felacio” s prvog albumčića. Moram napomenuti da se legenda Henry sam ponudio za snimanje kada je čuo naš prvi demo. Onda je tu na kontrabasu Damjan Grbac za pjesmu ”Romantizam” te Zvijezdan Ružić s genijalnim klavijaturama za pjesmice ”Romantizam” i ”Korača” s nadolazećeg albuma. Bilo je i vokalnih gostovanja ali ne bih spominjao imena jer su pjesmice škakljivog karaktera kao na primjer ”Felacio”.

RiRock.com: Koliko ustvari postoji Onli Tu?

Onli Tu: Pa mislim da sam dao odgovor u prvom pitanju ali ako treba opet - nije problem (smijeh). Postojimo mislim od 2003., znači pet godina brojimo od dana kada sam ja zamijenio bas gitaru bubnjem i od dana kada smo počeli oboje zavijati na puni mjesec i to nazvali vokalnom dionicom.

RiRock.com: Ne svirate samo na potezu od Zameta do Pećina. Čuo sam da ste sasvim dobro prošli po klubovima u Zagrebu, Dubrovniku i po Istri...

Onli Tu: Ako se dobro sjećam 2005. i 2006. su bile udarne godine kada smo stvarno dosta svirali unutar nekih naših mogućnosti i okvira. Obišli smo stvarno dosta klubova po većini Lijepe naše. Oni nas uvijek rado zovu a mi se vraćamo u, ono, naših top 5 klubića. Ako se ne varam mislim da su nas uvijek najbolje prihvaćali po zagrebačkim klubovima, Kset recimo. Posebno spominjem klub Soba koji su nam puno pomogli učestalim svirkama u Zagrebu u zadnje vrijeme. Ne smijem zaboraviti legendarnu maškaranu svirku u Kninu – klub A3, pa onda legende iz Vrbovca u klubu Garaža. Treći svijet u Kaštel starom.
Ti klubovi su nam posebno dragi ne zbog dobrog razglasa nego jednostavno zbog tih genijalnih ljudi i odlične vibre koja se uvijek desila na tim koncertima. Ljudi koji vode te klubove su jednostavno pozitivni genijalci, mislim da će se i drugi bendovi koji su tamo svirali složiti sa nama.

RiRock.com: Što je, citiram vaše riječi: „alternativni groovi rock”?

Onli Tu: Ljudi koji su čuli naš novi materijal nas sada zajebavaju da bi to trebali promijeniti u ”alternativni groovi pop”. Uvijek je u bilo kojoj našoj pjesmi prisutan groove oko kojeg se dosta toga vrti, pa dodaš kao nekakvu alternativu i na kraju dobiješ popić (smijeh). Ne znam, stvarno je teško opisati taj naš umjetnički izričaj, ima svega (smijeh).

RiRock.com: „Studijo za sirotinju“, tj. Boris Rakamarić i Onli Tu. Koja je relacija između grupe PHC - omiljenih riječkih zajebanata - i vas?

Onli Tu: Pa velika poveznica jest da je Boro naš veliki studijski guru u kojeg imamo stopostotno povjerenje za studijski rad. Boro je u stvari, slobodno to možemo reći, naš treći čovjek u bendu, u studiju sudjeluje s idejama, sugestijama, to je čovjek koji potpuno razumije naš rad i ideju, čovjek koji nam je ustvari najviše pomogao kao osoba izvana da bi ovaj bend zvučao kao što zvuči sada. A poveznica između ta dva benda jest jednostavno pozitivna energija koju oba benda imaju, i samo to jer pjesme i ostalo baš nemaju nikakve poveznice, po nama.
Ovo napominjem jer nas dosta ljudi trpa u isti koš nas s njima, a mislim da je dovoljno da se malo bolje poslušaju materijali da se uvide razlike u pjesmama, aranžmanima, tekstovima, svemu. Najluđa poveznica je bila jedna zajednička turneja koja je trajala jedno godinu dana, gdje smo odradili niz zajedničkih koncerata.

RiRock.com: Snimili ste novu pjesmu i okačili je na MySpace. Kad će album? Čini mi se da ste prvi album „Grejtest hits“ dosta uspješno prodavali po koncertima i „na divljaka“ obzirom da ste ga odradili bez diskografa.

Onli Tu: Da, ”Grejtest tits” smo prodali oko 1.000 komada na crnom tržištu po jubilarnih 10 kuna (ako koga interesira ima ih još) i to najviše po koncertima gdje smo svirali. Na žalost, danas diskografi ne ulažu previše u bendove te su bendovi primorani odraditi većinu stvari sami, pa tako i mi.
Novi pjesmuljak je netu, o ćemu ću malo kasnije, kao nekakva najava nadolazećeg albuma koji je snimljen u cijelosti te se sada trenutno radi na miksu još četiri pjesme, tako da bi album trebao ugledati svjetlo dana uskoro.
Trebao bi napomenuti da će ovaj album biti bitno drugačiji od prvoga, ljudi koji su čuli nekakvu ”radnu verziju” su se dosta iznenadili jer je dosta toga drugačije; od pjesama, do produkcije. Svemu smo prišli mnogo ozbiljnije i profesionalnije. Mislimo da će ovaj album dati jasnu viziju i obrise benda kako će on zvučati u budućnosti, a sljedeći će album, za koji su gotovo završene sve pjesme, to i potvrditi.
Imamo jednu ultra zdravu atmosferu u bendu koja je mislim ključ svega, te put kroz koji ovaj bend trenutno prolazi za koji mi smatramo da je ispravan. A što će publika reći, remains to be seen...
Pjesmuljak koji je na netu je jednostavni i iskreni opis moje i njezine teleće zaljubljenosti kada smo ja i curetak (hvala joj na tome) sjajili kao dvije ogromne lampe. Naravno Davidu je to bio dovoljan povod za šašavi opis našeg stanja i eto nastala je ”Lampa”.

RiRock.com: E, da. Zašto ste prvi album nazvali „Grejtest hits“?

Onli Tu: Pa zbog one dvije cice koje su na coveru, jedna manja predstavlja Davida, a ona veća mene, pa je album ustvari ”Grejtest tits” prekriži se ”tits” i dobiješ ”hits”, he, he. zvuči dosta komplicirano ali ljudima koji imaju CD je sve jasno. Kakav odgovor. Strašno.

RiRock.com: Što smatrate uspjehom benda?

Onli Tu: Joj, teško pitanje, mislimo... ma ne, u našim okvirima je to vrlo jednostavno. Dokle god poslije bilo kakvog koncerta postoji makar jedna duša koja kaže dečki vi ste fenomalni ili bili ste super - naša misija je uspjela. Mislimo da je najveći uspjeh benda da jednostavno stvara svoju publiku koja razumije i poštuje bend. Naravno da je za postići to potrebno puno, puno rada i odricanja i ništa naravno ne ide preko noći te je za sve potrebno puno vremena.

RiRock.com: Kakva je po vama vibra na RiRock sceni danas? Davida sam često sretao po riječkim klubovima - još u HAD-u ’90-ih kada se fakat nije imalo gdje svirati – pa mislim da možete dati neki suvisli odgovor obzirom da i vi imate „staža“ kada se priča o gradskoj rock sceni.

Onli Tu: Pa sada je stvarno super, ne samo u ’90-ima, pred par godina nije bilo baš klubova gdje se moglo svirati. Sada je stvarno dobro. Imamo klubove gdje se konstantno nešto dešava, hrpa novih bendova, sam grad je totalno živnuo, ima se stvarno gdje izaći, sve ide nekako naprijed.
Najveća snaga ove današnje Ri scene jest po meni to što iz svakog žanra - bio da je to punk, metal, rock, nije bitno - možeš izdvojiti barem dva do tri stvarno dobra i kvalitetna benda od kojih će vjerojatno makar jedan pustiti nekakav dublji trag na hrvatskoj sceni, pa čak i šire.

RiRock.com: Pretpostavljam da ne živite baš od svirke. Čime se bavite kada ne svirate? Aljoša Šerić iz Ramireza mi je jednom prilikom rekao da današnje bavljenje glazbom u Hrvatskoj ne zahtjeva više vremena od prosječnog, malo ozbiljnijeg hobija... Se slažete s njime?

Onli Tu: Svako ima nekakavu viziju i svoj način rada, mi smo u problemima jer stalno mislimo koliko god radili za bend da to nije dovoljno. Stalno želimo ulagati još više vremena kojeg nemamo baš previše jer oboje smo vlasnici vlastitih tvrtki, ali se stvarno trudimo i više nego što ustvari fizički možemo i nadamo se da će se to jedan dan na stageu stvarno čuti i vidjeti te, naravno, kroz lijepe riječi publike i vratiti.

RiRock.com: Tko su vaši glazbeni favoriti made in Rijeka?

Onli Tu: Pa teško je tu nekoga sada izdvojiti posebno. Stvarno ima dobrih i starijih i mlađih bendova i ljudi koji stvarno znaju ili sve bolje sviraju. Jednom smo bili prisutni na jednom koncertu na Grobniku gdje je svirao jedan mladi, stvarno mladi, blues bend za koji vjerojatno u Rijeci još nitko ne zna, ili zna vrlo malo ljudi, koji je jednostavno ubio, zgazio, kako god želiš. To je zvučalo nevjerojatno, ali takvih bendova ima tko zna koliko u okolici tako da je stvarno teško nekoga posebno izdvojiti.

RiRock.com: I vi imate MySpace profil. Što vam je dobroga donio?

Onli Tu: Pa to je stvarno super reklama za bend, kada se dogovara kakva svirka jednostavno ljudima pošalješ link i sve je jasno bez puno mudrolija.
Super je što su svi tamo, možeš doći puno lakše do kontakata, puno ljudi može doći do tebe sasvim slučajno i uglavnom je super stvar.

RiRock.com: Kakva je bliska budućnost grupe Onli Tu?

Onli Tu: Pa bliska budućnost je završavanje albumića, njegovo izdanje jer imamo nekoliko diskografa koji su zainteresirani i nekakvi kontakti postoje, a za dalje ćemo vidjeti. Uglavnom puno, puno raditi, svirati i naravno uživati u svemu tome.

RiRock.com: Zabava je bitna stavka kod vaših nastupa. Hoćemo za kraj čitatelje zabaviti nekom neobičnom dogodovštinom s ”koncertića”?

Onli Tu: Joj, najbolja varijanta od zadnjih par koncerata se dogodila u zagrebačkoj ”Sobi” kada su nas cijeli koncert sa svojim plesom i upadicama počastile dvije ozbiljne gospođe od kojih 45–55 godina. Lijepo njih dvije plešu bez ikakvih pardona ispred stagea i nakon 45 minuta dolazi jedna mlađa cura do njih i govori jednoj ”molim te mama nemoj se sramotit’ i pusti dečke na miru”. Pošto na svirkama imamo mikrofone montirane na glavama a David je bio relativno blizu njih, se sve jako lijepo čulo van na razglas.
Ljudi su doslovce popadali od smijeha, a da stvar bude bolja David je odmah iz prve izvalio ”ma pusti mamu da pleše”. Scena za pamćenje, stvarno.

RiRock.com: Ok. Hvala na razgovoru. Nakon svježeg singla „Lampa“ koji se već nalazi u našoj Mp3 arhivi i najave da imate četrdesetak novih pjesama čekamo taj drugi album.

Onli Tu: Hvala i vama, nadamo da će biti još ovakvih prilika uskoro kada izađe albumić. Do onda imate onlitu pozdrav!

Robert Paulić

Objavljeno 29.10.2008.